Sudjelovali ste u organizaciji ovogodišnjeg, ali i lanjskog prosvjeda za nastavak Cjelovite kurikularne reforme. Jeste li očekivali da ćete se godinu dana kasnije naći na istom mjestu u, zapravo, nepovoljnijim uvjetima?
Svakako smo imali namjeru okupiti se godinu dana kasnije i promotriti gdje smo. Naravno da smo razočarani što rezultati naše revizije stanu u jednu riječ – ništa. U posljednjih godinu dana nije učinjeno ništa, a ono što se radilo možemo opisati rečenicom da se neprovođenje Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije prikrivalo različitim imenovanjima tijela, stručnih tijela, povjerenstva ili nekih pojedinaca, ali i da se uveliko razgovaralo o precedurama za koje se u većini slučajeva pokazalo da su bile nedemokratske i netransparentne. U posljednjih godinu dana vidjeli smo da je obrazovanje stjerano u kut, umjesto da se nađe na listi nacionalnih prioriteta. Nastavka kvalitetnog participativnog modela na kojemu je Cjelovita kurikularna reforma nastala nije bilo, dapače, interesne grupe predvođene nekim marginalnim skupinama preotele su tu priču.
Kronično trebamo bolje obrazovanje
Ipak, u proteklih godinu dana dogodilo se, zapravo, štošta. Pomaci samo odlaze u sve konzervativnijem i isključivijem smjeru?
Nije se dogodilo ništa od onoga što mi smatramo da je potrebno u promjeni pristupa obrazovanju, ali se jest dogodilo štošta. Dogodilo se preuzimanje Cjelovite kurikularne reforme od strane konzervativnih grupa poput Hrasta, U ime obitelji, Vigilarea i drugih, dogodilo se imenovanje vrlo uskog i takvim grupama bliskog kruga u Ekspertnu radnu skupinu i povjerenstvo za provedbu Strategije, a ti ljudi ne uvažavaju vrijednost različitosti koje imamo u ovom društvu. Takvi ljudi ugrožavaju reformu koja nas smješta u 21. stoljeće.
Pavo Barišić, Jasminka Buljan Culej i Dijana Vican trebaju odstupiti sa svojih pozicija jer su pokazali da svojim upravljanjem pogoduju uskim interesima određenih grupacija ili naprosto vlastitim interesima
Je li takav razvoj događaja za vas iznenađujući? Slično pitanje postavili smo i Borisu Jokiću prije nekoliko mjeseci. Što je bio temelj za optimizam i vjerovanje da će se reforme nastaviti onako kako ih je zamišljao njegov tim?
Ne znam bih li to nazvala optimizmom ili očekivanjima. Vaše pitanje je na dobrom tragu. Ipak smo uspjeli prikupiti preko 50 tisuća ljudi u Hrvatskoj, ali i velik broj onih koji su se u međuvremenu iselili u inozemstvo, koji su rekli da im je obrazovanje, a pogotovo obrazovanje njihove djece izrazito važno. Takvo što se nikada nije dogodilo. Uz to se naravno vezala potreba za boljim stambenim, zdravstvenim i politikama zapošljavanja, općenito je taj prosvjed bio iskaz nezadovoljstva stanjem u ovoj državi. Očekivali smo da će takva vrsta pritiska ipak uspjeti postaviti obrazovanje na listu prioriteta, da će to postati pitanje političkog konsenzusa. U kroničnoj smo potrebi za optimizmom i konstruktivnim pristupom obrazovanju jer proteklih 27 godina, u ovoj zemlji, čini se samo suprotno. Nažalost, pokazalo se da takav tip pritiska nije bio dovoljan jer su osobe koje su na vlasti samožive i samodostatne, pokazale su da ih poruke građana ne zanimaju, a samim time da ni ne rade u općem interesu ovoga društva.
Možemo li u tom slučaju reći da ste iz lanjskog iskustva i rezultata ipak izvukli određenu poruku? Poruke ovogodišnjeg prosvjeda konkretnije su i sadržavaju zahtjeve za razrješavanjem ministra Pave Barišića i predsjednice Povjerenstva za provedbu Strategije Dijane Vican, ali i ponovni izbor članova i članica Ekspertne radne skupine?
Jasno je da nam ponovljeni prosvjed čija bi poruka bila samo da obrazovanje treba biti nacionalni prioritet, više naprosto nije dovoljan. Političari koji se nalaze na vlasti u posljednjih godinu dana trebaju preuzeti odgovornost za svu štetu koju su do sada počinili. Trebaju odstupiti sa svojih pozicija jer su pokazali da svojim upravljanjem pogoduju uskim interesima određenih grupacija ili naprosto vlastitim interesima. Zahtjevi su ove godine direktniji i oštriji konsenzualno jer smatramo da Hrvatska ne samo da može bolje, već i mora svoj razvoj temeljiti na puno značajnijim pomacima i promjenama u obrazovnom sustavu.
Oni nemaju većinsku podršku
U dosadašnjim istupima vaša inicijativa posebno je isticala ulogu Hrasta i udruge U ime obitelji u usporavanju provedbe Cjelovite kurikularne reforme. Kolikim procjenjujete njihov utjecaj i što za vas predstavlja najveću opasnost?
Pogodno je vrijeme da osobe koje zastupaju takve stavove i takve opcije ulaze u institucije, međutim, ne čini mi se da te udruge i stranke imaju većinsku podršku ljudi u Hrvatskoj. Alarmantno je da je djelatnica Agencije za odgoj i obrazovanje Nevenka Lončarić Jelačić, a koja je nadležna za provedbu građanskog odgoja i obrazovanja, zapravo članica Hrasta i predsjednica njihova Vijeća za Grad Zagreb. Alarmatno je, također, da ravnateljica te iste Agencije, Jadranka Žaković Pečenković, posjećuje Hrvatski generalski zbor koji sada provodi edukacije nastavnika o Domovinskom ratu i pri tome dovodi svećenike koji posvećuju taj skup na kojem ona iznosi samo jedan narativ o Domovinskom ratu, ne dopuštajući nikakvo propitivanje dominantnih stajališta. Ništa manje nije alarmantno ni to da je Jasminka Buljan Culej, bliska suradnica Željke Markić i udruge U ime obitelji, danas voditeljica Ekspertne radne skupine, ali ni to da ju se može dovesti u vezu sa zastupanjem stava da bi škole trebale biti jednospolne u 21. stoljeću. Ovo je trenutak u kojem imaju politički utjecaj, ali isto tako vjerujem da će taj utjecaj izgubiti jer zapravo ugrožavaju cijelo društvo, a ne samo manju skupinu ljudi.
Andrej Plenković sigurno ne može iznijeti Cjelovitu kurikularnu reformu onako kako je zamišljamo. Na ovom konkretnom prosvjedu njegovu ostavku nismo tražili, što ne znači da mu na bilo koji način dajemo podršku
No, brojne teme koje ste sada spomenuli zapravo ni nisu predmet Cjelovite kurikularne reforme, odnosno, ili su svedene na minimum ili su konsenzualno ostavljene za neka druga vremena. Sama reforma poprilično je kompromisno rješenje. Je li pristajanje na toliko kompromisno rješenje i ostavilo prostor za zauzimanje marginalnim skupinama protiv kojih se sada borite?
Mi se zalažemo za Cjelovitu kurikularnu reformu koja je formativno uspostavljena na način da je proces participativan, da u njemu sudjeluju nastavnici i učitelji, odnosno pedagoški i prosvjetni radnici koji iznutra mogu kreirati razvoj demokratskih škola u Hrvatskoj, i za reformu temeljenu na ishodima u kojima se naglašava politička i građanska pismenost, a koja sadržava odgoj usmjeren na mir, nenasilje i zaštitu ljudskih prava. To je format koji podržavamo. Nikada nismo stali u potpunosti uz bok sadržaju, već smo vrlo jasno naglašavali važnost uvođenja građanskog odgoja i obrazovanja. Upravo je to zalaganje i otvorilo prostor za ovaj konflikt jer znamo da postoje grupacije koje se s time ne slažu. Građanski odgoj smo počeli zagovarati prije desetak godina, u vrijeme kada se konzervativna desnica i počela formirati u smjeru kakav vidimo danas. Još od tada pokušavamo odgovoriti na manipulacije o ‘rodnoj ideologiji’, to činimo i ovim prosvjedom.
Reforma jest političko pitanje
Možete li nam obrazložiti temeljne zahtjeve ovotjednog prosvjeda?
Tražili smo od premijera Andreja Plenkovića da ministra Barišića razriješi dužnosti. Naši zahtjevi idu u tom smjeru još od optužbi da je riječ o autoplagijatoru, a podsjećam da još uvijek čekamo i odluku Sveučilišta u Augsburgu o tom pitanju. Radi se, dakle, o ministru koji je do pozicije na kojoj se nalazi došao neetičnim postupcima, a sada čak pokušava donijeti i zakon koji bi pomogao njemu i zagrebačkom rektoru Damiru Borasu. Niz različitih odluka, primarno imenovanje Jasminke Buljan Culej na mjesto voditeljice Ekspertne radne skupine, učinio je potpuno jasnim da se sam ministar priprema za potpuno preuzimanje Cjelovite kurikularne reforme, vjerojatno s ciljem zadovoljena interesa malih, konzervativnih grupacija. Gospođa Culej zaposlena je prije dva mjeseca u Ministarstvu znanosti i obrazovanja i ne možemo govoriti o njezinoj neovisnosti. Važno je reći i podcrtati da mi nikada nismo smatrali da Cjelovita kurikularna reforma nije političko pitanje i da se o njoj neće odlučivati donošenjem određenih političkih odluka, ali ne želimo da ona bude vezana uz usku stranačku ili neku drugu interesnu politiku. Međutim, vjerujem i vidim, da se stvar relativizira do te mjere da se navodi da to uopće nije političko pitanje, a to naprosto nije točno. Ova reforma je toliko važna da zaslužuje biti pitanje nacionalne politike, naš zajednički prioritet. Naš drugi zahtjev je ostavka Dijane Vican koja je još u vrijeme ministra Radovana Fuchsa bila državna tajnica nesklona podržavanju uvođenja mirovnog i građanskog obrazovanja u škole jer je smatrala da Hrvatska nije u ratu, a onda joj takvo što nije ni potrebno. Jednako tako, zalagala se za uvođenje ‘katoličkih vrijednosti’ u obrazovanje jer je Hrvatska katolička zemlja, kao da je građanski i mirovni odgoj ispražnjen od vrijednosti. Na poziciji na kojoj se trenutno nalazi, ona samo dokazuje pripadnost konzervativnim organizacijama i vjerujemo da se na različite načine nalazi u sukobu interesa. Osim toga, riječ je o osobi koja trenutno obnaša na desetke različitih funkcija i koja je prije samo nekoliko dana rekla da nije pročitala dokumente ni iz prve faze Cjelovite kurikularne reforme. Netko tko je u tolikoj mjeri nezainteresiran za reformu, a i za obrazovanje, zaista ne treba sjediti na takvom mjestu. Tražimo i ponovno raspisivanje natječaja za članove i članice Ekspertne radne skupine koji je proveden na netransparentan i nevaljan način.
Na lanjskom prosvjedu građane koji su samoinicijativno počeli zazivati ostavku tadašnjeg ministra Predraga Šustara, na opće čuđenje, s pozornice se pokušalo utišati povicima u mikrofon: ‘Reforme, reforme!’
Moj je osobni stav da su poruke s prosvjeda i tada trebale biti političnije. Sada imamo zahtjeve za ostavkama ovih troje spomenutih, a moguće je da će biti i zahtjeva za ostavkama ostalih koji su doprinijeli ovolikoj šteti za obrazovni sustav.
Uključuje li to i zahtjev za ostavkom samog premijera?
Andrej Plenković sigurno ne može iznijeti Cjelovitu kurikularnu reformu onako kako je zamišljamo, on za nas nije dobar premijer. Na ovom konkretnom prosvjedu njegovu ostavku nismo tražili, što ne znači da mu u nekom širem političkom promišljanju na bilo koji način dajemo podršku. Zahtjev za njegovom ostavkom puno je nerealniji od ovih koje u ovom trenutku imamo.
Premijer je u dva odvojena slučaja, ministra Barišića i ministra Zdravka Marića, unatoč snažnim i utemeljenim zahtjevima za njihovim uklanjanjem s pozicija, ostao uz njih. Zbog čega mislite da će ovoga puta reagirati drugačije, odnosno, vjerujete li da vaši zahtjevi mogu polučiti uspjeh?
Premijerova većina je vrlo nestabilna i u skorom postupku imenovanja nove Vlade i biranja novih ministara ima priliku donijeti razboritiju odluku. Čak i ako je smjena Barišića s ministarske pozicije neizgledna to i dalje nije dovoljno jak razlog da je mi ne tražimo jer upravo taj zahtjev smatramo utemeljenim.
