Kako komentirate filmski obrat u slučaju sukoba učenika s profesorom u Strojarskoj tehničkoj školi u Zagrebu?
Teško bi itko povjerovao nastavniku da su ga učenici planski provocirali i fizički napali kada je napuštao učionicu, te mu nije preostajalo ništa drugo već braniti se, da cijela situacija nije nedozvoljeno snimana i snimka objavljena. Sama pomisao da mu nitko ne bi vjerovao već je sama po sebi zastrašujuća. Može li itko zamisliti da mu se na njegovom radnom mjestu dogodi ovakva situacija i da umjesto zlostavljača u Remetincu završi žrtva? Što li je razmišljao kolega nastavnik tih pet dana među osobama lišenih slobode s optužnicama za teške zločine kada se i sam suočio s optužbama za teška kaznena djela u pokušaju?
Kolegi je cijeli sustav okrenuo leđa i a priori se problemu pristupilo po principu "učenik je uvijek u pravu". Uostalom, takav pristup nas je i doveo do ovakvih situacija i izostanka napora da se problemi ovog tipa preveniraju i spriječe. Puka sreća za nastavnika bila je u tome da je šira javnost vidjela snimku i prepoznala koliko je zastrašujuća i koliko je takvo nasilje neprihvatljivo (uostalom kao i svako nasilje općenito), jer da nije tako, nastavnik bi još bio u zatvoru.
Profesor ipak neće dobiti otkaz, a učenici su dobili opomene?
Pod pritiskom javnosti institucijama nije preostalo drugo već ponovno procijeniti situaciju, pa zato ne čudi puštanje nastavnika da se brani sa slobode. Nažalost, tek kada vidimo da je optužnica odbačena ili da je značajno ublažena, moći ćemo reći da je pravda ispunjena. Ishitrena najava ravnateljice da je nastavnik dobio otkaz samo je pokazatelj da ne poznaje proceduru davanja izvanrednog otkaza, ali i da je nastavnika osudila bez utvrđivanja svih činjenica.
Ne čudi što su učenici dobili dvije opomene i dvije opomene pred isključenje, jer je bilo nužno da sustav tim mladim ljudima ukaže na neprihvatljivost njihovih postupaka u ovoj situaciji. Jedino tako ti učenici (ali i ostali učenici u Hrvatskoj) će imati priliku pravilno procijeniti koliko je takvo ponašanje štetno prvenstveno za njih same. Prema prvim naznakama nisu trebali uopće dobiti pedagoške mjere pa je ovaj rasplet ipak prihvatljiv.
Kolege su stali uz profesora jer godinama trpe nasilje?
Nasilja u školama je i do sada bilo. Nažalost, o nasilju učenika nad nastavnicima priča se samo kada se dogodi ovakav incident. Kao što se, uostalom, pričalo prije gotovo pet godina, kada su nastavnici progovorili o tome na prosvjedu "i ja sam Franjo". Nastavnici malo govore o ovom problemu jer rijetko ili nikako ne dobivaju podršku sustava, a i sami se osjećaju pomalo neuspješnima kada im se takvo što dogodi.
Uglavnom izostaje podrška i stručno-pedagoške službe škole, ravnatelja (često nastavnici čuju da su sami krivi "jer se ne znaju postaviti, jer nemaju "autoritet"?!), a o višim razinama sustava neću niti govoriti. S jedne strane, nastavnici koje je sustav natjerao da uzmiču jer boljeg alata realno nemaju, a s druge strane učenici koji su sve emocionalno nezreliji i teško ili nikako ni ne pokušavaju uvidjeti kako njihovi postupci utječu na druge.
Pandemija koja je srećom iza nas, samo je dodatno otežala učenicima jer je pojačala osjećaj otuđenja kod učenika koji pri tom nemaju dovoljnu podršku roditelja. Otuđenost u obiteljima je sve veća jer roditelji sve više rade i sve manje provode kvalitetnog vremena s djecom. Istovremeno, izazovi pred učenicima su sve veći, traženje vlastitog identiteta u virtualnom svijetu često stvara iskrivljene slike stvarnog svijeta. Učenicima treba pomoći, a to nema bez kvalitetne suradnje roditelja i nastavnika.
Sve je teže bit nastavnik?
Biti nastavnik u srednjoj školi nikada nije bilo ni jednostavno ni lako, ali izazovi u vezi nasilnog ponašanja prema nastavnicima ipak su novijeg doba. Istraživanje dr. Vesne Bilić i dr. Slavice Bašić s Učiteljskog fakulteta rađeno 2016. pokazalo je da je gotovo 73 posto nastavnika doživjelo neki oblik nasilja od strane učenika, uglavnom verbalnog nasilja, ucjena i prijetnji te manje fizičkih oblika nasilja. Nažalost, i odnos roditelja prema nastavnicima obilježava sve više verbalno pa i fizičko nasilje.
Sindikat sustavno ukazuje na ovaj problem kako Ministarstvu znanosti i obrazovanja, ali i široj javnosti nastojeći ukazati na nužnost traženja kvalitetnih rješenja jer će što dalje problem biti i veći. U sindikatu smo svjedoci niza mučnih priča kada nastavnice svjedoče da ih učenik naziva "glupačom", "da nastavnica ima veliki ego i kameno srce", do prijetnji bušenjem guma, ali nažalost i prijetnji ubojstvom. Svega smo se naslušali i nagledali, od dovođenja u pitanje stručnost nastavnika do neopravdanog prijavljivanja prosvjetnoj inspekciji, prijavi ravnateljima i sl.
Kako riješiti takve probleme?
Pritisaka je sve više i čini se da sustav nema adekvatan odgovor. Iako su nastavnici dobili status službene osobe, još uvijek se ovakvi oblici nasilja nedovoljno prijavljuju policiji. Negdje je nužno zastati i resetirati odnose nastavnik – roditelj – učenik, ali prije svega jačati samopouzdanje, povjerenje u kompetencije nastavnika kao stručne osobe kako bismo uopće imali preduvjete za popravak situacije.
Dokle god na prvom roditeljskom sastanku upoznajemo roditelje kako se žaliti na ocjenu umjesto da ih pozovemo na suradnju kako bi olakšali odrastanje njihovoj djeci, dokle god ne počnemo sustavno raditi s učenicima, ali i roditeljima, i ne ukazujemo na neprihvatljivost nasilja ne samo prema učenicima već osobito prema obrazovnim radnicima, do tad se ne možemo nadati boljem.
