Uoči 33. godišnjice ubojstva načelnika osječke policije Josipa Reihl-Kira te predstavnika lokalne vlasti u Tenji Gorana Zobundžije i Milana Kneževića, Visoki kazneni sud potvrdio je odluku sisačkog Županijskog suda o uvjetnom otpustu iz Lepoglave počinitelja zločina Antuna Gudelja. Odluka je nastupila 27. juna, točno 30 godina otkako je Gudelju prvi put suđeno za zlodjelo, i to u odsutnosti. Prošao je tri suđenja na osječkom sudu za smaknuće mirovnog pregovarača i njegovih suradnika te za teško ranjavanje Mirka Tubića. Te 1994. Gudelj je osuđen na 20 godina zatvora, a nakon što je uhićen u Njemačkoj i izručen Hrvatskoj, 1996. ponovno mu se sudilo. Na njega je 1997. primijenjen Zakon o oprostu.
Država je Gudelja obilato počastila: bježao je od zakona, eskivirao kaznu, da bi nakon šest godina od ubojstva bio bezrazložno pomilovan. Iza rešetaka, po svoj prilici, ne bi nikad završio da Jadranka Reihl-Kir, načelnikova udovica, ustavnom tužbom nije potaknula treće suđenje. Gudelj je 2007. izručen hrvatskom pravosuđu, da bi godinu dana kasnije dobio nepravomoćno 20 godina zatvora. Pravomoćnost je nastupila tek 2009.
Visoki kazneni sud sada je ocijenio da je Gudelj "naročito uspješan u pojedinačnom programu izvršavanja kazne zatvora te da uredno koristi izvankaznioničke pogodnosti, dok je vjerojatnost kriminalnog povrata procijenjena manje vjerojatnom". Počinitelj nikad nije izrazio kajanje niti je uputio ispriku obiteljima žrtava. Ipak, kako objašnjava VKS, "odnos prema članovima obitelji ubijenih žrtava nije jedina ili odlučujuća okolnost kojom se sud rukovodi prilikom donošenja odluke o uvjetnom otpustu". Pravosuđe ne mari kako će uvjetna sloboda za trostrukog ubojicu utjecati na obitelji žrtava, na lokalnu zajednicu u Osijeku i Baranji, ali i na cjelokupno društvo.
Senna Šimek iz Inicijative mladih za ljudska prava govori da traženje uvjetne slobode za zatvorenika jest pravno utemeljeno, ali da se zaboravlja koja je svrha zatvorske kazne. Objašnjava da postoji razlika između specijalne prevencije i opće odnosno generalne prevencije.
- Po ovome što tvrde Visoki kazneni sud i županijski sud, on ima pravo na rehabilitaciju koja bi trebala nastupiti izlaskom iz zatvora. No, problematično je što Gudelj nije izrazio kajanje i nije se ispričao obiteljima žrtava. Također, kod ove se odluke zanemaruje opća prevencija. Svrha zatvora nije samo da pojedinca, koji je počinio kazneno djelo, spriječi da kazneno djelo ponovi. Opća prevencija bi trebala ići u smjeru da se pošalje poruka društvu, da bude jasna osuda takvog čina i što se u vladavini prava ne smije tolerirati. To se, u slučaju Gudelja, nije postiglo. Odnos društva prema Josipu Reihl-Kiru i svima koji su se usprotivili ratu 1990-ih nije zadovoljavajući. Usto, još uvijek nisu poznati naručitelji ovog ubojstva, do danas je otvoreno pitanje je li to Gudelj napravio na svoju inicijativu ili je imao nalogodavce. U svijesti građana nije ukorijenjeno kako treba tretirati ovakva kaznena djela i kako ih treba kažnjavati - smatra Šimek.
Ona smatra da većinu ljudi ne zanimaju ni Reihl-Kir ni Gudelj ni uvjetni otpust.
- Kira se malobrojni sjete 1. srpnja. Ipak, može se dogoditi da ova odluka Visokog kaznenog suda da više prostora Kiru, da se više govori o danu kada je ubijen i okolnostima njegovog stradanja - govori Senna Šimek.
U obrazloženju presude navedeno je da je Antun Gudelj 1. jula 1991. znao tko se nalazi u automobilu Milana Kneževića. Bio je "ljut na Reihl-Kira i Zobundžiju što kao Hrvati idu na pregovore sa Srbima Kneževićem i Tubićem". Iako je Gudelj vidio rotirajuće svjetlo, prišao je cesti i s deset metara udaljenosti iz kalašnjikova u automobil rafalno ispalio 30 metaka.
