Kao što znamo u još jednoj domaćoj aferi uhićeni su Irena Miličević, bivša pročelnica Odjela za komunalni sustav Grada Rijeke, Jasna Kukuljan, aktualna direktorica riječkog komunalnog društva Čistoća i Đuro Horvat, direktor tvrtke Tehnix koja proizvodi sustave za sortiranje otpada. Uhapšeni su na zahtjev Ureda evropskog javnog tužitelja, koji ih tereti da su sudjelovali u namještanju natječaja za instaliranje sustava za sortiranje otpada u Rijeci. Natječaj su navodno raspisali tako da ga dobije međimurska tvrtka Tehnix. Zbog pogodovanja je dakle reagirala Evropska unija čijim je sredstvima projekt i financiran.
Interesantno je da je istovremeno s vijestima o uhićenjima u našim medijima prenesen i jedan tekst iz američkog Wall Street Journala (WSJ), koji govori o pozadini namještanja natječaja za koncesionara na novom kontejnerskom terminalu u riječkoj luci 2001. godine. To je puno veći posao, vrijedan skoro tri milijarde eura. Naime, nakon godinu dana priprema natječajne dokumentacije, na natječaj su, kada je objavljen, pristigle dvije ponude. Jedna je bila evropskog konzorcija, a druga kineskog. Kineski konzorcija ponudio je dvostruko bolje uvijete, prisjeća se naš sugovornik ekonomist i član Radničke fronte (RF) Hrvoje Štefan. Kinezi su bili bolji i po pitanju roka izgradnje nove pristanišne obale i po visini koncesijske naknade koju su bili spremni plaćati. No umjesto sklapanja ugovora s Kinezima, hrvatska vlada bez ikakvih uvjerljivih objašnjenja poništava natječaj.
Na zastupničko pitanje koje je u Saboru tada postavila zastupnica RF-a Katarina Peović, stigao je nemušt odgovor ministra mora, prometa i infrastrukture Olega Butkovića. Peović je tada pitala: "Kako nikakvo objašnjenje za naprasno poništenje javnog natječaja – samo dan prije isteka roka za odabir najbolje ponude – iz Lučke uprave niti Ministarstva mora, prometa i infrastrukture nije došlo, niti su predstavljeni razlozi poništenja natječaj za koncesiju na tzv. zagrebačkoj obali luke Rijeka u kojoj su u završnom odabiru bili kineska korporacija i francusko-hrvatski konzorcij APM Terminals, molim vas da mi predočite razloge poništenja natječaja, kao i dokumente na temelju kojih je to poništenje poduzeto. Molim također uvid u ponudu kineske korporacije koja je ušla u uži izbor od dvije ponude, a koju čine tvrtke Ningbo Zhoushan Port Company Limited, Tijanjin Port Overseas Holding Limited i China Road and Bridge Corporation, kao i dokumente za ponudu drugog konzorcija koji čine APM terminals i Enna Logic."
Uslijedio je kratak pisani odgovor resornog ministra Butkovića u kojem se birokratski brani da je sve učinjeno po zakonu i da "niti jedna ponuda nije u cijelosti usklađena s gospodarskom strategijom i politikom gospodarskog razvitka Republike Hrvatske i kako se stoga ponude ne mogu prihvatiti te je donijelo odluku (Upravno vijeće Lučke uprave Rijeka) da se natječaj poništi". Umjesto dokumenata slijedi podsjećanje da za uvid u ponude postoji zapreka, s obzirom na to da one mogu sadržavati podatke koje ponuditelji smatraju poslovnom tajnom, "odnosno mogu sadržavati detalje o njihovom poslovnom planu, poslovnim partnerima ili vlasničkoj strukturi. Također, iznošenje detalja ponudama moglo bi imati negativan utjecaj na novo javno prikupljanje ponuda." Eto kako u nas funkcionira javnost javnih nabava i natječaja.
Ipak se doznalo da je kineski konzorcij ponudio dvostruko bolje uvjete od evropskog i po pitanju roka izgradnje nove pristanišne obale i po pitanju visine koncesijske naknade koju su spremni plaćati. Tekst iz WSJ otkriva da je do poništenja natječaja došlo zbog pritiska prvo američke, a onda EU administracije koje nisu zanimala "poštena natječajna pravila" niti da na njima pobjedi najbolja/najpovoljnija ponuda, nego ih je zanimalo da pobjedi evropski konzorcij, a ne kineski.
- I kompradorska Plenkovićeva Vlada na zahtjev SAD i EU gazdi poništava natječaj i nedugo zatim raspisuje novi na koji se javlja samo evropski konzorcij predvođen danskim Maerskom za koji je, de facto, i raspisan novi natječaj - rekao nam je Hrvoje Štefan.
Hrvoje Štefan (Foto: Goran Kovačić/PIXSELL)
S jedne strane dakle domaće vlasti spremno provode uhićenja na zahtjev Europskog javnog tužitelja zbog namještanja natječaja domaćem proizvođaču sustava za sortiranje otpada, posla u ukupnoj vrijednosti od oko pet milijuna eura, a s druge spremno poništavaju natječaj i namještaju novi po nalogu s vrha SAD i EU administracije, kako bi posao od skoro tri milijarde eura dobio evropski, a ne kineski konzorcij.
U igri su dvostruki kriteriji. Kada je u pitanju domaći proizvođač onda je to grubo kršenje pravila "poštene javne nabave", zbog koje evropski tužitelji traže, a domaće vlasti spremno uhićuju vinovnike. A u drugom slučaju namještanje natječaja evropskom konzorciju, pod pritiskom SAD-a i EU administracije, za 600 puta veću vrijednost posla od "afere Sortirnica", predstavlja potpuno normalnu i prihvatljivu praksu.
- Južnokorejski polit-ekonomist Ha-Joon Chang u više studija uvjerljivo je pokazao kako su se najsnažnije kapitalističke ekonomije do vodećih pozicija povijesno uspele na način da su široko primjenjivale politike državnog ekonomskog intervencionizma i protekcionizma –posebno usmjerenih na zaštitu tzv. mladih industrija (infant industries), kako ih je još sredinom 19 stoljeća označio Friedrich List. Nakon što su pojedine nacionalne ekonomije i njima pripadajući kapitali postali regionalno i globalno dominantni, vlasti tih zemalja počele su vršiti snažan politički, pa i vojni pritisak prema drugim, posebno manje razvijenim, poluperifernim i perifernim kapitalističkim ekonomijama da liberaliziraju robne i novčane tokove i na taj način otvore i kreiraju domaća tržišta za plasman roba iz centra te da učine dostupnim vlastitu jeftinu radnu snagu i mogućnost ekstrakcije sirovina. Kada je pak njihova dominantna pozicija dovedena u pitanje, kao što se desilo s britanskim imperijem u prvoj polovici 20. stoljeća i snažnim usponom SAD-a, britanske vlasti ograničavaju liberalne ekonomske politike i uvode ekonomski protekcionizam, vraćaju tarife na uvoz roba i sl. - govori nam Hrvoje Štefan.
Situacija je danas slična kada je riječ o odnosu SAD-a, Evrope i Kine. Američki i europski kapital sve više gubi dominantu poziciju na globalnim tržištima jer ga ugrožavaju jeftiniji i tehnološki sve napredniji kineski proizvođači. U kontekstu takvog razvoja događaja, američka administracija već je od Obame krenula s politikama i strategijama "obuzdavanja" Kine (containment strategy), što se s Trumpom i Bidenom promeće u "punokrvni" trgovinski rat. A to znači ograničavanje pristupa kineskom kapitalu na američko, a zatim i na evropsko tržište. Izdašno se istovremeno financiraju domaći proizvođači. Tako je na primjer u domeni "zelenih tehnologija".
- Bidenov Inflation Reduction Act (Zakon o smanjenju inflacije) iz kolovoza 2022. osigurao je 369 milijardi dolara izravnih poticaja i olakšica za kupnju i ugradnju američkih proizvoda u domeni "zelenih tehnologija" - kaže Štefan.
Zato zaustavljanje ulaska kineskih kompanija u riječku luku i pritisak na hrvatske izvršne vlasti treba gledati iz geopolitičke perspektive "velikih igrača". Interveniranje u natječaje i otvoreno kršenje liberalnih ekonomskih principa na kojima se inače inzistira, propagandno se maskira u političke i sigurnosne razloge i navodnu prijetnju koju predstavlja kineski režim i širenje kapitala pod njegovom kontrolom. S druge strane, za kapital iz vodećih zemalja EU-a treba zadržati preferencijalne uvjete na perifernim tržištima kakvo je hrvatsko i zato se inzistira da svaki oblik protekcionizma ili pogodovanja domaćim proizvođačima predstavlja neprihvatljiv i u konačnici nelegalan čin koji zahtjeva oštre sankcije.
- Oba slučaja demonstriraju otužnu realnost i podanički karakter hrvatskih vlasti koje su spremne na vlastitu privredu i stanovništvo primjenjivati dvostruke kriterije, ako tako zahtijevaju centri moći uz koje su se vazalski vezale - zaključuje Štefan.
Što je dopušteno Jupiteru nije dopušteno volu. Ako kao Jupitera označimo SAD i EU establišment, vol su domaće lutke na vlasti i mi koji živimo posljedice kompradorske naravi takve vlasti.
