Osim zemljoradnje, u Baranji – kraju između rijeka Drave i Dunava – vinogradarstvo je veoma važno kao privredna grana. No, kaže se da "bez dobrog podruma nema ni dobrog vina" pa su beljsko i darđansko vlastelinstvo za preradu grožđa i čuvanje vina već sredinom 18. stoljeća počeli podizati svoje vinske podrume.
Po ugledu na njih, isto to radili su i njihovi kmetovi po cijelom baranjskom vinogorju. Bile su to jedinstvene građevine karakteristične samo za Baranju. No, sredinom 20. stoljeća s nestajanjem vinograda, podrumi postaju nepotrebni. Mnogi su porušeni, a oni koje nije zadesila ta sudbina promijenili su svoj oblik ili namjenu. Posljednji podrum koji je do danas sačuvao svoj prvobitni izgled i koji se koristi za preradu grožđa i čuvanje vina, nalazi se na brdu iznad Belog Manastira u Ulici Marka Marulića. Sagrađen je sad već davne 1802. godine. Koristi ga već nekoliko generacija porodice Dvornić, koja se vinogradarstvom bavi za svoje potrebe.
Današnji vlasnik je naivni slikar i etnograf Milan Dvornić, autor dviju knjiga o narodnim običajima baranjskih Srba i brojnih slika. Zidovi nadzemnog prostora Dvornićevog podruma, takozvane "kacare", u kojoj se obavlja prerada grožđa i čuvaju razni alati, građeni su od nabijene zemlje – "naboja", dok je krov pokriven trskom. Iz te prostorije silazi se u "ćemer" (turski: svod), iskopan u zemlji u obliku slijepog tunela, u kojem se zbog idealnih uslova vino može čuvati godinama. Zemlja, pljeva, trska i kreč materijali su koje vlasnik još uvijek koristi za održavanje te građevine.
Kako se radi o jedinom objektu koji je sačuvan u svom izvornom obliku, a i sada služi namjeni zbog koje je podignut prije 220 godina, Ministarstvo kulture nedavno ga je stavilo na listu zaštićenih nepokretnih kulturno-povijesnih dobara Republike Hrvatske. Osim same građevine, u podrumu se nalazi preko sedamdeset starih alata, posuda i ostalog inventara od drveta, metala, tikava i drugih materijala. Oni su služili za obradu vinograda, preradu grožđa i čuvanje vina pa su evidentirani kao etnološka zbirka. Većinom od tih predmeta vlasnik se koristi i danas.
