U ožujku 2024. godine Ministarstvo znanosti i obrazovanja izgubilo je spor protiv tvrtke Svetice-centar, vlasnika zgrade u kojoj se i dalje nalazi ovaj resor pod upravom Radovana Fuchsa. Na temelju pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu moraju im isplatiti više od tri milijuna eura. Spomenuta tvrtka je tužila ministarstvo tvrdeći da su tijekom useljenja u zgradu 2008. godine po usmenom nalogu tadašnjeg ministra Dragana Primorca potrošili više od pet i pol milijuna kuna na prenamjenu i kupnju skupog namještaja za ministra i njegove pomoćnike. Tvrdili su da im je Primorac obećao refundaciju troškova, ali da to obećanje nikada nije ispunjeno.
Tijekom trinaestogodišnjeg postupka, koji je počeo 2011. godine, Primorac i ministarstvo branili su se tezom da privatnik laže i da ne postoje pisani tragovi takvog dogovora. U suprotnom, priznali bi kršenje zakona, odnosno nabavu opreme i radova mimo Zakona o javnoj nabavi, a potencijalno i zlouporabu položaja i ovlasti. Svježom i pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda odlučeno je da je istinu govorio vlasnik zgrade. Rukovodeći se dokazima, tročlano sudsko vijeće je utvrdilo da je 2008. godine između vrha ministarstva kojim je rukovodio Primorac i vlasnika zgrade doista postojao usmeni i po definiciji nezakoniti sporazum. Budući da se ministarstvo okoristilo radovima i uslugama na štetu privatnika, sud im je odrezao višemilijunsku globu, koja je zbog zateznih kamata, troškova suđenja i procjene vrijednosti po današnjim cijenama četiri do pet puta veća od izvornog iznosa.
Svjedok Vedran Šmitran na sudu je kazao da je bio na više sastanaka na kojima je usmeno dogovoreno da će ministarstvo platiti adaptaciju i opremu. Rekao je da je Primorac "osobno davao odobrenje" za financiranje i da je državnom tajniku Stipi Mamiću rekao da je njegova zadaća da pronađe način plaćanja računa
Iskaz koji je Dragan Primorac 2016. godine dao tijekom ove parnice sudačko je vijeće pritom nazvalo "nevjerodostojnim" i "u suprotnosti" s ostalim dokazima. Unatoč tome, u izjavi za Novosti Primorac je ovoga tjedna ostao pri onome što tvrdi zadnjih 15 godina. Odbacio je navode o usmenom dogovoru s vlasnikom zgrade, nazivajući pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda "apsurdnom" i "paradoksalnom".
Čitajući cijeli sudski spis od skoro dvije hiljade stranica, Novosti su pronašle niz iskaza u kojima najvažniji protagonisti ove priče tvrde da je upravo aktualni predsjednički kandidat HDZ-a Dragan Primorac naredio posljedično nezakonitu nabavu namještaja i višemilijunske radove na privatnoj zgradi.
Skandal je usko vezan za useljenje Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, Agencije za odgoj i obrazovanje i Agencije za znanost i visoko obrazovanje u zgradu na adresi Donje Svetice 38. Nakon raspisivanja javnog poziva za prikupljanje ponuda, sredinom 2008. godine, ministarstvo je uz blagoslov tadašnje vlade Ive Sanadera odlučilo zakupiti cijelu zgradu u vlasništvu Svetice-centra, tvrtke čiji su osnivači Jerko i Vjeko Bošnjak. Paralelno s useljenjem, zgradu je hitno trebalo prilagoditi potrebama novih stanara. Tada je pokrenut niz događaja koji je doveo do ovogodišnje presude. Detalji su potanko opisani u tužbi koju su Bošnjakovi podnijeli protiv ministarstva 2011. godine. U njoj su istaknuli da je Primorčev resor bez pisanog traga "izdao nalog" vlasniku zgrade, tvrtki Svetice-centar, da preuredi zgradu i nabavi namještaj. Sve je dogovoreno uoči potpisivanja ugovora o zakupu zgrade, i to na "zajedničkom sastanku u svibnju 2008. godine, s ministrom Primorcem i njegovim suradnicima".
"Zbog hitnosti cjelokupnog projekta i uslijed toga nastale nemogućnosti za provođenje javnog natječaja ministarstvo je predložilo, a Svetice centar prihvatio da privremeno – točnije do kraja 2008. godine, financira uređenje, i opremanje objekta za postupak preseljenja Ministarstva", stoji u tužbi. Zauzvrat, ministarstvo im se obvezalo naknadno isplatiti novac za izvršene radove i nabavu opreme. Tako je, prema tužbi, na "zahtjev ministra (Primorca)" dogovoreno da Svetice-centar financira radove na vlastitoj zgradi u vrijednosti do tri milijuna kuna i kupi namještaj za 1,5 milijuna kuna.
Zgrada na adresi Donje Svetice 38 (Foto: Matija Habljak/PIXSELL)
U mjesecima nakon potpisivanja Ugovora o zakupu cijele zgrade, Svetice-centar su doista o svom trošku preko podizvođača prenamijenili zgradu po ukusu ministarstva i nabavili namještaj. Tijekom radova, "ministarstvo je putem naloga tadašnjeg ministra Primorca zadužilo financijske službe i tajnicu Ministarstva kao odgovornu osobu da iznađu adekvatne mogućnosti plaćanja svojih obveza prema tužitelju i s redovitim obećanjima da će tužitelju sve biti isplaćeno". No isplate iz ministarstva nije bilo, pod obrazloženjem da bi time "kršili Zakon o javnoj nabavi". Ministarstvo je potom počelo "osporavati dug s obrazloženjem da nisu naručili ugovorene radove, te do danas izbjegava isplatiti dužni iznos". "Tužitelj je u dobroj vjeri izvršio sve radove kako je naručeno i sve po dogovorenim fazama, te smatra da isti nipošto ne može biti odgovoran za eventualne propuste odgovornih osoba u svezi javne nabave", piše u toj tužbi, u kojoj je naveden i konačni obračun potraživanja: 5.775.621,13 kuna. Od toga, oko 1,2 milijuna kuna za pretežito luksuzni namještaj koji je završio u kabinetu ministra i njegovih suradnika, a ostatak na radove i adaptaciju cijele zgrade.
U želji da refundira novac za koji je smatrala da joj pripada, tvrtka Svetice-centar je pokrenula sudski postupak u kojem je otvoreno inkriminirala tadašnji vrh Ministarstva znanosti. Budući da je riječ o enormnom iznosu za nabavu namještaja, ministarstvo je moralo raspisati natječaj na temelju Zakona o javnoj nabavi, što nije učinjeno. S obzirom na činjenicu da je najam privatne zgrade bio na razdoblje od pet godina, nije postojao nikakav zakonski način da se ulupa tri milijuna državnih kuna u njenu adaptaciju.
Županijsko državno odvjetništvo Zagreb, koje je u prvom dijelu postupka zastupalo interese ministarstva i Republike Hrvatske, negiralo je u odgovoru na tužbu postojanje takvog dogovora. Osim naglašavanja da ne postoji nikakav pisani trag, ŽDO Zagreb je inzistirao na tome da su Svetice-centar zapravo odlučile adaptirati zgradu i nabaviti namještaj isključivo na svoj račun. Takvu argumentaciju ŽDO je preuzeo od Primorca i njegovih pojedinih pomoćnika. Svjedočeći 2016. godine u ovoj parnici, Primorac je rekao da im je zgrada odgovarala kvadraturom, ali da su bile potrebne određene preinake. Na opisanom sastanku, Primorčev pomoćnik i ravnatelj Uprave za financije Stipe Mamić rekao mu je da "nema načina na koji bi ministarstvo moglo financirati građevinske radove i preinake na privatnom objektu koje nije u vlasništvu države". "Budući da nije bilo načina da se takve preinake financiraju mi smo to odmah i rekli tužitelju (Svetice-centar), te se i podrazumijevalo da ako isti želi s nama sklopiti ugovor da nam preda prostor kakav je nama potreban da bi mogli u istom raditi. Nakon toga, po mom sjećanju tužitelj je na to i pristao", izjavio je Primorac na suđenju.
Iskaz koji je Primorac 2016. godine dao tijekom ove parnice sudačko je vijeće nazvalo "nevjerodostojnim" i "u suprotnosti" s ostalim dokazima. U izjavi za Novosti ostao je pri onome što tvrdi zadnjih 15 godina. Odbacio je navode o usmenom dogovoru s vlasnikom zgrade, nazivajući pravomoćnu presudu "apsurdnom" i "paradoksalnom"
Pomoćnik ministra Mamić potvrdio je Primorčeve navode. Prepričao je sadržaj sastanka iz svibnja 2008., gdje je spomenuto da u novo sjedište ministarstva treba uložiti oko tri milijuna kuna. "Ja sam tom prilikom rekao ministru da se po zakonu ne može ulagati toliki iznos u tuđi prostor prema propisu za javne službe. Prema tim propisima moglo se ulagati veći iznos ako bi se radilo o najmu preko 10 godina, a u konkretnom slučaju radilo se o petogodišnjem najmu. Budući da nije prihvaćena ponuda da se prostor uredi na teret ministarstva, tužitelj je sam uredio taj prostor", poručio je Mamić i naglasio da "ministarstvo niti usmeno niti pismeno nije naručilo niti jedan od navedenih radova na adaptaciji i prilagodbi poslovnog prostora ministarstva".
Problem za narativ Primorca i Mamića, pa i opisanu strategiju ŽDO-a, došao je u vidu iskaza drugih zaposlenika ministarstva. Mirko Smoljić, posebni savjetnik ministra Primorca, svjedočio je da je s Mamićem i tajnicom ministarstva Stanislavom Rogić u ime ministra pregovarao sa Svetice-centrom o zaključenju ugovora o zakupu zgrade. Suprotno iskazima Primorca i Mamića, on je rekao da "je dogovoreno da vlasnik objekta sukcesivno uređuje prostor, pa da će se to (s ministarstvom, op. a.) naknadno rješavati anexima ugovora". Otkrio je da je tajništvo ministarstva dostavilo Svetica-centru plan za radove i izrekao možda najvažniju rečenicu u cijelom postupku: "Dogovoreno je da će se radovi izvesti od strane tužitelja po nalogu ministarstva, a naknadno bi se trebala dogovarati plaćanja također od ministarstva." Smoljić je tako otkrio da je ministarstvo sa Svetica-centrom doista dogovaralo naknadnu refundaciju za radove i namještaj. Na pitanje je li takav usmeni dogovor po njegovom mišljenju bio po zakonu, odgovorio je "da je u ministarstvu bilo govora da se to može izvršiti u hitnim slučajevima kakav je ovaj". Kad ga je predstavnica Županijskog državnog odvjetništva pitala da prokomentira oprečnu Mamićevu tvrdnju, prema kojoj je on odmah upozorio da uopće nije moguće iz proračuna potrošiti toliki iznos na privatnoj zgradi, Smoljić je odgovorio potvrdno. Ali je dodao da je Mamić to "isticao tek nakon dvije do tri godine nakon zaključenja ugovora , a ne prije".
Samo ovaj jedan iskaz Primorčevog savjetnika ozbiljno je narušio temelje obrane ministarstva i otvorio sumnju u ozbiljno kršenje zakona. Stanislava Rogić, tajnica ministarstva koja je u tužbi navedena kao ključna osoba ministarstva u naručivanju i kontroli radova, svojim je iskazom pobudila dodatnu sumnju u argumente ministarstva. Kad ju je sudac pitao je li postojao pisani ili usmeni dogovor između ministarstva i vlasnika zgrade vezano za radove i njihovu cijenu, izjavila je da se "ne može izjasniti o iznosima i o dogovoru". Na izravno pitanje je li upravo ona naručivala sav namještaj (za ministra i njegove pomoćnike), Rogić je rekla da "ne želi odgovoriti" na to pitanje. Dodala je i da se ne sjeća je li od izvođača naručivala radove na zgradi. "Ako i jest, to je bilo na osnovu traženja samog ministra (Primorca)", citirana je Rogić. Iz njenog odbijanja da se izjasni o ključnim pitanjima odvjetnik Svetice-centra iščitao je da ona "očito ima saznanja o kojima ne želi govoriti ili ne može budući da bi to razvidno ugrozilo interese tuženika", odnosno ministarstva. Posebno su naglasili i da se na "računima za namještaj nalaze njeni parafi" te da je "po funkciji izravno odgovarala ministru (Primorcu) za radove i preseljenje". Sve je to ponukalo Svetice-centar da napišu kako njen iskaz potvrđuje "da je upravo ministar Primorac usmeno tražio izvođenje radova te nabavu opreme i namještaja te s tužiteljem usmeno ugovorio isti posao".
Iz svjedočenja Vedrana Šmitrana, zaposlenika Svetice-centra
Sve dileme tko je naručivao i odabirao namještaj za ministra i njegove pomoćnike razriješio je direktor Zagrebopreme Mirko Popović, jedne od niza tvrtki podizvođača u ovoj priči. Njegova je kompanija bila zadužena za obnovu starog namještaja i nabavu novog, u vrijednosti većoj od milijun kuna. U iskazu je otkrio da ga za taj posao nije odabrala tvrtka Svetice-centar, nego direktno ministarstvo, odnosno tajnica Stanislava Rogić, ista osoba koja je svjedočila da je njeno eventualno naručivanje radova "bilo na osnovu traženja samog ministra (Primorca)". "Gospođa Rogić iz Ministarstva znanosti me angažirala da napravim nacrte za namještaj i troškovnike sa cijenom za kabinet ministra i još 10 manjih kabineta za njihove pomoćnike", izjavio je, dodajući da je isključivo ministarstvo određivalo količinu i kvalitetu tog namještaja. I da su mu u prisustvu tajnice Rogić predstavnici Svetice-centra rekli da račune za namještaj isporuči njima.
Preko citiranih iskaza svjedoka, što iz ministarstva što od predstavnika izvođača, tako je kompromitiran stav obrane da ministarstvo ništa nije naručivalo niti je na bilo koji način sudjelovalo u prenamjeni zgrade i kupnji namještaja.
Situacija po obranu dodatno je pogoršana iskazom Vedrana Šmitrana, zaposlenika Svetice-centra i njihovog voditelja poslova oko zgrade koju je unajmilo ministarstvo. On je potvrdio da je bio na više sastanaka na kojima je usmeno dogovoreno da će ministarstvo naknadno platiti adaptaciju i opremu. Na tim sastancima je bio i ministar Primorac, prisjetio se. Po njegovom svjedočenju, upravo je Primorac "osobno davao odobrenje" za financiranje radova i opreme. Sjetio se i da je na sastanku "državni tajnik Mamić istaknuo da postoje problemi tehničke provedbe plaćanja, na što je ministar (Primorac) odgovarao da je njegova zadaća ta da njegova služba pronađe način da se računi plate". Osim što je i on Primorca imenovao kao nalogodavca cijele operacije, otkrio je da je tijekom radova probijen dogovoreni iznos od tri milijuna kuna za adaptaciju zgrade, i to "zbog dodatnih zahtjeva od strane ministra Primorca osobno". "Kad smo vidjeli da će se budžet probiti zbog naknadnih radova, odlučili smo da ćemo se konzultirati s ministrom kako bi dobili dozvolu da se radovi nastave, a što smo usmeno i dobili", otkrio je Šmitran. Na koncu, cijena radova je povećana za više od milijun kuna, pretežito zbog prenamjene podruma. Na osobni zahtjev "ministra Primorca".
U drugoj polovici 2008., još dok su se radovi odvijali, vlasnici zgrade postaju svjesni da se ministarstvo nećka oko ispunjenja svog dijela dogovora. "Kad smo vidjeli da se ti radovi ne plaćaju, zatražili smo sastanak u ministarstvu i tada sam ja osobno primljen od gospođe Rogić, i to više puta, no o tome nisu sastavljani zapisnici. Na tim sastancima nikada nisu osporavani iznosi dugovanja, nego, naprotiv, gospođa Rogić je uvijek isticala da je naša tražbina realna, no da nema načina da se to u tom trenutku plati", rekao je Šmitran.
Tajnica ministarstva Stanislava Rogić svojim je iskazom pobudila dodatnu sumnju u argumente ministarstva
Direktor Svetice-centra Jerko Bošnjak potvrdio je da ga je tajnica Rogić uvjeravala kako će se "sve riješiti" 2009. godine. "Kada smo im se obratili 2009. godine opet su nas molili da pričekamo i tada su tražili da im iz skupnog računa izdvojimo tri stavke uglavnom opreme, te smo za to izdali tri računa svaki negdje oko sto tisuća kuna, koji su nam plaćeni", otkrio je.
Sudu je priloženo više dopisa koje je Bošnjak izravno slao Primorcu. U jednom od njih, datiranom 12. rujna 2008. godine, Bošnjak ga upoznaje s detaljima svih radova. I naglašava: "mi smo ispoštovali dogovor da u prvoj fazi mi sve financiramo, a da će se sa Vaše strane svi troškovi refundirati". Bošnjak ga potom otvoreno "moli da što prije iznađe mogućnost za refundaciju uloženih sredstava kako ne bi ušli u financijsku blokadu". Odgovor, barem u pismenom obliku, nije pristigao.
Početkom srpnja 2009. Primorac je podnio ostavku, istoga dana kad i premijer Ivo Sanader. "Nakon što je ministar podnio ostavku krenuli su problemi i rečeno je da račun ne može biti plaćen jer nije prošao javnu nabavu, te su oni cijelo vrijeme govorili da traže mogućnost kako bi platili račun", prisjetio se Bošnjak u svjedočenju na sudu. Razloga za neisplatu bilo je više. Jedan od glavnih desio se otprilike mjesec dana nakon odlaska Primorca: u priču se uključio Uskok. U kolovozu te godine Uskok je primio anonimnu kaznenu prijavu. Prema medijskim napisima, objavljenim u prosincu 2009., u prijavi je iznesena optužba da je ministarstvo bez natječaja "uplatilo dva milijuna kuna tvrtki Zagreboprema" za namještaj. Jutarnji list je pisao da je anonimni prijavitelj za ovaj nezakoniti posao optužio državnog tajnika za financije Stipu Mamića i "još troje nižerangiranih dužnosnika ministarstva". U prijavi je još navodno pisalo da se sve odvijalo "bez znanja tadašnjeg ministra Dragana Primorca". Večernji list je dodao da se "po kuloarima u Ministarstvu šuška kako su tajnik Stipe Mamić i Jerko Bošnjak rođaci". Mamić je demantirao rodbinsku vezu, dok je ministarstvo kazalo da "namještaj za novu zgradu nisu kupovali, već su je opremili onim iz stare zgrade". "U 2008. godini niti smo naručili niti platili ijedan komad namještaja za potrebe Ministarstva", poručili su iz bivšeg Primorčevog resora. I doista, ministarstvo je govorilo istinu, barem kad je riječ o plaćanju namještaja. Nisu platili namještaj zato što nisu ispoštovali usmeni dogovor. Činjenica da transfer nije obavljen i proračun nije oštećen dovela je vjerojatno do odbačaja prijave. "Na temelju rezultata provedenih izvida, nije utvrđeno postojanje osnovane sumnje u počinjenje kaznenih djela iz nadležnosti USKOK-a, tako ni drugih kaznenih djela koja se progone po službenoj dužnosti", poručio je Uskok.
Dio presude Visokog trgovačkog suda u kojem je Primorčev iskaz ocijenjen kao "nevjerodostojan"
No kaznena prijava je jamčila da Svetice-centar nikad neće vidjeti obećane milijune. Jer, plaćanjem bi počinitelji priznali njen sadržaj. Zato je 2011. pokrenuta citirana tužba Svetice-centra. Uskokovo njuškanje i medijska objava o tome nisu ih previše ometali. Nakon 13 godina parničenja, u ožujku ove godine Visoki trgovački sud potvrdio je da su govorili istinu. "Iz dokaza jasno proizlazi da je upravo ministarstvo naručilo radove prilagodbe, preuređenja i opremanja predmetnog poslovnog prostora od tužitelja (Svetice-centar) te da izvođenje tih radova nije bio uvjet za sklapanje Ugovora o zakupu kako to nastoji prikazati ministarstvo, već da je ministarstvo naručilo te radove zbog prilagodbe tog prostora svojim potrebama, a koje se obvezao platiti tužitelju", piše u presudi. Kao dokaze za ovu ključnu tvrdnju sud je naveo i iskaze koje smo citirali u ovom tekstu.
Sud je pritom naglasio da je opisano Mamićevo svjedočenje bilo "proturječno" i "u suprotnosti s navedenim iskazima i ispravama". Što se tiče Primorca, ocijenjeno je da je njegov iskaz bio "nevjerodostojan" u ključnom dijelu: tamo gdje je tvrdio da su Svetice-centar pristali izvršiti preinake zgrade isključivo o svom trošku. "Takvi navodi su u protivnosti s navedenim dokazima", piše u presudi, u kojoj je utvrđeno da je ministarstvo prekršilo zakon jer nije provelo nužni postupak javne nabave za radove i namještaj. Posljedično, dosuđeno je da je zbog toga taj dogovor bio ništetan. Svetice-centar dobili su milijune zbog odredbe Zakona o obveznim odnosima, prema kojem su ugovorne strane u slučaju ništetnog ugovora dužne vratiti sve što su primile na temelju takvog ugovora. U ovom slučaju to je značilo naknadu u novcu. Više od pet i pol milijuna kuna, koliko su Svetice-centar originalno tražili, povećano je na 13 milijuna kuna jer su radovi i oprema procjenjivani po današnjoj vrijednosti, a ne onoj iz 2008. godine. Pored toga, ministarstvu je naloženo da plati skoro 400 tisuća eura sudskih troškova i ogromne kamate. Sve skupa, radi se o više od tri milijuna eura. Što je četiri do pet puta veći iznos od originalnog.
Kad smo ovoga tjedna pitali Primorca da se očituje o epilogu presude i činjenici da ga u spisima više svjedoka navodi kao nalogodavca nezakonitih radnji, on je ponovio najvažnije argumente iz svoga iskaza 2016. godine. I dalje negira da je Svetice-centru usmeno obećao refundaciju svih troškova i uvjerava da su se oni obvezali sve financirati, kao uvjet za zakup zgrade. Kad smo konstatirali da je Visoki trgovački sud utvrdio da je usmeni (i protuzakoniti) dogovor ipak postojao i da je u presudi njegov iskaz nazvan "nevjerodostojnim" i "u protivnosti" s drugim dokazima, Primorac je poručio da je "ova sudska odluka paradoksalna, jer su sve činjenice govorile u prilog Ministarstvu koje je štitilo interese Republike Hrvatske". "I dalje nedvojbeno tvrdim da tuženik nema prava na povrat sredstava, a Ministarstvu ću biti na raspolaganju kao svjedok, budu li odlučili iskoristiti sve moguće pravne mehanizme kako bi pobili ovu apsurdnu odluku Visokog trgovačkog suda", odgovorio nam je Primorac.
Identične priče drži se i današnje čelništvo ministarstva. Suočena s pravomoćnom odlukom prema kojoj moraju isplatiti milijune zbog nesavjesnog rada svojih prethodnika, administracija pod ravnanjem ministra Radovana Fuchsa odgovorila nam je da će "i dalje (...) osporavati navode" (!) da se usmeni dogovor sa Svetica-centrom ikad desio. Premda je, valja ponoviti, to utvrdio Visoki trgovački sud.
Problem je, međutim, što je priča gotova, barem što se tiče Državnog odvjetništva koje je zastupalo Republiku Hrvatsku u ovom slučaju. Iz DORH-a su nam odgovorili da više neće poduzimati nikakve pravne radnje, zato što je "ocijenjeno da nema pravne osnove za podnošenjem prijedloga za dopuštenje revizije". Iz iste institucije, koja je preko zagrebačkog i potom karlovačkog županijskog ureda od 2011. do ove godine po službenoj dužnosti nastojala osporiti potraživanja milijuna i negirati nezakonite radnje bivšeg vrha ministarstva, nisu nam odgovorili hoće li sada, u sklopu svojih ovlasti, po službenoj dužnosti, DORH pokrenuti istragu i sankcionirati odgovorne za počinjenje višemilijunske štete za Republiku Hrvatsku. Isto pitanje postavili smo Uskoku, koji je provodio izvide 2009. godine. Do zaključenja teksta nisu nam odgovorili na upit. Ako nije nastupila zastara, počinitelje nije teško pronaći. Čitajući cijeli sudski spis i pravomoćnu presudu iz ove godine, kazneni predmet piše se sam od sebe.
(Nastavlja se)
