Mladi danas radikalizam vide na različitim spektrima - od onog u konzervativnim pokretima poput inicijativa za zabranom pobačaja do liberalnih zalaganja za rodna i LGBT prava, jedan je od zaključaka istraživanja Milice Vučković i Koste Bovana s Fakulteta političkih znanosti te Marka Kovačića s Instituta za društvena istraživanja, čiji su rezultati, u organizaciji GOOD inicijative, predstavljeni u petak u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža u Zagrebu.

Istraživanje, koje je tek zagrebalo površinu problema, kako je rekao Bovan, provedeno je na pet fokus grupa s 33 ispitanika, u dobi od 15 do 30 godina, iz četiri grada – Sinja, Splita, Zagreba, Dalja.

Utvrđeno je mladi razlikuju ‘desni i lijevi radikalizam‘ koji je, po njihovom mišljenju, proizašao iz povijesnih ideoloških podjela na ustaše i partizane. Istaknuto je da su u tom smislu, kako je naglasila Milica Vučković, podjele naglašenije u manjim sredinama – Dalju i Sinju, dok je LGBT problematika bila češće spominjana u Splitu i Sinju.

Iako, s obzirom na narav istraživanja i njegovu obuhvatnost nije moguće donositi općenite zaključke, rezultati koje su dobili zanimljivi su u nekoliko aspekata, a slični su i prethodnim istraživanjima o srodnim temama koja su kod mladih u Hrvatskoj detektirala zamjetnu homofobiju, autoritarizam i etnocentrizam, povećanje konzervativizma te zamjetni demokratski deficit.

U tom smislu, mladi u Hrvatskoj danas ne vide nasilne oblike radikalizacije, uz izuzetak navijačkih skupina. Isto tako, ne smatraju da je radikalizacija nužno negativna.

‘Možda su to oni kojima je možda prekipjelo od lošeg sistema u Hrvatskoj i onda se pokušavaju boriti za neke promjene pa misle da je jedini način taj radikalni‘, jedna je od izjava s fokus grupe u Sinju koju su kao primjer izdvojili autori. Ipak, kako je rekla Milica Vučković, većina sudionika smatra kako je radikalizacija negativan koncept te posljedica isključivosti, neznanja, neinformiranosti i zatvorenosti.

Različita su i poimanja onoga što predstavlja radikalizam – od postavljanja LGBT zastave na prozor, zalaganja za LGBT prava, fizičkog nasilja nad ženama, prosvjedovanja i zabrane pobačaja.

Kao političare i aktiviste, koji po svojim uvjerenjima odstupaju od ‘hrvatske norme‘ za koju kažu da je desni centar, sudionici istraživanja naveli su Ivana Pernara, Željku Markić i Mirelu Holy.

Osim toga, primijećena je i određena pasivnost koju su istraživači nazvali ‘korozivnom apatijom‘. Kao primjere naveli su sljedeće citate:

‘Mi ne činimo ništa. Što bude, bit će. Svi se žale kako je situacija loša, a kad se organiziraju protesti polovica se ne pojavi, prelijeni su da se pojave, samo sjede doma‘, citat je s fokus grupe u Dalju.

‘Želimo naglasiti jednu stvar, mi volimo pričati, ali nemamo znanja ni alate za djelovanje. Možemo sjediti i raspravljati satima na kavi, ali ne znamo kako djelovati‘, mišljenje je sa zagrebačke fokus grupe.

S druge strane, govoreći o radikalizaciji u Hrvatskoj na jednoj fokus grupi rečeno je i ovo: ‘…radikalan građanin je kao Željka Markić, koja je Opus Dei…i ide pobačaje zabranjivati…‘, ali i ovo: ‘Drugi primjer radikalnog građanina bi mi bio na drugom spektru te ljestvice, koji se apsolutno ne zamara s ničim drugim osim progresivističkim vrijednostima kao što su LGBT pravima, rodna prava, ovo, ono, što je, što se mene tiče, malo preuranjeno za ovu državu, i rekao bi ono, kalmajte malo i pričekajte prvo da se smiri situacija, ekonomska, ovo, ono. Ne možemo se bavit’ s tim drugim vrijednostima‘.