Kakva je aktualna situacija na području Skradina?
Staračko stanovništvo čini oko 60 posto populacije. Ljudi žive od penzija, a neki od socijalne pomoći. Dobar dio ljudi je mobilan jer idu raditi u polje, dok neki nisu i za njih postoji program ‘Zaželi’. Ovih sedmica do izražaja dolazi smanjena mogućnost prijevoza; stariji bi trebali pokupiti penzije, kupovati hranu, uzimati lijekove ili obaviti nešto drugo, pa to obavljamo za njih. Straha nema: ljudi brzo zaborave upute i podruže se dok ih netko ne opomene i kaže da se odmaknu jedni od drugih. Ne druže se po kućama, ali ako trebaju u ambulantu ili apoteku, ne znaju stati na udaljenost od dva metra dok ih netko ne upozori.
U kolikoj mjeri se obilaze starije, bolesne osobe i koliko je paketa pomoći podijeljeno?
Najviše odrađuje zamjenik gradonačelnika Nikola Milović koji je i vijećnik u manjinskom vijeću - on svaki drugi dan raznosi po deset paketa lijekova ljudima po selima. Ja sam u dostavu manje uključena jer imam mater od 90 godina, a i ona smo u rizičnoj grupi u slučaju infekcije koronom. Kako u Bribiru nema nikog jer je vijećnik koji tamo živi star i bolestan, s kolegom iz Civilne zaštite Antom Podrugom odlazim tamo i pitam što treba. Ali uglavnom smo organizirali naše vijećnike i aktiviste po selima. Pitala sam ih jesu li dobri sa susjedima, imaju li auto i mobitel, pa ako imaju, donose im hranu i lijekove jer ne može nas troje obići 25 sela. Zato moramo pomagati jedni drugima. Desetak paketa koje je financirao SNV podijelili su Milović i naša zamjenica župana Anja Šimpraga. Oni su znali kome to treba – onima koji su ugroženi i žive od socijalne pomoći. Odlično surađujemo s lokalnim vlastima, za što je također zaslužan Milović koji je uporan i traži dok ne dobije, tako da na području Skradina nismo građani drugog reda. Dožupanica Anja je naša legenda. Što god je zamoliš i što može napraviti - napravi.
U kolikoj je mjeri vidljiv problem s propusnicama?
Kad OPG-ovci trebaju propusnicu, nazovu aktivista SNV-a u Kistanjama Sašu Ležaića, daju mu podatke i to je idući dan gotovo. A za druge potrebe, propusnice se traže od Civilne zaštite u Skradinu. Tu se sada može obaviti malo što, pa ako ljudi trebaju doktoru u Šibenik na neki bitan pregled, dobije se propusnica. Ali mnogi pregledi su odgođeni.
Koliko ljude ovog kraja muči neizvjesnost plasmana proizvoda?
Ljudi rade u polju, a silom prilika još od 1995. smo u izolaciji. Ima nas malo na rijetko naseljenom području što je pozitivno - možemo ići u polje ili kud hoćemo, a da ne sretnemo nikoga. Zato ljudi mogu raditi svoje uobičajene djelatnosti. Pošto je kod nas značajno maslinarstvo, a plodovi se beru najesen, tu ne bi trebalo biti problema. U problemima su stočari. Nema slavlja i okupljanja za Uskrs, nema krizmi i pričesti koje su u petom mjesecu, pa je problem kako će se janjci prodavati. Ako bude turističke sezone, to bi ih izvuklo zbog potražnje jer po njihove janjce i jariće dolaze mesari i iz Splita. U problemu će biti također Skradin koji živi od turizma i odakle dolazi skoro 90 posto prihoda. Ako sezone ne bude, ne piše nam se dobro. U Skradinu je masa apartmana i drugih sadržaja jer ljudi dolaze na slapove Krke i u nacionalni park Krka koji je i na području Skradina, pa Grad dobiva nešto novaca i od njih. Ovo s epidemijom je vruća rana, ali ćemo se nakon nje svi malo počešati. Najveći priliv turista je za vrijeme ljeta kad su školski praznici po Evropi i kad su djeca slobodna. Uglavnom, od gladi nećemo umrijeti. Imamo zemlje i svatko za sebe proizvodi koliko može, a imamo i iskustvo samoopskrbe iz zadnjeg rata. Ali s druge strane, svaka krizna situacija iznjedri najbolje i najgore od ljudi. Na području Skradina manje se gleda tko je koje nacionalnosti u ružnim vremenima, ali sam razočarana pojedincima iz naše zajednice. Kažu stalno smo u krizi, pa ne mogu ja. Pa tko onda može? A može se i više nego što se radi.
