Shireen Abu Akleh, 51-godišnja palestinsko-američka novinarka desetljećima bila je jedna od istaknutijih reporterki s Bliskog istoka. Izvještavala je za Al Jazeeru, a zvali su je i "glasom palestinske patnje". Prošle je sedmice Abu Akleh ubijena metkom u glavu dok je izvještavala o izraelskoj raciji u izbjegličkom kampu u Jeninu, na sjeveru Zapadne obale. Nosila je neprobojni prsluk s oznakom "presse" i kacigu.
Izraelske vlasti objavile su da je Abu Akleh slučajno pogođena hicem koji su uputili Palestinci, a javnosti je plasiran i video koji je trebao potvrditi tu tezu. Snimku koja navodno prikazuje Palestince kako pucaju opovrgnula su ubrzo višestruka svjedočanstva s terena, istraga Al Jazeere, ali i izraelske organizacije za ljudska prava B’Tselem. Svjedočanstva su pokazala da sumnjivci sa snimke nisu bili u blizini Abu Akleh kada je upucana. Upucali su je, prema svjedočanstvima, pripadnici izraelskih vojnih snaga – i inače dežurni za pucanja na Zapadnoj obali. Od Palestinaca je Abu Akleh prije mogla zaraditi slučajni kamen negoli metak u glavu.
Izraelska vojska najavila je da će nastaviti svoju istragu. U vezi projekcija ishoda te istrage dovoljno je reći da godinu dana otkako su izraelske snage digle u zrak neboder u Gazi u kojem su bili uredi AP-a i Al Jazeere još uvijek nisu objavljeni dokazi koji bi potkrijepili tadašnje tvrdnje za napad – da je Hamas koristio neboder.
Kao da nije dovoljno što je ubijena, Abu Akleh je i u smrti iznova napadnuta. Tisuće ljudi izašle su na ulice Jeruzalema i pridružili se njenom pogrebu, a izraelska policija ih je dočekala nasiljem. Lijes je umalo ispao iz ruku nosača zbog naguravanja policajaca, a na snimkama se vidi kako policija tuče ožalošćene pendrecima dok pokušavaju hodati. Palestinski Crveni polumjesec navodi da su 33 osobe ozlijeđene na pogrebu, a izraelska policija priopćila je da je uhitila šest osoba. Zbog nasilja policije povorka nije mogla do kraja pješice, pa je tijelo prevezeno do groblja automobilom. Lijes ogrnut (unatoč izraelskim ograničenjima) palestinskom zastavom, položen je u zemlju na mjestu na kojem su pokopani i roditelji Abu Akleh.
Zbog njene se smrti ovih dana prosvjedovalo diljem svijeta, od marša solidarnosti u Kopenhagenu, do projekcija vizuala s porukom"Izrael je ubio istinu" na zgradama u Santiagu u Čileu. U nekim su zemljama prosvjedi zabranjeni, pa je tako policija u Berlinu zabranila bdijenje u spomen na Abu Akleh. Radi se o samo jednom od brojnih okupljanja koje su njemačke vlasti zabranile pod dosad neviđenom zabranom propalestinskih prosvjeda. Skup u Berlinu je organizirala Jüdische Stimme, židovska organizacija koja podržava palestinska prava. Policija im je poručila da njihova akcija potpada pod zabranu prosvjeda uoči Nakbe (dana koji simbolizira stradanja i progone palestinskog naroda), jer "prosvjedi u tom periodu predstavljaju neposrednu opasnost od antisemitskih skandiranja, zastrašivanja i nasilja".
Scene zastrašivanja i nasilja već tjednima dolaze sa Zapadne obale, između ostalog zbog odluke Izraela da izgradi preko 4.000 novih stambenih objekata za doseljenike na okupiranim područjima. Izraelska vlada pritom je na dosta klimavim nogama, nakon što je vladajuća koalicija u aprilu izgubila parlamentarnu većinu zbog povlačenja zastupnice Idit Silman. Takvo šepanje vjerojatno će se nastaviti do raspisivanja novih izbora. Izgradnjom novih naselja samo se nastavlja kolonijalna praksa protivna međunarodnom pravu i rezolucijama UN-a. A što je još važnije od legalizma, odluka o gradnji novih naselja i rušenju palestinskih domova izravan je udar na bilo kakvu mogućnost (su)života za palestinsko stanovništvo. Okupatori aktivno okupiraju, šut nasilja ide u svaku venu sustava.
A u svjetskim medijima sve je nešto pasivno – Palestinci "umiru”", kao što je u naslovu članka objavljenog u The New York Timesu Abu Akleh "umrla" (naslov je promijenjen nakon lavine reakcija čitatelja). U članku pak o batinanju pogrebne povorke, novinari istih novina kao nužan kontekst navode da je iz povorke na izraelske policajce bačena "najmanje jedna plastična boca". Ista je to novinarska sorta koja već desetljećima stoji kraj tenkova i broji bačeno kamenje. O takvima je dosta pisao Robert Fisk, koji je većinu života izvještavao s Bliskog istoka. O jeziku okupacije pisao je kako se pojam "mirovni proces" koristi da bi se definiralo beznadan, neadekvatan i nepravedan sporazum koji je dopustio SAD-u i Izraelu da dominiraju nad svim dijelovima zemlje u kojoj žive okupirani ljudi.
"Govori nam se da su ono s čime se moramo nositi na Bliskom istoku 'konkurentski narativi'. Kako zgodno. Nema pravde, nema nepravde, samo ljudi koji pričaju različite povijesne priče. Briše se mogućnost da je jedna skupina ljudi okupirana, dok je druga ta koja okupira. Ali pazite, nema 'konkurentskih narativa' između američke vojske i talibana", piše Fisk. Kao što je Abu Akleh "umrla", tako je i "okupacija" (p)ostala "konflikt" i "nesporazum", "zid" nazvan "ogradom" i "sigurnosnom barijerom", a "kolonizacija" opisana kao "naseljavanje" ili "nova susjedstva". Vrlo zgodno, uistinu.
