Dok je bio ministar znanosti u vladi Ive Sanadera, za Dragana Primorca, aktualnog predsjedničkog kandidata HDZ-a, napravljen je ured u Ministarstvu znanosti i obrazovanja veći od sto metara kvadratnih, koji je uključivao skrivenu sobu za odmor, kupaonicu i prostoriju za garderobu. Štoviše – i pomalo nevjerojatno – prema tlocrtu adaptacije njegovog ureda, u Primorčevoj sobi za odmor nalazi se i krevet s noćnim ormarićem. Izvođači i pojedini zaposlenici u ministarstvu tvrde da je Primorac odobrio radove. Prema iskazima privatnika koji su obavljali radove, Primorac je u istoj zgradi ministarstva izravno naručio i izgradnju prostorije za fitness. Ove godine su troškovi za Primorčev ured i fitness došli na naplatu hrvatskim građanima: samo za namještanje njegovog bivšeg kabineta porezni obveznici će platiti oko 500 tisuća kuna. Adaptacija prostora za fitness koštat će nas najmanje 850 tisuća kuna.
Epilog je to sudskog postupka u kojem je izvođač radova i vlasnik zgrade, tvrtka Svetice-centar, u tužbi pokrenutoj 2011. godine tražio povrat novca od Ministarstva znanosti. Prema tužbi, Primorac i njegovi pomoćnici hitno su se htjeli preseliti u novu zgradu zakupljenu 2008. godine, koju je trebalo dodatno adaptirati. Shvativši da će raspisivanje natječaja odužiti preseljenje, Primorac je, tvrde oni, sa Svetice-centrom sklopio usmeni i nezakoniti dogovor: njima je potajno naloženo da financiraju sve prenamjene na vlastitoj zgradi, uz obećanje Primorca da će im taj novac poslije vratiti iz državnog budžeta. Prilikom kupnje namještaja tako je odmah prekršen Zakon o javnoj nabavi. Višemilijunski radovi na privatnom objektu, koji je unajmljen na samo pet godina, ni u jednom scenariju nisu mogli biti plaćeni iz proračuna. Budući da nisu našli način da održe obećanja koji ne bi uključivao kršenje zakona i uplitanje Uskoka u cijelu priču, ministarstvo ih je pokušalo prevariti.
Umjesto refundacije milijuna, Primorac i Vladin resor koji je vodio 15 su godina negirali postojanje dogovora, ističući da je to od početka bio isključivo trošak Svetice-centra, na koji je ta tvrtka pristala kao uvjet da ministarstvo uopće zakupi zgradu. Početkom ove godine, Visoki trgovački sud presudio je u korist Svetice-centra. Ustvrdivši da je doista postojao njihov usmeni pakt u kojem se nisu poštivale zakonske procedure i u kojem je vlasnik zgrade izigran, taj je sud u ožujku 2024. naredio ministarstvu da plati troškove radova i namještaja Svetice-centru, uvećane za njihovu današnju vrijednost. I usput nazvao tvrdnje Primorca o nepostojanju dogovora, izrečene u iskazu na suđenju, "nevjerodostojnima". Više od pet i pol milijuna kuna, koliko su u tužbi tražili iz Svetice-centra, po procjeni iz 2022. godine povećano je na više od deset milijuna kuna glavnice za radove i opremu. Uz PDV, cijena je povećana na više od 13 milijuna kuna. Uz dodatak kamata i troškova suđenja koje je trajalo 13 godina, Ministarstvo znanosti je prisiljeno platiti više od tri milijuna eura.
U prošlom broju Novosti su detaljno prikazale tijek ove nezakonite operacije. Pojedini Primorčevi suradnici iz ministarstva i privatni izvođači radova svjedočili su na sudu da je sve odobrio i naručio aktualni predsjednički kandidat HDZ-a.
Radovan Fuchs na skupo plaćenom namještaju (Foto: Sandra Šimunović/PIXSELL)
Spomenuti kabinet ministra, veći od sto kvadratnih metara, do danas se nalazi na četvrtom katu zgrade u vlasništvu tvrtke Svetice-centar. U njemu sjedi aktualni ministar Radovan Fuchs. Sudski spis, koji su Novosti pregledale u cijelosti, pokazuje kako je upravo taj kat bio prioritet u cijelom poslu. Osim Primorčevog prostranog ureda, tamo su se nalazile kancelarije njegovih pomoćnika, savjetnika i državnih tajnika.
U parnici protiv ministarstva i u dopisima iz 2008. godine, direktor Svetice-centra Jerko Bošnjak je tvrdio da su tlocrti adaptacije zgrade nastali u suradnji s Primorčevim suradnicima. Oni su samo na papir stavili raspored svih kancelarija po naputku ministrovih ljudi. Dokazi u spisima pokazuju da su uoči radova tlocrte slali na mailove ministrovih podređenih. Najvažnija među njima u ovoj priči, tajnica ministarstva Stanislava Rogić, svjedočila je na sudu da je njeno eventualno naručivanje radova od Svetice-centra "bilo na osnovu traženja samog ministra (Primorca)".
Tlocrt 4. kata u zgradi ministarstva s kabinetom za ministra
Tako je u tlocrt četvrtog kata 2008. godine ucrtan i ured pod brojem 408 s titulom "ministar". Glavni prostor ureda, u kojem ministar radi i razgovara s gostima, ima 76 kvadratnih metara. Iza drvene pregrade, koja više nalikuje ormaru nego vratima, nalaze se tri prostorije, u koje se može ući samo iz ministrovog ureda. To su bile privatne odaje Dragana Primorca. Centralna prostorija od sedam kvadrata u originalnom nacrtu je nazvana "garderoba". S desne strane garderobe ulaz je u "kupaonicu" od oko šest metara kvadratnih, u kojoj su instalirani tuš i WC. S lijeve strane garderobe vrata su koja vode u "sobu" od 11 kvadrata.
Republika Hrvatska će po našoj konzervativnoj procjeni platiti više od pola milijuna kuna samo za radove i opremu koji su po računima bili namijenjeni uredu Dragana Primorca
To je prostorija u kojoj je bio predviđen spomenuti krevet. U tlocrtu koji je izrađen 5. lipnja 2008. godine, istoga mjeseca kad je ured kompletno namješten, jasno se vide krevet, zatim noćni ormarić, ormar i radni stol. Računi koji se nalaze u sudskom spisu pokazuju da je krevet doista i kupljen. I to samo jedan drveni krevet s madracem za cijelu zgradu. Pitali smo ministra Primorca zašto je u njegovoj sobi bio predviđen krevet i zašto je on na koncu kupljen. "Ne znam je li tko, kada i s kojim ciljem nacrtao krevet na tlocrtu međutim ono što je istina je da u mom uredu nikada nije bilo planirano ništa slično krevetu posebice jer u njemu nikada nikakav krevet nije niti bio", odgovorio je Primorac, koji i dalje negira da su državnim sredstvima on i ministarstvo obećali refundirati Svetice-centar za ove i sve druge radove, unatoč presudi Visokog trgovačkog suda.
Račun sa specifikacijom namještaja za kabinet 408
Sugovornici Novosti, s kojima smo razgovarali u pripremi ovoga teksta, rekli su da se nekoliko godina poslije, nakon što je HDZ izgubio izbore, u toj prostoriji nalazio prostrani kauč od kože. Ostaje, međutim, činjenica da je po tlocrtu svih katova zgrade samo u ministrovoj sobi bio predviđen krevet, koji će zbog ovogodišnje presude porezni obveznici također platiti. Kao i namještaj. Prema sudskom svjedočenju Mirka Popovića, direktora Zagrebopreme koja je bila zadužena za namještanje ureda ministra i njegovih suradnika, tip, cijenu i količinu namještaja određivalo je isključivo ministarstvo, odnosno tajnica ministarstva Stanislava Rogić. Ista osoba koja je na sudu svjedočila da je njeno eventualno naručivanje radova "bilo na osnovu traženja samog ministra (Primorca)".
Novinarske fotografije i video-prilozi intervjua koje je zadnjih godina davao aktualni ministar Radovan Fuchs pokazuju da je isti namještaj u najvećem dijelu i dalje na istom mjestu. Valja izdvojiti radni stol, koji je 2008. kupljen za 19,8 tisuća kuna bez PDV-a. Sa 16 godina odmaka i današnjom procjenom vrijednosti, ministarstvo je samo za ovaj stol dužno isplatiti Svetice-centru više od 35 tisuća kuna. Drvena biblioteka, koja je koštala 21,4 tisuće, sada vrijedi dvostruko više, oko 40 tisuća kuna. Posebno upadljive su bijele fotelje i dvosjedi. Za četiri dvosjeda i četiri fotelje tvrtka Svetice-centar platila je 78 tisuća kuna bez PDV-a. Fotelje su koštale više od osam tisuća, a dvosjedi 11,4 tisuće kuna po komadu. Republika Hrvatska će ih platiti oko 15, odnosno 20 tisuća kuna. Najmanje tri fotelje, odnosno dvosjeda, i danas su u uredu ministra Fuchsa.
Tlocrt za podrum u zgradi na Sveticama s ucrtanim prostorom za fitness
Zbroje li se svi komadi namještaja koji su prema dva računa kupljeni za prostor 408, kako je u tlocrtu označavan Primorčev ured, 2008. godine na njih je potrošeno 118 tisuća kuna. Ne treba zaboraviti ni dio bijelih fotelja i dvosjeda koji su i danas u istom prostoru, a koji procjenu dižu na oko 150 tisuća kuna. Uz udvostručenu vrijednost po današnjim cijenama i PDV, iznos raste na više od 350 tisuća kuna. Ako tome dodamo kamate iz presude i troškove adaptacije prostora, Republika Hrvatska će po našoj konzervativnoj procjeni platiti više od pola milijuna kuna samo za radove i opremu koji su po računima bili namijenjeni uredu Dragana Primorca.
Direktor Svetice-centra Jerko Bošnjak spominje fitness u svom obraćanju Primorcu na privatni mail
Sličnim namještajem opremljeno je i desetak ureda Primorčevih najbližih suradnika, državnih tajnika i posebnih savjetnika na istom katu. Za cijelu je zgradu kupljen namještaj u iznosu od 1,4 milijuna, odnosno 2,7 milijuna kuna u današnjoj protuvrijednosti. Uzme li se u obzir i PDV, Hrvatska će namještaj, od kojeg su najskuplji komadi završili u uredima ministra i pomoćnika, platiti više od tri milijuna kuna.
Usmeno dogovorena adaptacija četvrtog kata bila je dovršena u drugoj polovici lipnja 2008. godine. Za radove na cijeloj zgradi ministarstvo i Svetice-centar najprije su ugovorili maksimalno tri milijuna kuna troškova, a za namještaj 1,5 milijuna. No onda su izvođači dobili zahtjev za dodatnim radovima. Trebalo je adaptirati podrum i peti kat.
Vedran Šmitran opisao je radove koje je Primorac osobno naručio: "zbog izgradnje fitnessa i restorana, radova na petom katu zgrade, teretane i velnessa..."
Vedran Šmitran, zaposlenik Svetice-centra i voditelj poslova oko zgrade koju je unajmilo ministarstvo, rekao je na sudu da je i njih osobno naručio ministar Primorac. Preciznije: izvođači su "probili iznos od tri milijuna kuna zbog dodatnih zahtjeva od strane ministra Primorca osobno". "Kad smo vidjeli da će se budžet probiti zbog naknadnih radova, odlučili smo da ćemo se konzultirati s ministrom (Primorcem) kako bi dobili dozvolu da se radovi nastave, a što smo usmeno i dobili", prisjetio se Šmitran. Opisao je i radove koje je Primorac osobno naručio: "zbog izgradnje fitnessa i restorana, radova na petom katu zgrade, teretane i velnessa. To zbog toga što je trebalo pojačati ventilaciju, što je bila i najveća stavka u tom dijelu troškovnika."
Prema tlocrtu, u skrivenoj sobi ministra predviđeni su krevet i noćni ormarić. Primorac je, prema iskazu svjedoka, u podrumu zgrade izravno naručio i sobu za fitness u kojoj je kasnije bio "Centar za maturu"
Zamoljen da komentira ovaj navod, Primorac je rekao Novostima da ne zna je li tko, kada i s kojim ciljem nazvao neku prostoriju za koju su vršeni adaptacijski radovi prostorijom za fitness. "Istina je da u ministarstvu nikada nije bila planirana niti se nalazila prostorija za fitness. Ako je ugrađivana ventilacija vjerojatno se radilo o podrumskim prostorijama u kojima je bilo potrebno ugraditi ventilaciju kako bi ljudi mogli normalno raditi", poručio je Primorac.
U trenutku svjedočenja, 2014. godine, Šmitran je rekao da "danas u tom prostoru nije ništa od navedenog" i da se "u fitness centru" nalazi "Centar za maturu". Iako u spisu nismo našli planove za "teretanu i velness", na tlocrtu prenamjene podruma za ministarstvo prostorija od sto kvadrata nazvana je "fitness". Štoviše, izdani računi za izvedene radove imaju nazive "elektro radovi na fitnes centru", "ventiliranje fitnesa" i izgradnja "sanitarnog čvora uz fitnes centar".
Sanitarni čvor "fitness centra" i radovi na samoj prostoriji pod nazivom "fitness" koštat će Republiku Hrvatsku najmanje 850 tisuća kuna. Premda Primorac danas tvrdi da ne zna ništa o tome i da u unajmljenoj zgradi ministarstva nikada nije bila planirana prostorija za fitness, navedeni računi, ali i drugi dokumenti iz sudskog postupka sugeriraju drugačije. U rujnu 2008. godine, direktor Svetice-centra Jerko Bošnjak dopisom se direktno obratio Primorcu. U dokumentu koji je poslan mailom obavijestio je ministra o dovršetku većine radova, posebno naglašavajući da su ih izvršili sukladno "dogovorima" s Primorcem i njegovim službama u ministarstvu te u skladu s "Vašim potrebama" i "Vašim zahtjevima". "Prema sadašnjem stanju radova možemo vas izvijestiti da mali dio radova nije završen, i to na 5. katu i u podrumu (prostor kuhinje i fitnessa)", obavijestio je Bošnjak Primorca, ističući da se "radovi na fitnessu (elektrika i pod) mogu završiti samo kad s vaše strane definirate opremu".
U listopadu 2008. godine, kada je ministarstvo pokazivalo ozbiljne znakove da neće refundirati troškove Svetice-centru, dolazi i do promjene u opisu prostora za fitness. U dokumentu iz listopada u kojem su prikazani tlocrti svih katova maknuta je oznaka "fitness". Projekt koji je, po svjedočenju izvođača, naručio Dragan Primorac, nikada nije zaživio. Premda su taj prostor i sanitarni čvor dobili drugu namjenu, originalni troškovi za "fitness" došli su ove godine na naplatu Republici Hrvatskoj.
U spomenutom mailu koji je 12. rujna 2008. godine Bošnjak poslao Primorcu piše i da su Svetice-centar "ispoštovali dogovor da u prvoj fazi mi sve financiramo, a da će se s Vaše strane svi troškovi refundirati". Bošnjak je napisao i da ga "moli da što prije iznađe mogućnost za refundaciju uloženih sredstava kako ne bi ušli u financijsku blokadu".
Osim što je navedeni mail upućen izravno Primorcu citiran u ovogodišnjoj pravomoćnoj presudi, kao jedan od dokaza da je doista postojao dogovor o refundaciji iz proračuna ministarstva, on je značajan i zbog druge stvari. Direktor Svetice-centra poslao ga je na Primorčev privatni mail.
Pregled dijela troškova na izradi sanitarnog čvora uz fitness centar
Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, koje je po službenoj dužnosti zastupalo interese ministarstva u tužbi Svetice-centra, primijetilo je da je više dopisa "upućeno tadašnjem ministru Draganu Primorcu na njegov privatni e-mail, a ne na e-mail koji je imao u Ministarstvu znanosti". Po njima, to je bio samo jedan u nizu pokazatelja da tužitelj neozbiljno, i bez ikakve osnove, "pokušava naplatiti nešto što nije ugovoreno". U odgovoru na tu primjedbu ŽDO-a Zagreb, odvjetnik Svetice-centra je napisao "da je taj kontakt dobiven od strane gospođe Stanislave Rogić, tajnice ministarstva".
Drveni krevet, podnica i madrac – dio isporučene opreme i namještaja
S obzirom na ovogodišnju presudu Visokog trgovačkog suda, iz koje je jasno da je posao ipak bio ugovoren, detalj s privatnim mailom Dragana Primorca koji je Svetice-centru proslijeđen iz ministarstva dobiva drugačiju konotaciju. On postaje još jedna indicija da su protagonisti ove priče iz ministarstva bili svjesni nezakonitosti dogovora i da su, pored usmenih dogovora, u komunikaciji izbjegavali korištenje službenih kanala. To je već priča kojom bi se trebao posvetiti kazneni odjel Državnog odvjetništva. Na upit hoće li istražiti tko je izravno odgovoran za višemilijunsku štetu na račun Republike Hrvatske, DORH nam nije odgovorio, kao ni Uskok.
Prvi dio istraživačkog teksta Hrvoja Šimičevića pročitajte ovdje.
