Zadarski list, regionalni dnevnik koji su u paketu s Novim listom i Glasom Istre kupili investitori iz Slovačke, ove bi godine trebao slaviti četvrt stoljeća postojanja. Nažalost, za slavlje baš i nema razloga. Izdavač Zadarskog lista godinama knjiži gubitke, a za sobom u dubioze povlači i svoje partnere. Dug za tiskanje prema Novom listu premašio je sedam milijuna kuna i nema naznaka da će uskoro biti vraćen. Tiraža Zadarskog lista je u opadanju. Prodaje se, neslužbeno, tek oko tisuću primjeraka dnevno, u županiji koju nastanjuje 170 tisuća ljudi. Iskusni novinari napuštaju redakciju, a njihova se mjesta popunjavaju neiskusnim kadrovima ili nekadašnjim uzdanicama propalog medijskog koncerna Vox, propagandne ispostave Uskokovog optuženika Rena Sinovčića. Propadanje je zajednički nazivnik sva tri dnevna lista otkad ih je 2016. kupio slovački JOJ Media House, a nakon što ih je financijski osakatio prijašnji vlasnik Albert Faggian, optužen za pronevjeru novca iz Novog lista. U Glasu Istre odmah po preuzimanju Slovaci su počeli dijeliti otkaze.
Novi list je slovio za dnevnik dosljedno kritičan prema vlasti čak i u vrijeme dok ga je posjedovao tajkun Robert Ježić, tadašnji pouzdanik Ive Sanadera, a zadnjih godina ga istaknuti novinari napuštaju, dok se glavni urednici mijenjaju kao na pokretnoj traci. Od ovog ljeta glavni urednik Novog lista je čovjek koji uopće nema novinarskog iskustva potrebnog da bi se obnašala tako važna pozicija. ‘Ovakva šokantna odluka uprave o imenovanju pokazuje potpuno nerazumijevanje, nepoštovanje i neznanje Uprave Novog lista o temeljnom poslu medijske kuće koja joj je povjerena na upravljanje’, upozorava Hrvatsko novinarsko društvo. Pod upravljanjem slovačkih vlasnika Zadarski list i Glas Istre pretvoreni su u benigne tiskovine, od čijih otkrića lokalne i nacionalne vlasti nemaju razloga strahovati, a zbog čega pada i broj prodanih primjeraka. Ista sudbina namijenjena je i Novom listu, čija je kritička oštrica otupljena ne samo odlaskom iskusnih profesionalaca, već i smanjenim brojem stranica namijenjenih izvještavanju o zbivanjima u centrima političke moći.
Slovačkom koncernu J&T, koji stoji iza vlasnika tri regionalna priobalna lista, nije u interesu unedogled financirati hrvatske medijske gubitaše. Zadarski list u financijski je najgorem stanju među tri tiskovine koje su Slovaci kupili od Faggiana, pa ne iznenađuje da se redakcijom i gradskim kuloarima proširila informacija kako bi opet mogao dobiti nove vlasnike. Reaktualizirana je stara ideja, za koju se svojedobno zalagao šef zadarskog HDZ-a Božidar Kalmeta, da Zadarski list preuzmu lokalni gospodarstvenici. Kao mogući kupac spominje se utjecajni poduzetnik Zdenko Zrilić, pa smo ga nazvali da ga upitamo kupuje li doista Zadarski list. Dobili smo odgovor da ‘nema nikakvu namjeru ulaziti u taj posao’.
Važno je napomenuti i da se slovački J&T u Zadru već ranije uortačio sa Zrilićem, preuzevši njegova dugovanja prema Hypo banci i postavivši svoje kadrove u upravljačku strukturu Zrilićevog poslovnog carstva. Zrilić u Zadru posjeduje mrežu povezanih firmi, otvoreno podržava lokalni HDZ, a široj je javnosti najpoznatiji kao dugogodišnji savjetnik Hypo banke, koja je na području Zadarske županije plasirala oko milijardu eura kredita, prije nego što se urušila zbog istrage austrijskog pravosuđa koja je razotkrila jednu od najvećih korupcijskih afera u povijesti EU: posredstvom Hypo banke u regiji je zamračeno oko 15 milijardi eura. Poslovna povezanost Zrilića i J&T-a već sada se zrcali na stranicama Zadarskog lista. Kad se lokalna zajednica ranije ove godine pobunila protiv Zrilićevog projekta izgradnje velike stambene zone pokraj nove trajektne luke, prosvjedujući protiv preizgrađenosti i zahtijevajući više prostora za javnu uporabu, na stranicama Zadarskog lista o tome se nije moglo pročitati ni slova. Potpuno stavljanje Zadarskog lista pod kontrolu lokalnih političkih i financijskih moćnika navodno bi trebalo biti okončano promjenom uredničke strukture u ovoj tiskovini, o čemu se priopćenjem oglasio opozicijski županijski vijećnik Marko Pupić Bakrač.
Zadarski list i Glas Istre pretvoreni su u benigne tiskovine, od čijih otkrića lokalne i nacionalne vlasti nemaju razloga strahovati, a zbog čega im pada i prodaja
Ako se sjetimo kako je počelo, jasno je da drugačije nije moglo ni završiti. Preuzimanje tri regionalna lista bogati je slovački poduzetnik Patrik Tkač, suvlasnik koncerna J&T, prema nedemantiranim informacijama iz hrvatskog tiska, dogovorio na sastanku s tadašnjim šefom HDZ-a Tomislavom Karamarkom i njegovim prijateljem Jozom Petrovićem, lobistom mađarskog MOL-a zbog kojeg se 2016. urušila Karamarkova vladajuća koalicija s Mostom. Veze između MOL-a i J&T-a datiraju barem iz 2011. godine, kad je slovačka grupacija preko firme na Cipru pokušavala pomoći mađarskoj naftnoj kompaniji da stekne većinski paket dionica u hrvatskoj Industriji nafte (INA), ali pokušaj neprijateljskog preuzimanja osujetile su regulatorne institucije. Slovačkom koncernu, kojem vlasništvo u medijima nije osnova poslovanja, već sredstvo za postizanje cilja, u zamjenu je navodno obećana povoljna investicijska klima. Taj eufemizam u poslovnom žargonu inače označava razinu proceduralne kompleksnosti poslovanja, ali u Hrvatskoj ga je uputnije tumačiti kao razinu susretljivosti HDZ-ovih podzemnih i nadzemnih struktura prema ulagaču i njegovom kapitalu.
U novinarskim su krugovima obznanu o novim vlasnicima Novog lista, Glasa Istre i Zadarskog lista odmah počela pratiti govorkanja da J&T ulaskom na tržište priobalnih regionalnih listova zapravo kupuje političku volju za preuzimanje Sunčanog Hvara. Slučajno ili ne, stopostotni vlasnik ovog hotelskog lanca od travnja 2019. ciparska je firma za koju se u medijima tvrdilo da je dio J&T grupacije. Stvarnim je vlasnicima Sunčanog Hvara, međutim, na papiru teško ući u trag; Cipar je notorna off shore oaza za poduzetnike koji koriste manjkave zakone ove otočke države da sakriju svoju imovinu od zainteresirane javnosti. Uobičajene obrasce tranzicijskog poslovanja J&T je svladao na matičnom slovačkom tržištu. U knjizi ‘Mediji i politika u Novim demokracijama’, koju je za Oxford University Press uredio politolog Jan Zielonka, poslovanje investicijskog koncerna J&T navodi se kao primjer tajkunskog modela medijskog vlasništva, u kojem se kupovina medija koristi kao alatka za ostvarivanje političkog utjecaja. Kako je poznato da ‘ruka ruku mije’, tako i političke stranke rado vraćaju usluge poduzetnicima spremnima da ulože svoj novac kako bi ih zaštitili od novinarske kritike. U Slovačkoj je javna tajna da J&T održava bliske odnose s vladajućom socijaldemokratskom partijom Smer: njihov je JOJ TV svojedobno cenzurirao objavu informacija o dubioznom financiranju ove političke stranke. Slovačka je ujedno i savršen primjer da bi se oslikalo zbog čega je amoralnim i korumpiranima političarima važna kontrola nad medijima. Slovačka se vlada 2018. urušila zbog naručenog ubojstva istraživačkog novinara Jana Kuciaka, likvidiranog dok je pokušavao prokazati veze između vladajućeg Smera i zloglasne talijanske mafijaške organizacije ‘Ndrangheta.
Suvlasnik J&T-a Tkač još prije 15 godina počeo je najavljivati širenje poslovanja prema Balkanskom poluotoku. Tada je objasnio i tko su klijenti na koje koncern cilja: pobjednici privatizacijskih procesa i ljudi kojima je vraćena ranije nacionalizirana imovina. ‘Oni su vrlo važan dio naše klijentele, ljudi koji su svoj novac stekli u zadnjih deset godina’, govorio je Tkač 2005. u intervjuu za The Prague Tribune, kasnije ugašenu češku tiskovinu. U Slovačkoj je privatizacija provedena po sličnom koruptivnom modelu kao i u Hrvatskoj: vladajuća politika stvorila je tajkunsku klasu odabranu da dominira nad gospodarstvom i potpomaže svoje političke pokrovitelje.
