Kako mladi ljudi, skoro četvrt vijeka nakon ratova na području bivše Jugoslavije, mogu prevladati razlike u pogledu na ono što se dešavalo tragičnih 90-ih? Doprinos tome daje Inicijativa mladih za ljudska prava s publikacijom "Zajednički narativi: Podržavanje pomirenja putem premošćivanja razlika u podijeljenim narativima". To je bio povod za razgovor s aktivistima Inicijative uključenima u njeno stvaranje.

- Mislim da političke elite ne žele da dođu do pomirenja jer ne pokazuju političku volju nego igraju na kartu podjela. To je jeftina politika kojom mogu da skupljaju jeftine političke poene, da svađaju građane jedne s drugima i to im ide vrlo dobro - kaže Vuk Vujisić, građanski aktivista iz Podgorice.

- Da iskreno žele pomirenje, uložili bi u obrazovni sistem i učili mlade ljude pomirenju i jedinstvu. Takođe bi pomagali da se mladi upoznaju sa svojom generacijom drugih nacionalnosti i vjera kako bi svi skupa uvidjeli koji su naši izazovi te bi zajednički gradili bolji život – kaže Vujisić. Ocjenjuje da se sa stanovišta ograničenog dometa nevladinog sektora vrlo teško boriti za pomirenje: "Mi možemo doći do određenog broja mladih ljudi, ali dok svaka mlada osoba ne iskusi što smo mi iskusili, ne možemo doći do konačnog pomirenja. Ako ne ulažemo u obrazovni sistem i ako taj obrazovni sistem prije 18. godine ne pripremi mlade ljude da budu svjesni da je svatko prvo čovjek, a tek onda pripadnik neke nacije ili vjere ili da treba da gradimo zajedničku budućnost, sutra ćemo da imamo roditelje koji će na isti taj pogrešan način da uče djecu. I tako se vrtimo u krugu sve dok sistemski ne riješimo problem - rekao je Vujisić koji se dotaknuo i regionalne komisije o utvrđivanju činjenica o ratovima 90-ih (REKOM).

- Što više vremena prolazi, teže je doći do istine i do činjenica. Određene političke elite ne žele da do toga dođe jer su same učestvovale u ratnim dešavanjima za koja su odgovorne. Zato se nadam da će doći generacije koje će zajednički doći do istine i činjenica te reći "desilo se ovo i ovo, odgovorni su ovi i ovi ljudi" pa će shvatiti da nema "ovih i onih" već da da postoje žrtve i zločinci – naveo je Vujisić. Maja Žilić iz Inicijative mladih u Srbiji smatra da su establišmenti postjugoslavenskih republika sve ušančeniji u svoje "istine".

- Mislim da je situacija danas postala još gora i da se sve što se dešavalo u 90-ima još više negira. Mislim da je to negiranje u Srbiji na najvišem nivou i ne vidim da će doći nekog poboljšanja. Ceo taj nacionalistički pristup "oni su genocidisali nas, ali mi nismo genocidisali njih" sve je jači otkako su završili ratovi; na tome političke elite dobivaju glasove i time je najlakše da se bave. Tako je u svakoj državi. Najviše se slave vojni uspesi, a žrtve ostaju sa strane iako ih političari koriste za svoje istupe u javnom prostoru, pri čemu žrtve ostaju bez svojih prava i satisfakcije - kaže Žilić.

- Činjenice o ratu su ustanovljene ali bi ih trebalo vratiti u javni prostor, da ljudi počnu da razgovaraju o tome, pogotovo što mnogi, pogotovo mladi, kažu da su 90-te bile davno i da ne treba da se priča o tome - naglašava Žilić.

- Što se tiče Inicijative mladih za ljudska prava u Srbiji, imamo dosta programa gde ne govorimo samo o onome što se dešavalo 90-ih nego i o ljudskim pravima i slobodama. Volim da kažem da imamo uticaja ali smo poslednjih 18 godina targetirani kao izdajnici i strani plaćenici jer se borimo za stvari koje se ne dopadaju našim političkim elitama. Ali tu su mladi koji su željni znanja, voljni da slušaju i treba im dati prostor - zaključuje Žilić.

- Pitanje stava prema devedesetima ne daje jednostavan odgovor. Možemo danas porediti stavove mladih koji imaju 20 godina i stavove njihovih roditelja koji imaju 40 ili 50. Starije generacije slabije mijenjaju stavove dok mlađe mijenjaju, ali nisam siguran da to čine nabolje - naglašava Nikola Kandić iz Bosne i Hercegovine.

- U BiH svjedočimo rastućoj netrpeljivosti i govoru mržnje, pogotovo na internetu. Borimo se 20 godina za poboljšanje situacije, ali ne bih rekao da su ti rezultati pretjerano uspješni. Uspjeh je da više nema tabu tema. Koliko je god je Inicijativa mladih prisutna kad se radi o obilježavanju bitnih datuma i događaja, još uvijek izostaje to bude inicijativa mladih za ljudska prava u svakom segmentu, a ne samo u pitanju suočavanja s prošlošću. Bilo da su to manjinska prava ili pitanja zaštite okoline ako su u tom segmentu ugrožena ljudska prava, inicijativa još uvijek nedovoljno odgovara na ta pitanja jer je skoncentrisana na pitanja tranzicijske pravde - ističe Kandić. Da postoje određeni pomaci, smatra Viktorija Stanković iz Hrvatske.

- Radila sam istraživanje o stavovima studenata iz Zagreba i Beograda o Oluji i moram reći da su rezultati puno bolji. Ljudi su sve otvoreniji za dijalog i razumijevanje ratnih narativa, uz uzimanje povijesnih fakata u obzir. Svjedočimo tome da su neki i dalje začahureni ali želim misliti da je stanje bolje. Ta 303 ispitanika s fakulteta političkih znanosti u Zagrebu i Beogradu bila su naša ciljana populacija koja ima potrebne informacije. Oko 30 posto Hrvata, kao i 22 posto studenata iz Srbije izrazilo je jake nacionalističke stavove. Ipak većina je pokazala otvorenost i spremnost za dijalog. Žele učiti i ne žele ustaljene stavove koji su zastupljeni u udžbenicima povijesti - kaže Viktorija.

- Što se tiče suočavanja s prošlošću, Nataša Kandić iz beogradskog Fonda za humanitarno pravo je žena-zmaj s vizionarskim idejama. One će uz sve pomake biti ostvarive za dosta godina, ali u ovoj političkoj sferi to je nažalost još utopija - podvlači Stanković.

Inače, publikaciju je stvaralo preko sto mladih iz pet država regije - Srbije, Crne Gore, BiH, Kosova i Hrvatske, s ciljem zajedničkog kritičkog sagledavanja postojećih verzija povijesti o ratovima 90-ih. Autor projekta je Mario Mažić, osnivač Inicijative mladih za ljudska prava - Hrvatska, koji je zajedno s Majom Nenadović i urednik.

- Knjiga je alat je za zagovaranje pomirenja koju su stvorili mladi iz poslijeratne generacije. Ona svjedoči da mladi ljudi, kad im se pruži prilika da se sretnu i razgovaraju o kontroverznim pitanjima iz prošlosti, to mogu učiniti bez prijetnji i nasilja. Svjedoči o sposobnosti mladih ljudi da vode napore zagovaranja pomirenja - smatraju Maja i Mario.