Na mjestu nekadašnjeg talijanskog logora Kampor na Rabu 11. septembra, na 78. godišnjicu oslobođenja preživjelih logoraša, održana je komemoracija koju su organizirale vlasti Grada Raba. Brojne delegacije položile su vijence na spomen-groblju žrtvama tog logora formiranog 2. jula 1942., kroz koji je do septembra naredne godine prošlo oko 15.000 Hrvata, Slovenaca i Židova, među kojima i oko 1200 djece. Iako u tom logoru nije bilo masovnih likvidacija i fizičkih maltretiranja, od izgladnjivanja i nehumanih uvjeta pomrlo je oko 4500 logoraša, među kojima preko 150 djece mlađe od 15 godina, dok je 800 logoraša umrlo u drugim logorima ili u transportu do njih. Do danas je identificirano 1490 žrtava jer su fašisti uništili veći dio logorskih knjiga i drugih dokaza o stradanju logoraša. Poznata je i priča o židovskom bataljonu formiranom nakon oslobođenja logora koji se, prešavši na kopno zajedno s većinom židovskih logoraša, uključio u partizanski pokret.
Kampor je mjesto velike tragedije i odlučnosti ljudi da se uključe u NOB, ali i stava gradskih vlasti Raba da taj dio historije ne bude zaboravljen. Iako od logora nije ostalo ništa, o njegovom postojanju svjedoče krajputaši, spomen-ploče i memorijalno groblje o kojem brigu vode Slovenci kojih je u Kamporu najviše pomrlo. Ta obilježja opstala su i 1990-ih tokom kojih je uništeno 3000 spomenika antifašističkoj borbi u Hrvatskoj, uključujući one posvećene žrtvama okupatora i domaćih izdajnika.
Zato čudi što o toj komemoraciji nije pisao nijedan medij osim "Novog lista", niti su osim komemoracije održavani neki prigodni skupovi. Ali nije Kampor jedini: mediji nisu pisali ni o ovogodišnjoj komemoraciji zatvorenicima i učesnicima proboja iz Kerestinca u julu 1941., a našlo bi se još takvih prešućivanja.
Sve to u godini kad bi zbog okrugle godišnjice početka otpora i ustanka te stradanja ljudi u ustaškim logorima i masakrima širom NDH kultura sjećanja trebala biti još izraženija, pogotovo zato što je aktualni establišment ne sprečava ili blokira.
