Ministar znanosti, obrazovanja i mladih Radovan Fuchs, državni tajnik Stipe Mamić i glavni tajnik ministarstva Goran Kolarić bili su 2008. godine na sastancima na kojima se dogovarala nezakonita nabava namještaja i radova na privatnoj zgradi tvrtke Svetice-centar koji su ove godine iz državnog proračuna plaćeni više od tri milijuna eura. Prema sudskim spisima iz kojih se nametnuo taj zaključak, Mamić i Kolarić su po nalogu tadašnjeg ministra Dragana Primorca dogovarali posao s privatnim izvođačima, vlasnicima zgrade u kojoj je i danas to ministarstvo.
"Na tom sastanku ispred ministarstva su bili prisutni Stipe Mamić, Goran Kolarić koji je bio zadužen za javnu nabavu i jedan od ključnih ljudi za ovakve poslove Radovan Fuchs, Stanislava Rogić i čini mi se Mirko Smoljić", svjedočio je Primorac 2016. godine
Štoviše, Primorac je u sudskom iskazu rekao da su za vrijeme prvog ministarskog mandata Radovana Fuchsa, koji ga je naslijedio 2009. godine, svi sudionici ove priče iz ministarstva "osobno potpisali" da nije bilo usmenog dogovora sa Svetice-centrom. S obzirom na presudu Visokog trgovačkog suda iz ožujka ove godine kojom je utvrđeno da je nezakoniti dogovor postojao, iz Primorčeve izjave proizlazi da su njegovi pomoćnici u Fuchsovom ministarskom razdoblju zataškavali kršenje zakona i potencijalno kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti.
U vrijeme kada je afera nastajala, sredinom 2008. godine, Fuchs je bio državni tajnik, Mamić šef uprave za financije, a Kolarić voditelj odjela za upravljanje imovinom. Upravo je Fuchs, a ne ministar Primorac, 21. svibnja 2008. godine sa Svetice-centrom potpisao petogodišnji ugovor o zakupu zgrade. Nezakoniti dogovor o njenoj prilagodbi i nabavi namještaja za ministra i pomoćnike zbivao se prije potpisivanja ovog ugovora. Prema tužbi iz 2011. godine, kojom su Svetice-centar započele sudski postupak koji je trajao sve do ove godine, oni su održali zajednički sastanak s Primorcem i njegovim pomoćnicima. Primorac im je tada predložio da Svetice-centar na početku financiraju adaptaciju zgrade i kupnju novog namještaja, a da će im novac naknadno biti refundiran iz državnog budžeta.
Pakt je sklopljen bez pisanog traga i postupka javne nabave. Po definiciji, bio je nezakonit. Primorac je ponudio posve drugačiju verziju događaja. Svjedočeći na sudu 2016. godine, rekao je da su Svetice-centar na sastanku pristale platiti sve navedene troškove, kao uvjet useljenja ministarstva u njihov objekt. Da nisu, ovaj Vladin resor ne bi zakupio zgradu. "Na tom sastanku ispred ministarstva su bili prisutni Stipe Mamić, Goran Kolarić koji je bio zadužen za javnu nabavu i jedan od ključnih ljudi za ovakve poslove Radovan Fuchs, Stanislava Rogić i čini mi se Mirko Smoljić", svjedočio je Primorac.
Stipe Mamić (Foto: Slavko Midžor/PIXSELL)
U tom trenutku Rogić je bila tajnica ministarstva, a Smoljić ministrov savjetnik. Primorac je pritom posebno naglasio Kolarića "koji je za javnu nabavu nama bila osoba ključna prilikom sklapanja ovakvog posla" i Mamića "koji je bio pomoćnik ministra za financije". Mamić mu je na sastanku "eksplicitno rekao da nema načina na koji bi ministarstvo moglo financirati građevinske radove i preinake na privatnom objektu koje nije u vlasništvu države", nakon čega je, po njegovom svjedočenju, vlasnik Svetice-centra pristao da će oni višemilijunski trošak tog posla prebaciti isključivo na sebe.
Znamo li epilog suđenja kojim je utvrđeno da je ministarstvo ipak dogovorilo naknadno plaćanje radova i robe, Primorčeva verzija događaja diskreditirana je kao neistinita. Posredno, nametnula se činjenica da su aktualni ministar Fuchs, državni tajnik Mamić i glavni tajnik Kolarić bili na jednom od prvih sastanaka gdje se dogovaralo kršenje zakona. Kad smo prije desetak dana pitali Fuchsa da se očituje na Primorčev iskaz u dijelu u kojem spominje i svoju upućenost u sadržaj pregovora, iz ministarstva nisu poslali direktan odgovor. Napisali su da je Fuchs 2008. godine bio "državni tajnik zadužen za visoko obrazovanje i bio je ključni čovjek za poslove visokog obrazovanja i studentskog standarda". U prijevodu, njegova funkcija nije podrazumijevala uplitanje u nekretninske dogovore i pripadajući interijer.
Ugovor o zakupu sa Svetice-centom potpisao je tadašnji državni tajnik Radovan Fuchs
Pa ipak, on je nakon opisanog sastanka potpisao Ugovor o zakupu zgrade, dokument koji bi pored već dosuđenih milijuna eura zbog nezakonite pogodbe Republiku Hrvatsku u budućnosti mogao koštati dodatnu svotu. Prema članku 10. tog ugovora, sve preinake nakon njegova potpisivanja padaju na teret ministarstva. Sa zakašnjenjem od 16 godina, ministarstvo je sudskom odlukom građevinske i instalaterske radove doista platilo oko 6,5 milijuna kuna, bez PDV-a i kamata.
U isto vrijeme, članak 15. govori da je ministarstvo nakon otkaza ugovora o zakupu dužno vratiti zgradu u građevinsko stanje kakvo je bilo u trenu njegova zaključenja. Budući da su svi radovi obavljeni nakon što je Fuchs potpisao ugovor, ministarstvo će možda trebati uložiti nemali trud i novac i za taj pothvat. Ako ih Svetice-centar ipak ne prisile da vrate zgradu u izvorno stanje, adaptacija koju je zbog presude platilo ministarstvo ostat će njihova svojina.
Dopis direktora Svetice-centra Jerka Bošnjaka ministru Fuchsu od 1. 10. 2009.
Do zaključenja teksta nismo utvrdili je li ova odredba mijenjana po isteku prvog petogodišnjeg najma. Saznali smo, međutim, da je namještaj, koji je ministarstvo ove godine platilo oko 2,7 milijuna kuna bez PDV-a i kamata, i dalje u vlasništvu Svetice-centra, a ne ministarstva. "U predmetnoj zgradi dio namještaja koji je bio predmet spora je u vlasništvu vlasnika zgrade te se isti tako i evidentira", odgovorili su nam iz Fuchsovog ureda, ne dajući nikakve naznake da će potraživati opremu koju su 2024. platili četiri ili pet puta više od nabavne cijene.
Sudeći po sudskim spisima, Fuchsovi trenutni najuži suradnici, Mamić i Kolarić, imali su važne uloge u ovoj priči. Prema spomenutoj tužbi iz 2011. godine, tadašnji ministar Primorac formirao je poseban odbor za cijelu operaciju. Zadatak odbora bilo je praćenje preseljenja i "realizacije radova" u novom sjedištu ministarstva.
"Budući da račun nije plaćen, u 2010. godini sam se obratio ministru koji je tada rekao da nema ugovora i da se račune ne može platiti", sjetio se direktor Svetice-centra razgovora s Fuchsom. Račune koje je slao ministarstvu na naplatu, oni su počeli vraćati
Među sedmero pojedinaca, u tom su tijelu bili i Stanislava Rogić, tajnica ministarstva "kao najodgovornija osoba u realizaciji čitavog projekta", zatim Mirko Smoljić u funkciji "pomoćnika ministra za sigurnost", Goran Kolarić "kao odgovorna osoba za troškovnike i tehnička pitanja" i Stipe Mamić "kao rukovoditelj financijske službe ministarstva za sredstva i način plaćanja".
"Ministar je davao upute pojedinim odgovornim osobama, a iste osobe bi proslijedile dobivene naloge izravno Svetice-centru, koji je te upute davao izvođačima, a sve u skladu s potrebama ministarstva i unaprijed dogovorenim modalitetima", opisali su iz tvrtke Svetice-centar način na koji se odvijala nezakonita operacija.
Iz dokaza, poput preslika poslanih e-mailova, vidljivo je da je Kolarić bio uključen od samih početaka. Na početku, mailovi Svetice-centra su sadržavali nove tlocrte interijera zgrade, koje su izvođači mijenjali i oblikovali po naputcima iz ministarstva. Nakon izmjena, slali su ih opet u Primorčev resor na konačno odobrenje. Prvi mail koji je Svetice-centar poslao ministarstvu odnosio se na promjenu određenih detalja na četvrtom katu, tamo gdje je napravljen kabinet za Primorca od sto kvadrata sa skrivenim privatnim sobama, kao i uredi za njegove pomoćnike, uključujući Fuchsa, Mamića i Kolarića. Mail je poslan jedino na adresu Gorana Kolarića. Kolarić je pridružen i mailu u kojem tvrtka Svetice-centar šalje tlocrte prvog, drugog i trećeg kata koji su adaptirani također po nalozima ministarstva. U listopadu 2008. poslan mu je i tlocrt svih etaža s ucrtanim putevima evakuacije. Sve s ciljem da se u ministarstvu do zadnjih detalja odobri adaptacija zgrade.
Bošnjakov iskaz iz 2016. u kojem spominje Mamića i Kolarića
Kao ravnatelj uprave za financije, Mamić je po tvrdnjama tvrtke Svetice-centar bio zadužen za pronalazak načina kojim bi država platila ovaj projekt. Računi za naplatu radova prosljeđivani su u odjel koji je vodio.
Predstavnici Svetice-centra svjedočili su da su Kolarić i Mamić bili na sastancima gdje se razgovaralo o budućem financiranju radova i opreme iz budžeta ministarstva. Vedran Šmitran iz Svetice-centra rekao je na sudu da je "na više sastanaka potvrđeno" da će "ministarstvo platiti troškove vezano za adaptaciju i opremu". "Tim sastancima su prisustvovali osim direktora i mene ispred ministarstva sam ministar (Primorac), gospođa Rogić, te gospoda Smoljić, Mamić i Kolarić", rekao je Šmitran. Direktor Svetice-centra Jerko Bošnjak potvrdio je da je osim Šmitrana i njega na više sastanaka oko nezakonitog državnog financiranja ministarstvo predstavljala tajnica Rogić, uz koju je "uvijek bio ili Goran (Kolarić) koji vodi tehničku službu (...) ili (Stipe) Mamić koji vodi financije ministarstva". Na sastancima su im najprije obećavali isplatu do kraja 2008. godine, ali su ih onda zamolili da se strpe do 2009., svjedočio je Bošnjak.
U sudskom spisu zabilježeni su detalji pojedinih sastanaka. Na poziv tajnice Rogić 16. rujna 2008. godine Bošnjak se sastao sa Smoljićem, Mamićem i Kolarićem. Cilj sastanka je bilo utvrđivanje svih dotadašnjih troškova. To je vidljivo iz zaključaka sastanka koje je rukom napisao vlasnik Svetice-centra. Prema Bošnjakovoj bilješci, Mamić i Kolarić su mu naložili da sastavi troškove za radove, opremu, izradu projektnih rješenja i inženjeringa, te da ih pošalje ministarstvu. Tjedan poslije, 22. rujna, Bošnjak im na "vaše traženje" šalje obračun od 6,3 milijuna kuna, odnosno 7,7 milijuna s PDV-om.
Mail Svetice-centra upućen Kolariću u vezi preinaka na četvrtom katu
U prosincu 2008. godine, istim povodom održan je jedan u nizu sastanaka, ovaj put u uredu državnog tajnika Dragana Schwarza. Uz njega, u prostoriji su bili tajnica Rogić i Stipe Mamić. Potraživanje je smanjeno na 5,2 milijuna kuna bez PDV-a, uz projekciju računa koji još nisu pristigli od oko pola milijuna kuna. "Predstavnici ministarstva znanosti, obrazovanja i športa osporavaju tražbinu na traženi iznos od 5,2 milijuna kuna u cijelosti", piše u promemoriji sastanka koju je sastavio Bošnjak.
Dodao je da su mu odgovorili kako "uz dobru volju mogu priznati maksimalno 1 milijun kuna". Da je plaćen, i taj milijun bio bi nezakonit. No to se nije desilo. Posredno, iz ovih bilješki smo saznali da je 2008. godine ministarstvo doista pokušalo podmiriti dug za naručene radove, premda danas i ministarstvo i Primorac tvrde da nisu trebali platiti ništa. Održano je još nekoliko sastanaka, ali uzaludno. S jednakim rezultatom, Bošnjak se direktno obraćao i Primorcu.
Primorac u svom svjedočenju iz 2016. spominje, između ostalih, Fuchsa
Nakon njegovog odlaska s ministarske pozicije, u srpnju 2009. godine naslijedio ga je Radovan Fuchs. Direktor Svetice-centra Bošnjak slao je dopise i njemu, detaljno iznoseći sadržaj usmenog dogovora s Primorcem. Upozorio ga je da ih "posljedice stanja neplaćanja poslovno eliminiraju iz tržišne utakmice, a to već traje dvije godine". No pisane odgovore ni od njega nije dobio. "Budući da račun nije plaćen, u 2010. godini sam se obratio ministru koji je tada rekao da nema ugovora i da se račune ne može platiti", sjetio se Bošnjak razgovora s Fuchsom. Račune koje je slao ministarstvu na naplatu, oni su počeli vraćati, pod obrazloženjem da je njihovom analizom utvrđeno kako ministarstvo "nije naručilo ni ugovorilo radove na računima, te da za iste ne postoje ugovorne obveze".
Račune im je vraćao aktualni državni tajnik Stipe Mamić, isti čovjek koji je po iskazima ljudi iz Svetice-centra bio na sastancima gdje su dogovarali naknadno državno financiranje svih radova i usluga. I osoba koja je po njihovim bilješkama bila na sastanku gdje se od Svetice-centra tražio izlist svih troškova s ciljem da ih naplate, a potom i na onom gdje se "uz dobru volju" obećavalo najviše milijun kuna.
Bilješka sa sastanka održanog 16. 9. 2008., čiji je cilj bilo utvrđivanje svih dotadašnjih troškova
Zahvaljujući dopisima Jerka Bošnjaka, nedvojbeno je ustanovljeno da je već 2009. i 2010. godine Fuchs znao sve detalje ovog dogovora koji je 2024. došao na naplatu ministarstvu koje vodi. Štoviše, kao što smo pokazali, on je prema svjedočenju Primorca bio na jednom od sastanaka sredinom 2008. gdje je počela cjelokupna zavjera na štetu Republike Hrvatske. I ne samo to. U istom svjedočenju, Primorac je rekao da mu je poznato "da su svi sudionici (iz ministarstva, op. a.) i osobno potpisali da osim ugovorenog (Ugovor o zakupu zgrade, op. a.) nema nikakvih drugih usmenih dogovora vezano uz ovaj posao, a sjećam se da je to bilo u vrijeme ministra Fuchsa".
Pitali smo Fuchsa kad su točno potpisane ove izjave i tko ih je potpisao. "Pretpostavljamo da se radi o izjavama svjedoka danima tijekom postupaka te da su svjedoci-zaposlenici ministarstva izjavili da nisu imali spoznaju da je postojao ikakav usmeni dogovor izvan onoga što je propisano službeno potpisanom ugovorom", odgovorili su iz ministarstva. Nismo, međutim, mislili na svjedočenja u ovoj parnici, u kojoj su Mamić, Kolarić i Primorac odlučno negirali postojanje ovog dogovora, sadržaje opisanih sastanaka, a posebno svoju osobnu upletenost. Jer, Primorac se očigledno referirao na pisane izjave mimo ovog sudskog procesa tijekom mandata Radovana Fuchsa.
Promemorija sa sastanka održanog 5. 12. 2008. na kojem je ministarstvo zaključilo kako "uz dobru volju mogu priznati maksimalno 1 milijun kuna"
Sve navedene informacije mogle bi pojasniti neobično ponašanje čelništva ministarstva u zadnjih desetak dana. Otkad su Novosti prije dva broja otkrile da su morali platiti više od tri milijuna eura (i) zbog Dragana Primorca, dali su nekoliko zabrinjavajućih izjava. Najprije su Novostima rekli da će i "i dalje (...) osporavati navode" da se usmeni dogovor sa Svetica-centrom ikad desio. Premda je, valja ponoviti, to utvrdio Visoki trgovački sud. I unatoč činjenici da je osporavanje uzaludno zato što nije podnijet zahtjev za reviziju presude te je priča zaključena.
U ponešto odrješitom stilu, Jutarnjem listu su poslali samo jednu rečenicu, tvrdeći da iznos "nije niti će biti plaćen". Onda su im naknadno dostavili ispravak s isprikom: dug je plaćen u lipnju ove godine. Novosti su im dale priliku i da odgovore na pitanje hoće li sada od odgovornih pojedinaca, tadašnjih upravljača ministarstvom, sudskim putem tražiti naknadu štete. Poručili su nam da je ministarstvo "od početka ovog slučaja", kad se dakle kršenje zakona desilo, "štitilo interese Republike Hrvatske" tako što je negiralo njegovo postojanje. Kako rekosmo, navedene pozicije postale su jasnije: sudski spis, kojim je posredno utvrđeno teško kršenje zakona, prožet je imenima trenutnih voditelja ministarstva.
Prvi dio istraživačkog teksta Hrvoja Šimičevića pročitajte ovdje, drugi dio ovdje, a treći dio ovdje.
