Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa u proteklih godinu i pol dana provelo je ukupno 59 redovitih provjera imovinskih kartica državnih dužnosnika od kojih je u čak 41 slučaju utvrđen nesklad između prijavljenih i prikupljenih podataka o njihovoj imovini. Od navedenih 59 redovitih provjera, 30 njih se odnosi na dužnosnike koji dužnost obnašaju u jedinicama lokalne i područne samouprave, a 29 na one koji su zaposleni na državnoj razini: u ministarstvima, Hrvatskom saboru, trgovačkim društvima u državnom vlasništvu i agencijama.
Iz Povjerenstva su nas izvijestili da je u tijeku još dvadesetak postupaka redovite provjere imovinskih kartica, među kojima se nalaze podaci iz izvješća o imovinskom stanju bivšeg ministra zdravstva Milana Kujundžića i aktualnog ministra obrane i potpredsjednika Vlade Damira Krstičevića, koji se uspoređuju s podacima pribavljenim od Porezne uprave i drugih nadležnih tijela.
Porezna uprava trebala bi provjeravati sukladnost prihoda i imovine – kaže Oriana Ivković Novokmet, izvršna direktorica Gonga i bivša istraživačka novinarka
Čini se da u Povjerenstvu rade prekovremeno ili barem nešto intenzivnije otkako je portal Telegram otkrio da je Kujundžić, koji je krajnje neuspješan na javnom, ali zato promućuran na privatnom planu, u imovinskoj kartici iz 2016. godine prijavio vrijednost obiteljske kuće u Zagrebu na 900.000 kuna, što je mnogo manje od procjene vještaka, koja iznosi 2,17 milijuna kuna. Klupko se potom rasplelo samo od sebe, pa je Kujundžić pri kupnji nove kuće lanjskog prosinca u imovinskoj kartici zatajio pozajmicu u iznosu od 300.000 kuna, a umanjio je i kvadrate kuće u rodnoj Ivanbegovini: zemljišne knjige sugeriraju da ona ima dvostruko više od 100 prijavljenih kvadrata. Ima toga još, što bi možda trebalo zanimati i USKOK, no Kujundžić, koji je onomad pozvao građane da prijavljuju mito i korupciju, u svoju je obranu tek izjavio: ‘Sve su to hajke, laži i neistine.’
Ne znamo kakva je budućnost Damira Krstičevića, kojemu također nije strano ni sramno umanjivati vlastite kvadrate: povijest će ga zapamtiti kao prvog državnog dužnosnika kojega je titlovala nacionalna televizija u trenutku dok je bezuspješno i tragično smušeno pokušavao objasniti kako je i zbog čega kuću za odmor u Žaboriću kod Šibenika procijenio na oko 80.000 eura, premda je ona u provjerljivom u kupoprodajnom ugovoru iz 2004. stajala dvostruko više – 160.000 eura.
Zbog čega ministri kriju svoju imovinu ili joj pak umanjuju vrijednost? Možda je posrijedi sram ili strah od javnosti kojoj, kao što vidimo, nisu kadri objasniti način na koji su je stekli. Čudi li nas pritom nemušto objašnjenje ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića koji je, umjesto da se istakne kao prvi legalist među jednakima, navodno zatajio preko 300 kvadrata dvorišta kuće svoje supruge, koja je ilegalno (!) izgrađena u Biogradu? ‘Vi sada vodite hajku’, poručio je on novinarima u Kujundžićevom stilu.
Povjerenstvo je na sjednici 31. siječnja pokrenulo i postupak protiv bivšeg ministra državne imovine Gorana Marića, koji je nakon otkrića medija o njegovim potencijalno sumnjivim poslovima s nekretninama i prodajom državnog zemljišta izazvao interes policijskog USKOK-a, no još uvijek nema podataka o tome u kojoj je fazi istraga o tim poslovima. Istraga traje i protiv bivšeg ministra uprave Lovre Kuščevića, zbog sumnje da je imao privatni interes kod izmjena prostornog plana općine Nerežišće, a treba podsjetiti da je lani smijenjen i ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić, koji je umanjio vrijednost svoja tri stana.
Zadivljujuća je dinamika kojom novinari, kada već institucije ne rade svoj posao, ovih dana otkrivaju inkriminirajuće slučajeve s imovinskim karticama hrvatskih ministara. O njima se govori na ulicama, u tramvajima i kvartovskim dućanima; o njima već pjevaju i ptice u maksimirskom parku. A svima je jasno da svjedočimo eklatantnim primjerima institucionalne korupcije, protiv koje se ti isti moćni i bogati političari deklarativno bore. U tu borbu zaklinje se i premijer Andrej Plenković, koji je nakon otkrića Krstičevićevih makinacija kazao da slučaj nije tako dramatičan.
Gramzivost i pohlepa dužnosnika na svim razinama relikt su pretvorbe i divlje privatizacije iz 1990-ih kojoj je svjedočila i međunarodna zajednica, a koja je poslije iz opreza, ali i zbog prijema u članstvo Vijeća Europe, Hrvatskoj uvela pedagoške mjere iz demokratske kulture, inicirajući 2003. donošenje prvog Zakona o sprečavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti. U tom Zakonu, koji će nekoliko puta do danas biti dorađen, ozakonjen je i institut imovinske kartice, odnosno obaveza državnih dužnosnika da podnose podatke o svojoj i imovini bračnog druga, stalnim prihodima i svim pokretninama.
Ne samo da nema institucionalne kriminalizacije, već nema ni javne osude korupcije. Ne bih se stoga čudio da se nastavi otkrivanje imovinskih malverzacija dužnosnika – govori sociolog Duško Sekulić
- Kako je u svim slučajevima riječ o potencijalnim pokušajima skrivanja imovine, ne treba olako prihvatiti tezu da se radi o pogreškama. Kako to da nitko nije prenapuhao vrijednost imovine, nego ju je umanjio? Ako imate imovinu stečenu na legalan način, zašto biste umanjivali njenu vrijednost? Porezna uprava trebala bi provjeravati sukladnost prihoda i imovine - kaže za Novosti Oriana Ivković Novokmet, izvršna direktorica Gonga i bivša istraživačka novinarka.
Pa ipak, institut imovinske kartice proživljava duboku krizu. U Registru dužnosnika koji vodi Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa trenutno je upisano 2040 aktivnih dužnosnika te više od 1000 njih kojima još nije protekla godina dana od prestanka mandata, pa se na njih još uvijek odnose pojedine odredbe Zakona o sprječavanju sukoba interesa. Imovinskih je kartica višestruko više od broja dužnosnika, a zakonom je propisana i odredba po kojoj je Povjerenstvo kao samostalno državno tijelo dužno redovito provjeravati podatke o njihovom imovinskom stanju. No zasad imovinske malverzacije državnih dužnosnika provjeravaju i razobličuju isključivo mediji i njihovi novinari.
To je još začudnije nakon saznanja da su Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa omogućeni brojni mehanizmi otkrivanja imovinskih delikta dužnosnika: osim izravnog pristupa određenim bazama podataka Porezne uprave, razvijena je i aplikacija koja obavlja automatsku usporedbu podataka navedenih u izvješćima o imovinskom stanju i baza drugih državnih tijela, poput Središnjeg klirinškog depozitarnog društva vezano za korištenja podataka iz evidencije o osobama imateljima vrijednosnih papira, Ministarstva unutarnjih poslova vezano za korištenje podataka iz evidencije o registriranim vozilima, Visokog trgovačkog suda za udjele u pravnim osobama, Ministarstva pravosuđa za uvid u zemljišne knjige prema imenu, prezimenu i OIB-u nositelja stvarnog prava, Državne geodetske uprave i APIS IT d.o.o. za uvid u katastarski operat i posjedovno stanje nekretnina, Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta za automatski dohvat podataka iz Obrtnog registra.
Ali zašto ti mehanizmi ne funkcioniraju? Povjerenstvo dio problema nalazi u činjenici da su se informatički preduvjeti za provođenje postupka redovite provjere kartica ulaskom u baze podataka navedenih tijela ispunili tek krajem 2018., dok je lanjska godina potrošena na testiranje tog zahtjevnog sustava. Pri tome je nastala očita potreba za dodatnim ljudstvom koje će se baviti provođenjem postupaka redovite provjere imovinskih kartica. Naime, od osmero pravnih savjetnika u Povjerenstvu, trenutno njih troje radi na provjeri kartica.
‘Nakon što navedena aplikacija signalizira da u određenoj kartici postoji nesklad u podacima, isti je potrebno nedvojbeno utvrditi pojedinačnim uvidom u odgovarajuću bazu podataka i usporedbom s podacima navedenim u konkretnoj imovinskoj kartici. Naime, svako tijelo vodi evidencije i obrađuje podatke koristeći informatičke programe i alate te je način obrade podataka prilagođen tom tijelu, stoga nije bilo moguće povezivanje sa svim tijelima na način automatske usporedbe podataka. Tako primjerice u slučaju neslaganja podataka o prihodima koje je dužnosnik naveo u imovinskoj kartici s podacima Porezne uprave, sustav ukazuje da postoji određeni nesklad koji je potom potrebno dodatno provjeriti. No za dio podataka nije omogućena automatska provjera, već se podaci provjeravaju isključivo ručno’, navodi se u odgovoru koji su Novosti dobile od Povjerenstva.
‘Nadalje, dodatne poteškoće u provjeri vlasništva na nekretninama predstavlja i nesređenost zemljišnih knjiga kao i vanknjižno vlasništvo. Iako Povjerenstvo ima mogućnost pretraživanja zemljišnih knjiga po OIB-u te po imenu i prezimenu, starije upise nije moguće pretraživati po OIB-u, a kod pretraživanja po imenu i prezimenu u određenim slučajevima postoje poteškoće s identifikacijom. Slijedom navedenoga, sustavna provjera svake imovinske kartice u trenutnim uvjetima nije moguća, međutim, time se ni na koji način ne umanjuje značaj instituta imovinskih kartica kao snažnog antikoruptivnog alata’, zaključuje se u dopisu koji potpisuje Martina Jurišić, glasnogovornica Povjerenstva.
- U hrvatskome društvu u sociološkom smislu već trideset godina traje anomija, stanje u kojem moralne norme ne vrijede. To je stanje bez vrijednosti, otprilike – ništa ne vrijedi, sve je dozvoljeno. To znači da je institucionalizirana korupcija toliko duboko prodrla u društvo da ljudi na nju više i ne reagiraju. Kaže se: ‘Svi to rade, a on je spretan pa si je pomogao.’ Mi smo oguglali na korupciju i ne samo da nema njezine institucionalne kriminalizacije, već nema ni javne osude. Ne bih se stoga čudio da se nastavi otkrivanje imovinskih malverzacija dužnosnika. Premda je za sada sve usmjereno k najvišem nivou, krenete li do županija ili općina, naći ćete pregršt toga. Na koncu, da Kuščević nije postao ministar, njegovi marifetluci nikada ne bi bili otkriveni. Sad zamislite koliko tih Kuščevića ima - kaže za Novosti ugledni sociolog Duško Sekulić, umirovljeni profesor zagrebačkog Pravnog fakulteta.
- Kad bi prilikom krivog popunjavanja imovinskih kartica to bilo slučajno, onda bi po statističkim zakonima neke pogreške išle u jednom, a druge u drugom smjeru. Imali biste isti postotak precjenjivanja i podcjenjivanja imovine. A nekako se samo radi o potonjem, dakle o skrivanju imovine. Znajući da se toliko bogatstvo ne stječe legalnim ili barem moralnim putem, sve zapada u jedan zatvoreni krug - ističe Sekulić.
- Gubi li se time svrha instituta imovinskih kartica? - pitamo ga.
- U ovakvom slučaju da. Normalno bi bilo da ministar kojemu su otkrivene nelogičnosti u imovinskoj kartici sam podnese ostavku i da se ne vraća u Sabor dok se stvari formalno-pravno ne razriješe. Nemojte zaboraviti i da su naši zakoni puni proturječnosti i nejasnoća. Imate totalno neuređene zemljišne knjige. Vrlo lako je napraviti nešto nezakonito. S druge strane, kada ste zadnji put vidjeli da je Porezna uprava u krimenu uhvatila nekog značajnog? Svi problemi koji se indiciraju nisu proistekli iz Porezne, već od istraživačkih novinara. To znači da famozna parola ‘neka institucije rade svoj posao’ ne vrijedi. Jedini koji još rade svoj posao i otkrivaju stvari su novinari - zaključuje profesor Sekulić.
Podsjetimo za kraj i na nepravedno zaboravljen slučaj aktualne potpredsjednice Europske komisije Dubravke Šuice. Kada je prvi put objavljena njezina imovinska kartica, novinari su propitivali kako to da je nekadašnja nastavnica uspjela steći imovinu u vrijednosti od pet milijuna eura. Gong je, kaže nam Oriana Ivković Novokmet, nakon žalbe dobio na uvid stare kartice Dubravke Šuice. No umjesto vrijednosti imovine, ona je upisivala upitnike ili naprosto ignorirala rubriku koja se odnosi na tržišnu vrijednost imovine.
- Umjesto da objasni porijeklo svoje imovine, Šuica proziva one koji to propituju. Pri tome nije u stanju javnosti dati podatak koliko zapravo vrijedi njezina imovina. Toliko o brizi za transparentnost - ističe naša sugovornica.
Izvršna direktorica Gonga podsjeća da ne treba zaboraviti ni da je Andrej Plenković svojedobno postavio presedan tako što je Povjerenstvu za sprečavanje sukoba interesa odbio dati dokumente vezane uz svoj put u Helsinki. Također, premijer je pravnim smicalicama blokirao istragu Povjerenstva u vezi svoje uloge u grupi Borg, što nam pokazuje da je sustavno razaranje institucija društveno pogubnije od skrivenih kvadrata ministara.
