Prije šest mjeseci zagrebačko-vrginmoška udruga Suncokret – odgoj za ljubav i nenasilje inicirala je da se i u Vrginmostu provede projekt Zaželi!. U ovom, dobro poznatom projektu, kao gerontodomaćice zapošljavaju se osobe iz teže zapošljivih skupina, među kojima mahom ženske osobe starije životne dobi. O cijelom projektu Zaželi!, baš kao i o Suncokretu, redovito izvještavamo čitatelje, pa tako i ovom prilikom. Oživotvorenje humane i korisne ideje solidarnosti kroz pomoć u kući ljudima s Banije i Korduna starijima od 65 godina, uspješno je privedeno kraju.
Čim je projekt Zaželi! pokrenut i u Vrginmostu, za polaznice koje će u njemu sudjelovati kao gerontodomaćice, održana je radionica tijekom koje su obučavane kako će na najbolji mogući način, kroz rad i komunikaciju, pomagati korisnicima za koje su zadužene; takva je prilagodba poslu bila važna i dragocjena, jer je uglavnom riječ o ženama koje nikada nisu imale formalno zaposlenje ili koje su dulje vrijeme bile nezaposlene. Kraj projekta u Vrginmostu obilježen je prigodnom svečanošću u volonterskom kampu vrginmoškog Centra za razvoj zajednice.
- Okupili smo se ovdje da označimo uspješan završetak ove faze projekta Zaželi!, ali i da pokrenemo kampanju za njegovo buduće, trogodišnje 'izdanje'. Naime, namjera nam je u te tri godine njihovim sudionicama, koje su mahom pri kraju svoga radnog vijeka, omogućiti i olakšati odlazak u penziju, odnosno umirovljenje. Inače, u proteklih smo šest mjeseci kroz ovu fazu projekta zaposlili 31 ženu iz Sunje, Vojnića, Karlovca i Siska, a njihova je plaća za brigu o sveukupno dvije stotine vremešnijih Banijaca i Kordunaša iznosila oko 550 eura mjesečno. Isto tako, o vrijednosti projekta Zaželi! govori i to što je trećina gerontodomaćica uključenih u upravo završenu fazu izjavila da će i dalje, makar volonterski, nastaviti pomagati i obilaziti korisnike koje su ovako imale priliku upoznati - kazao nam je Željko Vukobratović, predsjednik Suncokreta. I Sandra Klipa iz Vrela Utinje, sela između Vrginmosta i Vojnića, bila je proteklih mjeseci zaposlena u projektu preko Suncokreta.
- Dojmovi i iskustva koje sam stekla kroz Zaželi! su mi od neprocjenjive osobne važnosti. Stjecala sam ih kroz brigu o sedmero korisnika koje sam redovito obilazila, pružajući im nužnu pomoć u različitim oblicima, od pranja rublja i čišćenja kuće do nabavke lijekova i dostave drugih potrepština. Jednom starijem bračnom paru u osamdesetim godinama života, koji u svojim Manjerovićima nemaju niti vodovoda, čak sam i pitku vodu dovozila. Za svoj sam posao primala mjesečni 'minimalac', svega oko 550 eura, no još važnije od tog novca mi je što mi je uz njega uplaćivan radni staž i što sam nakon projekta ostala u sustavu zdravstvenog osiguranja. Sve u svemu, vrlo sam zadovoljna, jer je mala mogućnost da se sa svojih 55 godina igdje drugdje zaposlim na dulje staze. Iz istog se razloga nadam da će se Zaželi! Nastaviti i u ovom kraju – sumira Klipa svoje dojmove.
Sudionicama projekta na završnom se svečanom okupljanju pridružilo i tridesetak volontera Centra za razvoj zajednice iz Belgije, Francuske i Turske. Domaćini su za sve osigurali ručak, pa su tako svi imali priliku pogostiti se i uživati u prigodno nazvanom 'roštilju Bratstva i jedinstva'. Svoj komentar uspješnog završetka vrginmoške faze projekta dala nam je i njegova koordinatorica, Romana Crkvenac Glavinić.
- U dva kruga zapošljavanja uspjeli smo zaposliti tridesetak žena, što je za ovaj kraj prilično dobar rezultat. S terenskim radom gerontodomaćica izuzetno sam zadovoljna, jer je dvjestotinjak korisnika bilo oduševljeno time kako su brinule o njima, pa će svima biti žao ako se Zaželi! ne nastavi u doglednoj budućnosti. Čim bude raspisan natječaj, prijavit ćemo se za novu fazu od čak tri godine: rezultati su nam izvrsni, pa vjerujem da ćemo do sredstava koja osiguravaju EU-fondovi uspjeti doći unatoč konkurenciji – rekla nam je Crkvenac Glavinić.
Karlovčanka Snežana Dragić također gaji nadu da projekt Zaželi na Baniji i Kordunu čeka lijepa, trogodišnja budućnost. U šest inicijalnih mjeseci radila je što voli i najbolje poznaje, za to primala plaću, stjecala staž i imala zdravstveno osiguranje, a naučila je i puno toga novoga.
- Radila sam sve ono što je za korisnike bilo prijeko potrebno, nosila im i cijepala drva, donosila lijekove i plaćala račune, prtila snijeg, spremala, prala i kuhala, i još pritom uživala. Sve mi gerontodomaćice, od prve do posljednje, priželjkujemo nastavak, jer će nam i time biti uvelike olakšan put prema mirovini, koja se neumitno i brzo bliži. Da se nisam ovako zaposlila, i dalje bih bez ikakve plaće pomagala svekru i svekrvi na selu, brinući o stoci i drugome s malo nade da ću naći drugačije zaposlenje s boljim uvjetima – otvoreno kaže Snežana Dragić, nakon koje nam svoje dojmove iznosi njena kolegica, Anja Erceg iz Novske. Pored svih prednosti koje je i sama osjetila kao teško zapošljiva osoba, ističe i još jednu, za cijeli projekt itekako važnu.
- Zbližila sam se s tim bakama i djedovima, postali smo bliski toliko da o njima razmišljam i sada, kad je ova etapa projekta gotova. Zato ću ih i dalje obilaziti i pomagati im koliko god budem mogla. Time ću se i ja osjećati bolje, jer me proteklih šest mjeseci brige o drugima oplemenilo, čini mi se kao da sam postala boljim čovjekom. Moji korisnici jedva bi i s veseljem dočekali da se pojavim, a svakoga sam obilazila po osam puta mjesečno. Za tog bismo posjeta popili kavu i uz nju 'prodivanili', što nam je pružalo obostrano zadovoljstvo. Da nisam uključena u Zaželi!, najvjerojatnije bih iz krajnje potrebe radila nešto drugo, posao koji bi zasigurno bio manje sustavan i manje siguran od ovoga – protumačila nam je Erceg.
Cjelodnevno druženje sudionika projekta i volontera 'zapečaćeno' je na najbolji mogući način u vrginmoškoj kinodvorani, gdje je u večernjim satima za njih izvedena kazališna predstava "Zločestoća", kojoj je autor teksta Luka Kuzmanović: monologe pet likova izgovarao je, na hrvatskom ali i na engleskom, talentirani glumac Ivan Mokrović.