Vrijeme radnje: ponedjeljak ujutro. Mjesto radnje: trafika na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Ne Tiskova, naravno. Proizvod koji mi treba tamo se više ne može kupiti, osim ako nekim slučajem nije preostalo pradavnih zaliha. Što na frekventnoj lokaciji u centru grada već neko vrijeme nije moguće. Dok je ljubazna prodavačica kroz staklo pružala vrećicu duhana za motanje, sjetio sam se da mi trebaju i filteri. Uslužna se trafikantica saginje ispod pulta, uzima ih, a usput mijenja i vrećicu za drugo pakovanje.
Joj, pa ti imaš golog muškarca. Hoćeš mi ga ostaviti kad završiš? glasila je jedna od prvih rečenica koju mi je prijateljica uputila kad je vidjela iz kakvog pakovanja izvlačim duhan za motanje
- Evo, na ovoj je ljepša slika.
Nisam stigao vidjeti ilustraciju na vrećici koja je ostala ispod pulta, ali mogu pretpostaviti što je na njoj bilo prikazano: ili rakom nagrižena pluća, ili amputirani nožni prst, ili duhanskim dimom upropašteni zubi i desni. Među pušačima je vrlo brzo nakon što su ilustracijama posljedica pušenja oblijepljeni duhanski proizvodi postignut konsenzus: te tri su najgore. Zamjenska vrećica je doista znatno podnošljivija. Dobio sam sliku s rukom koja gasi čik u pepeljari, a cigaretni pepeo formira oblik ljudskog fetusa. Uz prikladnu poruku ‘Pušenje smanjuje plodnost’. Nije loše, ali nije ni među favoritima. Na pušačkom tržištu, bez ikakve konkurencije, najbolje prolazi beba s cigaretom montiranom na dudu varalicu (‘Djeca pušača imaju veće izglede da će i sama početi pušiti’). Ne zato što su pušači indiferentni prema zdravlju djece, svoje ili tuđe, već zato što se radi o ilustraciji koja asocira na šaljive internetske memeove. Nemoguće ju je shvatiti ozbiljno. Hit je i goli muškarac koji leži na krevetu, strateški savijen u fetalni položaj kako bi intimni dijelovi tijela ostali sakriveni (‘Pušenje povećava rizik od impotencije’).
- Joj, pa ti imaš golog muškarca. Hoćeš mi ga ostaviti kad završiš? - glasila je jedna od prvih rečenica koju mi je prijateljica par dana ranije uputila na dogovorenoj cugi kad je vidjela iz kakvog pakovanja izvlačim duhan za motanje. Traženu ambalažu s golim muškarcem uručio sam joj čim se ispraznila. Prije toga je mjesecima sa sobom vukla jednu od onih starih vrećica, bez ikakve slike, koja se od korištenja već dobrano izlizala. Izvornu zelenu boju njenog pakiranja zamijenile su maslinaste fleke na prljavo bijeloj pozadini. A to je samo jedan od trikova kojima se pušači služe ne bi li izbjegli suočavanje s grafički eksplicitnim posljedicama svoje ovisnosti.
Prilično ironična nuspojava odurnih slika na pakiranjima duhanskih proizvoda je razvoj industrije svojevrsnih dodataka za pušenje. Konzumenti klasičnih cigareta najprije su posegnuli za jednostavnim old school rješenjem. Pa se tako u modu odmah vratila tabakera. Zatim su se na nešto bolje opremljenim trafikama (dakle ne na Tiskovim, to smo već apsolvirali) pojavila rješenja i za one kojima je lijeno prebacivati cigarete iz kutija u tabakeru: ambalaža koja se stavlja preko kutije, trenutačno dostupna u kartonskoj ili plastičnoj varijanti. Čini se da su papirnate za sada ipak nešto popularnije – ipak koštaju samo par kuna – a nude i mogućnost odabira slike koju ćete nositi u džepu. Navodno prilično dobro prolaze crvene bubamare na zelenoj podlozi, koje umjesto smrtonosne bolesti evociraju proljetnu livadu. A s obzirom na to da su izrađene od papira, mogu se i reciklirati, što ih čini primamljivima ekološki osviještenim pušačima. Vjerovali ili ne, ima i takvih.
Taman kad se naviknemo na sadašnje ilustracije, dogodine dolaze nove: eksplicitni prikazi tumora na jeziku, posljedice teških operacija na plućima, još devastiranija usna šupljina
Alternative svakodnevnom promatranju ilustracija, osmišljenih s ciljem skidanja što većeg postotka populacije s nikotinske ovisnosti, dostupne su i nama koji preferiramo duhan za motanje. Donedavno su se tzv. tobacco pouches, kožne ambalaže za čuvanje duhana koje najčešće imaju i posebne pretince za rizle i filtere, kupovale mahom putem internetskih trgovina poput eBaya. Pa ih se shodno tome rijetko i viđalo. Otkad su stigle slike na duhanskim proizvodima, i to se promijenilo. Torbice za duhan također su postale čest dio asortimana hrvatskih kioska, posebno onih koji se kolokvijalno nazivaju ‘privatnima’, što samo znači da nisu dio distribucijske mreže koju je donedavno kontrolirao Ivica Todorić, prije nego što je svoje carstvo ‘prepustio u ruke hrvatskoj državi’, sve s dugovima za čije je knjiženje potreban uistinu impozantan broj nula. Ove torbice, doduše, nisu još sasvim ušle u mainstream – ipak ne koštaju samo par kuna – ali zato je kreativniji dio pušačke populacije prionuo na izrađivanje vlastitih ambalaža, najčešće krpenih navlaka u koje onda ‘oblače’ kupljene vrećice za duhan. Bitno je samo dobro zašiti rubove, jer od učestalog korištenja brzo nastaju rupe. A postoji i gerilska opcija: fotografije raspadajućih organa jednostavno zamijeniti nečim oku ugodnijim. Slatkim životinjama, na primjer. Ima i toga, nije zajebancija. Da stvar bude još luđa, drug koji posjeduje jednu od njih kune se da je riječ o originalu u koji nije bilo naknadnih intervencija, već je upravo tako i kupljen: s bebom geparda na jednoj i svinjama na drugoj strani pakiranja. Pozdrav nepoznatom dobročinitelju.
Ne treba sumnjati da će ovakvih rješenja ubuduće biti sve više. Taman kad se naviknemo na sadašnje ilustracije, iduće godine dolazi set novih, po mnogo čemu još gnjusnijih. Bit će tu eksplicitnih prikaza tumora na jeziku, posljedica teških operacija na plućima, začepljenih nožnih arterija, kao i još devastiranija usna šupljina. Ekvivalent simpatičnoj bebi s cigaretom u dudici u drugom će setu biti beba koja majci pokušava oteti cigaretu iz usta, a opet će se naći i jedan impotentni goli muškarac. Ali ovoga puta samo do pasa, u stajaćem položaju; fokus je na pogledu prema dolje i zabrinutom izrazu lica. Pa zatim treći set, koji u promet kreće 2019. godine, kad ćemo na slikama gledati amputirane udove, dimom potpuno spaljena pluća i čak dva uznemirujuća prikaza neuglednih i oboljelih pušačkih usta. Nakon čega se opet vraćamo na sadašnje fotografije, pa tako u krug. Osim ako u međuvremenu ne dođe do novih promjena zakona. Jer fotografije na duhanskim proizvodima nisu nimalo arbitrarne: Zakonom o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda definirani su ne samo njihov izgled i popratni natpisi, već i format u kojem moraju biti prezentirane, te površina koju moraju zauzimati (a radi se o 65 posto ambalaže).
Propisala je to, ako je itko sumnjao, Europska unija. Izgled fotografija koje pušači na razne načine pokušavaju izbjeći nisu, naime, definirali hrvatski zakonodavci, već je on standardiziran na čitavom europskom teritoriju, i to Delegiranom direktivom Europske komisije iz listopada 2014. godine. Hrvatska je sadašnji izgled na kutije cigareta i pakiranja duhana tako trebala početi primjenjivati još i ranije. Rok za usklađivanje s ostatkom Europske unije bio je do 20. svibnja 2016., ali je probijen zbog činjenice da lanjskog proljeća u državi nije bilo vladajuće većine dovoljno stabilne za donošenje bilo kakvih zakona, pa čak ni ovih najbanalnijih. A Vlada k’o Vlada, posao je ostavila za zadnji čas. Zasluge za kratkotrajnu poštedu od ovog vizualnog horora utoliko idu Tomislavu Karamarku i Boži Petrovu, ali dulje, nažalost, nije moglo trajati. I ovako je državni proračun jedva izbjegao financijske sankcije koje Europska komisija voli naplaćivati od zemalja koje zanemaruju usklađivanje sa zajedničkim procedurama, a koje mogu iznositi i više desetaka tisuća eura dnevno.
Drugi je to val zapadnocivilizacijskog udara na pušače, sve više tretirane kao građane drugog reda, parazite kojih se pod hitno treba riješiti. Prvi se val sastojao od sistematskog podizanja cijena duhanskih proizvoda, pomičući ih iz kategorije relativno jeftinog u teško priuštiv porok. S obzirom na to da financijska presija očekivano nije upalila – jer će ovisnik uvijek štedjeti na svemu osim na izvoru svoje ovisnosti – prešlo se u stadij edukacije, kako se oslikavanje duhanskih proizvoda raspadnutim organima službeno klasificira. Birokrate koji iz Bruxellesa izdaju direktive pritom pretjerano ne uznemirava iritacija koju ovakvim mjerama izazivaju kod brojnih pušača, skupine koju ionako prati kolektivni osjećaj stigmatiziranosti. Argumenti o licemjerju koje se odražava u činjenici da se neke, barem jednako štetne supstance, ne tretiraju ni blizu tako strogo – a trebale bi – za sada nisu urodili plodom. Treba, doduše, biti pošten pa priznati da uvođenje vizualno upečatljivih upozorenja na kutije cigareta ipak ima i nekog smisla. Svjedoči to već sama činjenica da su ove ilustracije među pušačima postale učestala tema netom nakon što su uvedene, a ima, naravno, i opipljivijih dokaza. Recimo, istraživanje Svjetske zdravstvene organizacije koje potpisuju Geoffrey T. Fong, David Hammond i Sara C. Hitchman, a koje je pokazalo da je slikovna upozorenja teže ignorirati nego tekstualna, kao i da se putem ovakvih slika pušače kvalitetnije educira o zdravstvenim rizicima koje predstavlja duhanski dim te im se povećava motivacija da prestanu pušiti.
Liječenje bolesti uzrokovanih pušenjem u 2015. godini hrvatski je zdravstveni sustav, koji je zbog tereta dugova prema upozorenjima resornog ministra Milana Kujundžića na rubu urušavanja, koštalo 1,5 milijardi kuna. Ako će dovesti do kakvih-takvih ušteda u zdravstvu, slike na kutijama cigareta neupitno će se isplatiti. Koliko god istovremeno živcirale one pušače koji se truju svjesno i s predumišljajem. No prema podacima Carinske uprave pri Ministarstvu financija, ne bi se reklo da je tržišna isplativost duhanskih proizvoda u padu. U prva tri mjeseca ove godine Carina je od trošarina na duhanske prerađevine ostvarila 796.539.215 kuna prihoda. Radi se o 12 posto rasta s obzirom na 2015., odnosno 17 posto rasta s obzirom na 2014. godinu. Iznimka je, zanimljivo, lanjska godina. Naime, u prvih šest mjeseci 2016. od duhanskih proizvoda Carina je uprihodovala 1.002.998.226 kuna. No kako nam kažu iz Carinske uprave, do ovog odstupanja je došlo upravo zbog najave da se na cigarete i duhan uvode slikovna upozorenja.
‘Tako je zbog tada neizvjesnog datuma stupanja na snagu novih propisa o označavanju pakiranja i zbog potrebe prilagodbe tehničkih rješenja u proizvodnji naglo stvorena izrazito velika količina cigareta na tržištu (osobito tijekom prve polovice 2016. godine). Stoga se u konkretnom slučaju radi o sasvim logičnoj i očekivanoj oscilaciji dinamike ostvarivanja prihoda od trošarine na duhanske prerađevine, pri čemu se očekuje da će se na međugodišnjoj razini ukupno oporezive količine te prihodi od trošarine na duhanske prerađevine biti ostvareni najmanje na razini 2016. godine’, tvrde u Carinskoj upravi.
Treba, naravno, u obzir uzeti i činjenicu da su trošarine u međuvremenu rasle, pa razina državnih prihoda iz godine u godinu ne odražava i točan broj prodanih cigareta. Drugim riječima, građani Hrvatske zasad možda ne prestaju pušiti zbog slikovnih upozorenja na kutijama, ali je zato sve veći broj građana koji si cigarete ionako ne mogu priuštiti. A cijene će, već je najavljeno, nastaviti rasti dok se otprilike ne izjednače s onima na zapadu Europe. Ali nema veze, Bosna je blizu, nije se problem zaletjeti do granice.
