Mladima pri sklapanju prijateljstava nije bitna rasa, vjera ili nacionalnost, a na njihovo političko znanje uvelike ovisi vrsta srednjoškolskog programa koji pohađaju, što pokazuje potrebu za kvalitetnijom implementacijom građanskog odgoja i obrazovanja, istaknuto je na današnjem predstavljanju rezultata istraživanja "Politička pismenost učenika i učenica završnih razreda srednjih škola" na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
"Generalno govoreći, socio-politički stavovi mladih u 2021. godini nešto su demokratičniji nego što je to pokazalo istraživanje iz 2015. godine. To se posebno uočava kod stavova prema homoseksualnim osobama, u smanjenom priklanjanju autoritarnim tendencijama, kod stavova prema medijima te u odnosu prema vlastitoj i tuđoj naciji. Ipak, i dalje ima potrebe i prostora za razvoj demokratske kulture mladih. Primjerice, iako se ove godine primjećuje značajan pomak u pravcu tolerantnijeg odnosa prema osobama homoseksualne orijentacije, kod dijela sudionika_ica još su prisutni negativni stavovi i diskriminatorne težnje spram ove manjinske skupine", naglasila je dr.sc. Jelena Matić Bojić s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu.
Setom od trinaest tvrdnji ispitivani su stavovi mladih o Domovinskom ratu i povezanim temama. Manje od polovice sudionika, točnije njih 45%, smatra da u školi stječu adekvatna i dostatna znanja o Domovinskom ratu. Iako se često govori o prevelikoj zastupljenosti ratnih tema u javnosti, sudionici su po tom pitanju prilično podijeljeni. Naime, trećina njih smatra da se u javnosti previše govori o Domovinskom ratu, a približno isto toliko njih ne slaže se s tim. Nadalje, otprilike tri četvrtine sudionika smatra da posjet Vukovaru i drugim mjestima stradanja za učenike osnovnih škola treba ostati obavezan, a obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara državni praznik.
Kada je u pitanju važnost obilježavanja događaja iz Domovinskog rata, u odnosu na one iz Drugog svjetskog rata, nešto manje od polovice sudionika smatra da je obilježavanje događaja iz Domovinskog rata važnije, a njih 37,8% je neodlučno. U konačnici, četvrtina učenika smatra da upotreba pozdrava „Za dom spremni“ na spomenicima i znakovlju iz Domovinskog rata nije opravdana, dok ih 44,7% smatra korištenje toga pozdrava opravdanim u ovim slučajevima. Pritom učenice u manjoj mjeri smatraju da je upotreba pozdrava "Za dom spremni" opravdana na spomenicima i znakovlju iz Domovinskog rata. Pokazuje se da učenici iz Zagreba u odnosu na učenike iz svih ostalih regija, s izuzetkom Istre, Primorja i Gorskog kotara, u manjoj mjeri opravdavaju upotrebu pozdrava "Za dom spremni" na spomenicima i znakovlju iz Domovinskog rata. Također, učenici strukovnih programa se statistički značajno razlikuju od gimnazijalaca po pitanju procjene opravdanosti korištenja ustaškog pozdrava.
Većina sudionika, njih 62,2%, smatra da je pobjeda ostvarena u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu. Na tom tragu, 36,7% njih smatra da Hrvatska nije izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu, ali je i više od polovice sudionika neodlučno po ovom pitanju. S druge strane, određeni kritički odmak i propitivanje uloge Hrvatske se može vidjeti kroz stavove vezane uz počinjenje zločina tijekom rata te pitanje kaznene odgovornosti. Naime, 37,7% sudionika se ne slaže s tvrdnjom da Hrvatska nije mogla počiniti zločine jer je vodila obrambeni rat, a njih 35% da su neki pripadnici političkog vrha Republike Hrvatske trebali biti optuženi pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju.
U setu od sedamnaest tvrdnji ispitivani su stavovi sudionika vezani za Drugi svjetski rat i poslijeratni period. U petnaest od sedamnaest tvrdnji barem trećina sudionika izjasnila se kao neodlučna, dakle nisu iskazali niti slaganje, niti neslaganje s navedenim tvrdnjama, što može ukazivati na nezainteresiranost za ovu temu, izostanak informacija na temelju kojih bi mogli donijeti procjenu ili namjerno zaobilaženje izjašnjavanja. U pogledu zastupljenosti tema vezanih za Drugi svjetski rat u javnosti tek nešto više od petine sudionika smatra da se previše govori o njima, dok se više od 40% ne slaže s tvrdnjom o prevelikoj zastupljenosti tih tema u javnosti. Usto, nešto manje od polovice sudionika smatra da u školi stječu adekvatna i dostatna znanja o Drugom svjetskom ratu. Međutim, tek trećina sudionika pobjedu u antifašističkoj borbi smatra temeljem državne suverenosti Republike Hrvatske, a čak 52,4% je neodlučno vezano uz ovu tvrdnju.
Stavovi sudionika vezano za teme Drugog svjetskog rata i poraća ukazuju da tek nešto manje od trećine sudionika smatra Nezavisnu Državu Hrvatsku fašističkom tvorevinom, a njih više od polovice je neodlučno ili se ne želi opredijeliti po tom pitanju. Po pitanju karaktera Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije više od polovice sudionika smatra da je SFRJ bila komunistička diktatura. S tvrdnjom da su Hrvati u toj državi bili u podređenom položaju slaže se ili se u potpunosti slaže skoro polovica sudionika. S druge strane, 50% sudionika vidi SFRJ kao politički moćniju i neovisniju od volje velikih sila u odnosu na današnju Republiku Hrvatsku.
Učenici u većoj mjeri od učenica smatraju da je Nezavisna Država Hrvatska bila fašistička tvorevina, da je Jugoslavija bila komunistička diktatura, ali i da je Jugoslavija bila politički moćnija i neovisnija od volje velikih sila, nego što je to danas Hrvatska. Gimnazijalci u najvećoj mjeri smatraju da je NDH bila fašistička tvorevina te da su Hrvati bili u podređenom položaju u Jugoslaviji, zatim slijede učenici četverogodišnjih strukovnih programa, a nakon njih učenici trogodišnjih strukovnih programa. Također, gimnazijalci u odnosu na ostale učenike u većoj mjeri smatraju da je Jugoslavija bila komunistička diktatura.
Kada je riječ o borbi za hrvatske nacionalne interese tijekom Drugog svjetskog rata, 17,1% sudionika smatra da su se za njih borili partizani, a 30,1% da su to činile ustaše. Kod obje je ove tvrdnje vidljiv visok postotak sudionika koji su neodlučni što ponovno može ukazivati na nezainteresiranost za temu, izostanak informacija na temelju kojih bi mogli donijeti odluku ili jednostavno odbijanje izjašnjavanja. Hrvate kao one koji su podnijeli najveće žrtve tijekom Drugog svjetskog rata ne vidi 42,1% sudionika, dok se s time da je Bleiburg najveća tragedija hrvatskog naroda slaže ili u potpunosti slaže nešto manje 37 od 30% sudionika. Kada je u pitanju komemoriranje stradanja u koncentracijskom logoru Jasenovac i na Bleiburgu, više od 50% sudionika slaže s tim da državne institucije trebaju svake godine obilježavati ta stradanja.
Trećina ispitanih u 2021. smatra da je homoseksualnost poremećaj ili bolest te da homoseksualne osobe ne bi trebale javno istupati zbog opasnosti od lošeg utjecaja na mlade. Gotovo 50% učenika_ica smatra da se homoseksualna orijentacija ne bi trebala javno isticati i da bi homoseksualne osobe ovaj aspekt identiteta trebale izražavati samo u privatnoj sferi.
Stavovi su progresivniji i na polju rodne ravnopravnosti u odnosu na prethodne rezultate. No, oko 20% sudionika_ica slaže s tim da je muškarac taj koji mora zarađivati kako bi prehranio obitelj. Manje od 50% sudionika_ica odbacuje ideju da su žene biološki predodređene za poslove s ljudima, kao što su učiteljice i njegovateljice, nego za bavljenje tehnikom i informatikom. Činjenica da otprilike četvrtina ispitanih na tu temu zauzima neodlučnu poziciju, dok četvrtina smatra da odabir i uspjeh u poslu jesu biološka zadatost govori o ukorijenjenosti rodnih stereotipa čije se posljedice mogu manifestirati u budućim odlukama i ponašanjima učenika i učenica.
Pozitivan nalaz jest da preko 90% mladih može zamisliti da im osoba druge rase, vjere ili nacionalnosti postane prijatelj.
Učenici i učenice završnih razreda srednjih škola pokazuju prilično niske razine povjerenja u različite institucije i izvore informiranja. Političkim strankama vjeruje svega 7,2%, Hrvatskom saboru 14,7%, a Vladi Republike Hrvatske 16,7% sudionika_ica istraživanja. Lokalne vlasti i Predsjednik RH stoje nešto bolje, njima vjeruje nešto više od petine mladih. S druge strane, većinsko povjerenje uživaju samo vojska (66,8%) i znanstvenici (63,5%). Oko 60% učenika_ca smatra da su među članstvom političkih stranaka one osobe koje se žele umrežiti s ciljem dobivanja (dobrog) posla. Iz toga proizlazi da većina mladih smatra da je politički angažman dijela članstva u političkim strankama motiviran osobnim, a ne javnim interesom.
"Ukupno političko znanje učenika razmjerno je nisko te je njegova razina slična onoj koja je utvrđena u istraživanju 2015. godine. Došlo je do pada vezano uz razumijevanje temeljnih političkih pojmova i poznavanje ustavno-političkog poretka, a do porasta u pogledu političke informiranosti. Nadalje, niske su razine političke participacije te povjerenja u različite institucije i izvore informiranja. Zanimljivo je da među izvorima informiranja učenici imaju najmanje povjerenja u društvene mreže i Internet portale, ali se istovremeno putem njih prilično često informiraju", pojasnio je dr. sc. Nikola Baketa s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu.
Vrsta srednjoškolskog programa je i dalje ključan čimbenik za političko znanje i informiranost te političku socijalizaciju mladih. Učenice i gimnazijalci u većoj mjeri iskazuju tolerantnije stavove i stavove koji su više u skladu s demokratskom političkom kulturom.
"Generalno možemo govoriti o razlikama u stavovima između učenica i učenika, kao i gimnazijalaca_ki u odnosu na učenike_ice strukovnih programa. Rezultati pokazuju da nije napravljen adekvatan pomak u razvoju i implementaciji građanskog odgoja i obrazovanja koji je trebao smanjiti razlike i povećati političku pismenost svih učenika i učenica završnih razreda srednjih škola u Hrvatskoj", zaključili su istraživači_ce.
Istraživanje je provedeno u 67 završnih razreda iz 59 srednjih škola diljem Hrvatske tijekom ožujka 2021. godine. Uzorak od 1.122 učenika/ica nacionalno je reprezentativan s obzirom na regionalne zastupljenosti i vrstu srednjoškolskog programa (gimnazijski, četverogodišnji i petogodišnji strukovni te trogodišnji strukovni). Cilj istraživanja je bio dobiti uvid u razine i strukturu političke pismenosti učenika i učenica. Istraživanjem se nastojalo otkriti politička znanja, sklonost predrasudama i stereotipima, vrijednosne stavove i afinitete, medijsku pismenost, građansku kulturu i navike mladih.Nalazi istraživanja predstavljaju nastavak sustavnog ispitivanja stavova i ponašanja mladih te se naslanjaju na dva prethodna istraživanja iz 2009./2010. i 2014./2015. Treći val istraživanja, u suradnji s GOOD inicijativom, provodili su Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Gong, Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, Centar za studije jugoistočne Europe Sveučilišta u Grazu i Filozofski fakultet u Rijeci.
Cijelo istraživanje pronađite ovdje.
