Prošlo je skoro četrnaest godina otkako je hrvatski premijer Ivo Sanader pozvao sve glavne urednike hrvatskih medija na sastanak u Ministarstvo zdravstva, gdje su dobili poduku o tome kako izvještavati o zdravstvenoj reformi Darka Milinovića. Prethodno je Sanader pod mutnim uvjetima prodao Slobodnu Dalmaciju svom glavnom medijskom ortaku Ninoslavu Paviću i HDZ-u osigurao laude, dok je Novi list dospio u ruke jednako odanog Roberta Ježića, koji je političkog patrona kasnije cinkario u sudnicama.
Kada su glavni urednici ulazili u prostorije Centralnog komiteta u Ministarstvu zdravstva, da bi bili izvedeni na pravi put, HDZ je u svoj krug povjerenja već uključio i gotovo sve lokalne medije.
Jedinu tadašnju inicijativu koja je govorila da su Sanaderove transakcije s medijima uzrokovale najgoru krizu profesionalnih sloboda nakon vremena Franje Tuđmana, potpisalo je tridesetak novinarskih entuzijasta, dok su im se ostali s visoka smijali kao zabludjelim fanaticima ili proglas ignorirali kao nevažni incident.
Ideološki i pravni teror koji je HDZ 90-ih provodio nad novinarstvom, zamijenilo je dobrovoljno pokoravanje novinarske scene preko poslovnih i financijskih transakcija s vlasnicima medija.
Zahvaljujući tome, Sanader se kao moderna verzija diktatora pojavljivao na svakoj drugoj stranici mainstream medija koji su svetom vodicom škropili premijerove riječi i djela.
Dok je zbog stanja na tržištu i uniformnog sadržaja profesionalna kriza prerastala u poslovnu, već se razvio model kompenzacije i slijevanja proračunskih novaca u strateški važne medije, preko npr. reklama za javni sektor.
Masovne besmislene reklame za dopunsko osiguranje HZZO-a, smjenjivale su se s masovnim besmislenim reklamama za HEP i slično.
Nakon Sanaderovog bijega iz Vlade i stranke, od svega toga je na svjetlo dana iskočila samo kikiriki-afera FIMI medija, pretvorena u sudski postupak u kojemu se pretresalo kako je bivši premijer dao 700 tisuća eura za preuzimanje kontrole nad nekim lokalnim i regionalnim tiskanim i elektronskim medijima.
Za koji mjesec obilježit ćemo treću godinu od sastanka sličnom onome s početka ovog teksta, na kojemu je Andrej Plenković u Banskim dvorima glavnim urednicima ključnih medija opet davao smjernice iz komunikacije o zdravstvu. Ovaj put je tema bila informiranje javnosti u vrijeme nacionalne borbe protiv epidemije, koja je – jasno - tražila širenje nepokolebljive vjere u spasiteljske sposobnosti Kriznog stožera, Vilija Beroša, Capaka i ostalih, sve dok realnost ne napravi svoje i pokaže da smo u toj borbi među najgorima u EU.
U tom trenu, mediji će za takav epilog spremno okriviti ravnozemljašku desnicu.
Ovo je tek kroki višedesetljetne medijsko-političke pornografije koja nas je dovela do afere s Juricom Lovrinčevićem, savjetnikom bivšeg ministra Davora Filipovića. Riječ je o utabanom sistemu tajnih sastanaka dužnosnika i novinara, ubacivanja proračunskih novaca u privatne i javne medije, opraštanja PDV-a i fiktivnih honorarnih angažmana novinara, formiranja marketinških kartela i ostalih svinjarija koje se teško mogu pobrojati u jednom tekstu.
U aktualnoj priči, međutim, nikako da se kontinuitet korupcije poveže s trenutnim ishodom, novinar i medij proglase suučesnicima i postavi pitanje koliko je vjerojatno da je jedan dužnosnik postupao kao usamljeni jahač, i to prema posve beznačajnom mediju.
Podsjetimo, razgovori s novinarom Mreže TV Marinom Vlahovićem koje je objavio Nacional, otkrivaju da Lovrinčević i Vlahović dogovaraju raspodjelu stotina hiljada proračunskih eura na novinare, beznačajnu televizijsku kuću i samog Lovrinčevića, a svemu se pridružila i informacija da je Vlahović već ranije tražio novce od Lovrinčevića i cijelo to vrijeme opskrbljivao Mostovog Nikolu Grmoju informacijama o Pavlu Vujnovcu i plinskom biznisu.
Povjerljive informacije iz Ministarstva dolazile su do Mosta, navodno zbog Lovrinčevićevog privatnog sukoba s Pavlom Vujnovcem i Marijom Radićem iz Domovinskog pokreta oko suvlasništva u Pevexu, a Grmoji su informacije služile kao PR šurikeni koje će bacati prema HDZ-u.
Drugim riječima, potkupljivanje novinara i medija okrenulo se protiv vladajućih onog trena kada su naletjeli na partnera koji trguje sa svima.
Ako to nije jasno, ova je afera zakinuta za cijelu svoju polovicu, nečistu savjest novinarske profesije.
Slatko je čuti glas HDZ-ovca uhvaćenog u podmićivanju i trljati ruke jer je još jedan političar završio karijeru, ali priča koja počinje s laži da je to inicirao novinar i da kriminal pluta izvan cijele mreže koruptivnih odnosa s medijima ne miriši na profesionalnu pobjedu i hepiend.
Nešto su pomogli jedino Hrvoje Zovko i Melisa Skender iz HND-a, koji su u četvrtak na presici bez ustručavanja izjavili da razgovori iz afere Mreža imaju reketarski ton i da je takav odnos "opasan za novinarstvo", ali je i taj događaj popraćen gromoglasnim mukom.
Kao i u mnogim korupcijskim aferama, razotkrivanje stvarnosti odvija se redovnim putem, kroz nove metode kamuflaže.
