Predsjednički kandidat HDZ-a Dragan Primorac nastavio je širiti neistine o vlastitoj odgovornosti koja je dovela do štete na račun Republike Hrvatske u iznosu od 3,6 milijuna eura. Toliko je ove godine dosuđeno tvrtki Svetice-centar, koja je tužila Ministarstvo znanosti i obrazovanja, tvrdeći da je Primorac kao ministar 2008. godine usmeno i nezakonito naručio radove i namještaj za sjedište ministarstva, ali ih nikada nije isplatio.
Unatoč presudi koja je potvrdila priču Svetice-centra, Primorac, kao i aktualno vodstvo ministarstva, negira postojanje dogovora. "Imate izvješće ministarstva, ne mene, nego mojih nasljednika koji vrlo jasno kažu, a razgovarano je sa svim čelnicima u ministarstvu, da ne postoji nikakav dogovor", poručio je nedavno Primorac, dodajući u drugoj izjavi da je ministarstvo potvrdilo kako nije postojao pisani ugovor sa Svetice-centrom. Problem je upravo u tome što nije postojao pisani i ovjereni ugovor. Pakt u kojem su Svetice-centar najprije trebale sve platiti i potom kasnije dobiti taj novac od ministarstva sklopljen je usmeno, što je na suđenju potvrdio Primorčev savjetnik u ministarstvu Mirko Smoljić. Dokumenti, iskazi Svetice-centra i drugih izvođača pokazuju da je na temelju tog nepisanog dogovora ministarstvo direktno naručivalo namještaj. Tajnica ministarstva Stanislava Rogić, inače naručitelj namještaja, svjedočila je da je i radove od privatnika tražila po nalogu Primorca.
Sada dolazimo do odgovora na pitanje zašto je aktualno ministarstvo, umjesto rezolutne najave da će tražiti procesuiranje krivaca za gubitak 3,6 milijuna eura i refundaciju štete od njih, zadnjih mjesec dana odabralo taktiku negiranja stvarnosti. Predstavnici Svetice-centra na sudu su imenovali aktualnog državnog tajnika Stipu Mamića i glavnog tajnika ministarstva Gorana Kolarića kao ključne posrednike između sebe i ministra Primorca: nadziratelje nezakonite nabave i kao osobe koje su 2008. i 2009. godine bile na sastancima sa Svetice-centrom, obećavajući refundaciju milijuna. Obećanje nisu ispunili. Vjerojatno zbog toga što nisu našli način koji ih ne bi otpravio u zatvor. U priču ulazi njihov današnji šef, ministar Radovan Fuchs, koji je naslijedio Primorca u srpnju 2009. godine.
U sudskom iskazu, Primorac je i Fuchsa imenovao kao tadašnjeg državnog tajnika koji je bio na jednom od prvih, možda i najvažnijem sastanku sa Svetice-centrom, na kojem je dogovoreno kršenje zakona. Primorac je potom otkrio i da su u Fuchsovom prvom ministarskom mandatu svi sudionici ove zavjere potpisali da nije postojao usmeni dogovor sa Svetice-centrom. Pravomoćnom presudom utvrđeno je da se radi o kolektivnoj laži i omasovljenom zataškavanju ozbiljnog kršenja zakona koje traje do danas. Kad Primorac kaže medijima da je nepostojanje ugovora "potvrdilo (današnje) ministarstvo", propušta dodati opisani kontekst: zato što je trenutni vrh ministarstva 2008. godine ili znao ili sudjelovao u ovoj nezakonitoj operaciji. Ili jedno i drugo. Otud i poziv novinarima, odaslan iz Fuchsovog ministarstva, da dođu u bivši Primorčev kabinet, kako bi im pokazali da tamo "nema nikakvog walk in ormara".
Walk in ormar je naziv koji je u javni optjecaj pustila predsjednička kandidatkinja Možemo! Ivana Kekin. S pravom. Prostorija od sedam kvadrata, koja je po nalogu ministarstva u tlocrtu adaptacije 2008. označena kao "garderoba", bila je izgrađena iza skrivenih vrata kroz koja se moglo ući samo iz Primorčeva ureda. S lijeve strane tog intimnog Primorčevog kompleksa nalazi se soba od 11 kvadrata u kojoj je bio ucrtan krevet s noćnim ormarićem (!), a s desne osobna Primorčeva kupaonica od šest kvadrata. Svih sto ministrovih kvadrata adaptirano je i ukrašeno namještajem po ukusu i po izravnoj naredbi njegovih ljudi. Premda je iz tlocrta sve jasno, Primorac je prije dva tjedna neistinito tvrdio Novostima da krevet nikad nije bio predviđen u njegovoj sobi za odmor. Ne samo da je bio ucrtan, nego je iz tlocrta svih katova vidljivo da je krevet bio predviđen samo u njegovom uredu. Za cijelu zgradu ministarstva naručen je i kupljen samo jedan krevet. I taj smo platili ove godine.
Iz ministarstva su novinarima rekli i da će im pokazati da u zgradi "nema nikakve teretane", dok je Primorac isti poziv na razgledanje uputio kandidatkinji Kekin, da se uvjeri da nema ni prostorije za fitness. Nakon namještanja kabineta ministra i njegovih pomoćnika – među kojima su bili Fuchs, Mamić i Kolarić – Primorac je od Svetice-centra osobno tražio nove radove, što je povećalo konačne troškove. Prema svjedočenju predstavnika Svetice-centra, aktualni predsjednički kandidat naručio je "izgradnju fitnessa i restorana, radova na petom katu zgrade, teretane i wellnessa". Osim tlocrta, nazivi troškova za radove u sudskom spisu jasan su dokaz za provedbu plana o fitnessu: "elektro radovi na fitnes centru", "ventiliranje fitnesa" i izgradnja "sanitarnog čvora uz fitnes centar".
Pišući o fitnessu, Novosti su navele da je taj prostor prenamijenjen pa danas nema prostorije za fitness, ali su troškovi izvorne adaptacije itekako opipljivi. Prošli tjedan procijenili smo ih na oko 850 tisuća kuna, ne znajući ukupan iznos koji je ministarstvo platilo ove godine. Budući da je i ta dilema u međuvremenu riješena – svota iznosi 3,6 milijuna eura, moguće je ponuditi još precizniju procjenu. Ispunjenje Primorčeve želje da se izradi fitness građani su platili oko 1,5 milijuna kuna!
Posebno je skandalozno to što ministarstvo, prema sadržaju priloga RTL-a, navodi "da je ono što je isplaćeno iz proračuna ove godine samo uređenje prostora koje je bilo nužno kako bi se ministarstvo obrazovanja uselilo u tu zgradu". Primorac je pak dodao da u zgradi ne postoji (niti je postojao) skupi namještaj. Ostavimo li po strani onih 1,5 milijuna kuna za Primorčev fitness, koji je očigledno bio "nužan", ministarstvo "nužnim" uređenjem prostora naziva skriveni kompleks prostorija u Primorčevom kabinetu, privatnu sobu za odmor s ucrtanim krevetom, garderobu i kupaonicu. Njima je bila "nužna" nabava biblioteke za njegov glavni ured koja po današnjoj procjeni košta oko 40 tisuća kuna.
S obzirom na troškove suđenja i kamate, samo smo ovaj "nužni" komad namještaja platili oko sto tisuća kuna. Skoro isti iznos plaćen je za Primorčev radni stol, a za kožne dvosjede plaćeno je između 40 i 50 tisuća. Kumulativno, za namještaj koji je prema računima bio naručen za ured Dragana Primorca ministarstvo je ove godine platilo više od pola milijuna "nužnih" kuna. Uzmemo li u računicu i namještanje drugih ureda, namještaj smo financirali s oko šest milijuna kuna! Doista, izlistani računi pokazuju da se radilo o velikoj "nuždi".
Primorac retoričkim manevrom od svojih nasljednika nastoji napraviti suučesnike tvrdeći da nitko od sljedećih šest ministara nije platio ove troškove "jer bi to bilo protuzakonito". "Svi smo štitili interese RH, a isto to je s nama činio i DORH koji je službeno branio/zastupao ministarstvo", poručio je. Već smo utvrdili problem u Primorčevoj eri: obećavali su refundaciju iz proračuna i onda prevarili izvođača radova. Kasniji ministri su se držali priče zato što su od Primorca i njegovih pomoćnika preuzeli negiranje u obliku omerte. To im je zajedničko s DORH-om koji je po službenoj dužnosti pokušao spriječiti lišavanje Hrvatske milijuna.
Problem je bio u tome što je tijekom postupka istina izašla na vidjelo, što u iskazima iskrenijih Primorčevih pomoćnika, što u izjavama privatnika koji ih je tužio. Povratkom Fuchsa i ključnih protagonista ove priče u ministarstvo, negiranje iz neznanja opet je prebačeno u svjesno zataškavanje. Pravomoćnom presudom je utvrđeno da nije bilo "protuzakonito" uplatiti 3,6 milijuna eura Svetice-centru. Protuzakonita je bila konspiracija koja je dovela do presude. Kad su novinari konstatirali da je zbog konačne sudske odluke ipak sve plaćeno iz proračuna, Primorac je lakonski odgovorio: "Da li ja participiram u odlukama suda?"
Odgovor je potvrdan. Primorac je i u njima "participirao". Neželjeno, doduše. U pravomoćnoj odluci, tročlano sudsko vijeće navelo ga je kao "nevjerodostojnog" svjedoka, koji je govorio "u protivnosti" s osuđujućim dokazima. Primorac je tako u presudi opisan kao lažov. I prošlog je tjedna, po treći ili četvrti put, zazvao "prvostupanjsku presudu" koja je "bila u korist ministarstva". Ta presuda iz 2019. godine također je utvrdila postojanje nezakonitog dogovora! U njoj piše da je ministarstvo za vrijeme Primorca sklopilo usmeni pakt s privatnom kompanijom Svetice-centar.
Presuda je potom srušena zato što je sudac, unatoč toj spoznaji, oslobodio ministarstvo besmislenim obrazloženjem: premda je dogovor postojao, nije prošao javnu nabavu, zbog čega ministarstvo ne treba platiti ništa. Pojednostavljenim rječnikom, viši sud je poručio ovom sucu: ako si utvrdio da je ministarstvo kršilo zakon i prevarilo izvođača, izvoli mu naložiti refundaciju. Nakon toga, protiv ministarstva su izrečene dvije osuđujuće presude. U prijevodu: sve presude, pa i ova koju kandidat Primorac spominje kao argument u svoju korist, utvrdile su naručivanje nezakonitih radova.
