Mi smo postali zemlja vukova. Ljudi je sve manje, ruralna područja su doživjela demografsku katastrofu. Vrlo brzo ćemo postati rezervat i poligon za bogate lovce – pesimistično je komentirao Ivan Tešija, predsjednik udruge Hrvatski krški pašnjaci, nevolju mladog stočara Milana Đekića iz ličkog sela Štikade kojem je čopor vukova do sada zaklao 115 ovaca.

Prošlog tjedna, u noći sa 11. na 12. april, vukovi su upali na njegovo imanje, prošli ispod ograde, preskočili vrata na štali i napravili pokolj. Prema nalazima vještaka Igora Haka, u štali su bila dva ili tri vuka koji su iskoristili odškrinuta vrata ostavljena radi protoka zraka. Na isti način Đekić je krajem marta ostao bez 28 ovaca, a ovaj put stradalo je njih 87. On živi sa roditeljima, suprugom i troje male djece na imanju sa 300 ovaca i 15 krava.

U razgovoru za Novosti Đekić kaže da od 2000. godine, kada se vratio u Štikadu iz Jagodine, on i njegova obitelj nikada nisu imali problem s gladnim vukovima. Ova životinja je u Hrvatskoj strogo zaštićena vrsta sukladno Zakonu o zaštiti prirode i Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama, što stočarima stvara velike probleme. Milan nije mogao ništa učiniti da spasi svoje ovce. Štala se nalazi 100 metara od njegove kuće pa Đekići te nesretne noći nisu čuli ni lavež ni jauke.

Znate kako, ako je bogatija država, ima više ljudi, ako ima više životinja, to je prava trpeza za vuka. Ovaj kraj je sve više opustošen i zarastao i zato ima više mogućnosti za ovakve slučajeve – govori vještak Igor Hak

- U oboru je bila samo jedna kujica kangalka koja je mlada i nije pružala veliki otpor, ostala je povrijeđena. Po nekim procjenama, imamo između 10.000 i 12.000 eura štete, vidjet ćemo šta će Uprava za zaštitu prirode procijeniti, mi samo možemo čekati. Te procjene često ne odgovaraju realnosti, to ne možemo znati dok ne dođe papir iz Zagreba - govori Milan Đekić čija se kuća nalazi između akumulacijskog jezera, pruge i glavne ceste, a tu se vuk dosad, kaže, nikada nije spuštao.

- Nisam mogao ni pomisliti da ćemo 24 sata dnevno morati gledati u ovce. Ovdje ima previše vukova, zaštićeniji su od ljudi. Manje bi dobio kazne i zatvora da ubiješ čovjeka nego vuka, tako mi se čini. To nema veze sa zdravom pameti - objašnjava Đekić.

Zakonom propisana kazna za ubojstvo vuka iznosi oko 40.000 kuna.

Milanu slijedi odšteta od Ministarstva energetike i održivog razvoja, odnosno Uprave za zaštitu prirode, koju će dobiti jer su ovce u trenutku napada bile zaštićene u skladu s važećim pravilnikom. Taj pravilnik propisuje da u područjima gdje se učestalo pojavljuju vukovi stoka tokom noći mora biti zatvorena u staji ili u odgovarajućem zaštićenom toru, odnosno električnoj ogradi minimalne visine 1,8 metara.

Ivan Tešija smatra da su u pravilniku postavljeni visoki standardi koje ljudi ne mogu u potpunosti ispuniti. Za Novosti pojašnjava da električna ograda mora biti od armaturne mreže koja u podu ima betonski zid. Ako su ovce smještene na pašnjaku, onda on mora biti ograđen s osam žica, jer ako su samo tri žice – slijedi umanjenje odštete. Primjerice, Đekićeva ograda bila je visoka metar i 40, što može značiti da će umjesto 600 kuna, koliko je odšteta za jednu nastradalu ovcu, dobiti 30 posto manji iznos.

- Zbog birokratskih propisa stočari ne mogu ostvariti stopostotnu zaštitu od krupne divljači, ali i zbog konfiguracije terena. U Dalmatinskoj zagori, odakle sam ja, pašnjaci su obrasli niskim raslinjem, tu je krš, mi ne možemo postaviti električni pastir s osam žica. Kada vještak dođe na očevid i vidi manje žica, ministarstvo umanjuje odštete. U startu su cijene nerealne, nisu tržišne. Za odraslo tele koje vrijedi 6000 kuna vi dobijete oko 2500 - govori Ivan Tešija iz Sinja.

Ulazi dalje u problematiku pa objašnjava da se površine gdje ljudi napajaju stoku ne mogu dobiti u zakup. Ne mogu napraviti ni nadstrešnicu ni tor koji bi zadovoljavali kriterije. Osim toga, ako se radi o šumskom zemljištu koje ljudi dobiju u zakup, isto tako po zakonu ne smiju na njemu napraviti ni nadstrešnicu, ni ogradu, ni pojilište.

Poseban problem su psi lovaca koji uglavnom dolaze iz Italije. Oni po zakonu ne bi smjeli loviti na pašnjacima, ali rijetko tko se toga pridržava, govori nam Tešija. Lovci nekada dolaze do kuća pa pas čuvar stada može zadaviti njihove ptičare, a ti su psi jako skupi s obzirom na rodovnik. Cijelo stado bismo morali prodati da platimo lovcima štetu, žali se Tešija.

On smatra da je vučja populacija u Hrvatskoj prekomjerna zato što odstrela nije bilo već devet godina. Budući da vuk gotovo da nema prirodnih neprijatelja, rapidno se razmnožava. Tešija navodi da se čagalj ili vuk mogu sresti u predgrađu Zagreba, a da nisu rijetka pojava ni u naseljenim mjestima oko Sinja.

- Ljudi kada idu u šparoge viđaju ih na cesti, ne plaše se čovjeka. Trebalo bi obavezno dozvoliti odstrel, ministarstvo bi moralo držati vuka pod kontrolom. Oni dobiju velika sredstva za vuka kao zaštićenu vrstu, a ustvari malo poduzimaju. Kod nas u Dalmaciji čovjek kada ide sa ispaše, on ide prvi, za njim životinje, a vuk vreba i kolje one zadnje. Puno se ljudi žali, ne mogu izvesti svoje blago - govori Tešija koji je nedavno tražio interventni odstrel jer mu je u zadnja četiri mjeseca stradalo preko 30 grla stoke.

Tvrdi da je vuk u zadnjih nekoliko godina postao stabilna vrsta te da stočari ne traže da ih se istrijebi, nego da se populacija dovede u normalne okvire. Napominje da se točno zna koliko na određenoj površini može biti vučjih jedinki, što se može izračunati po broju grla, no kod nas ga je deset puta više, smatra Tešija.

Igor Hak, vještak koji je radio očevid na Đekićevu imanju, objašnjava da je vukovima spuštanje u naselja jednostavniji način dolaska do hrane. Govori da, barem u Lici, nikada nije bilo toliko stoke sitnog zuba kao u zadnjih deset godina. Vuk je uvijek radio krvoproliće, ali razlika je u tome što su ljudi prije držali maksimalno sto ovaca, a danas ih poneka domaćinstva imaju između 500 i 1000, objašnjava Hak.

Svim vlasnicima stoke, pa tako i Đekiću, savjetuje da poprave ogradu, da žica bude striktno do poda, da donji dio od obora učvrste više prema zemlji, a da staju svakako drže potpuno zatvorenu. Na gornji dio, ako se ostavlja otvorenim, vlasnici moraju staviti armaturnu mrežu ili gustu žicu da je kroz nju moguće provjetravanje. To je jedini način da stoka bude na sigurnom. Hak kaže da poznaje gotovo svaku kuću na području Like jer se vještačenjem bavi od 2003. godine.

- Sjećam se prve veće štete u selu Bruvnu, jedan čovjek je imao 56 mrtvih ovaca, a u dolini Zrmanje je bilo tridesetak zaklanih ovaca. Kada nema opasnosti, vuk kolje dokle god se osjeća sigurno, kao što je bio slučaj kod Đekića. Znate kako, ako je bogatija država, ima više ljudi, ako ima više životinja, to je prava trpeza za vuka. Sve je manje ljudi, to je činjenica, zato je ovaj kraj sve više opustošen i zarastao i ima više mogućnosti za ovakve slučajeve. Teže je čuvati stado ako je sve okolo zaraslo. Možete kilometrima ići a da ne sretnete jednog čovjeka - zaključuje Igor Hak.