Srpska pravoslavna crkva obilježila je 13. januara Sv. Dositeja zagrebačkog koji je zagrebačko Vijeće srpske nacionalne manjine uzelo za svoj dan i krsnu slavu.
Liturgiju je u kapeli Sv. Save u Zagrebu služio mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije uz sasluženje sveštenstva eparhije.
Tom prilikom mitropolit je govorio o liku i djelu Dositeja Vasića, prvog zagrebačkog mitropolita kojeg su 1941. ustaše zatočile i mučile tako da je 1945. umro od posljedice mučenja.
- I Gospod Bog će se postideti onoga ko se postideo Hrista. Sv. Dositej ne samo da se nije postideo, nego je na sve četiri strane sveta svedočio Hrista i to onakvog kakvog je primio u Crkvi, kakvog su propovedali apostoli, svedočeći Hrista koji je došao na svet, bio raspet, umro na krstu i vaskrsao da bi nama ljudima otkrio smisao našeg postojanja i ukazao da prolazimo kroz razna iskušenja i ispite. Kako istorija odmiče, i globalna i istorija pojedinačnih života, iskušenja i teškoće po pravilu bivaju sve veće i veće. U naša vremena teškoće nisu ništa manje nego što su bile u prošlosti, ali nama rođenim u ovom vremenu i na ovom prostoru Gospod daje potrebnu blagodat da kroz ta iskušenja i teškoće prolazimo kako bismo kroz njih čistili svoje srce, unutrašnje biće i svoju dušu i izrastali u ljubav - naglasio je mitropolit.
- Iskušenja su svojevrsni zadaci koje Gospod postavlja pred nas i poziva da ih rešavamo kako bi rasli u duhu, u ljubavi prema njemu, živom Bogu, prema svojim bližnjima, ali i prema svakom čoveku. Bližnji je onaj koga mi u srcu imamo kao bližnjeg, a ne onaj koji kaže da jeste ili nije, što znači da bližnji može biti onaj koji nam se protivi i kaže da mi njemu nismo bližnji. Ko je naš bližnji, zavisi da li smo mi nekog doživeli, definisali i prihvatili kao bližnjeg, a njegove reči su da svakog čoveka prihvatamo kao bližnjeg. Dositej Vasić, koji je svojim životom potvrdio veru u tok živog Boga i vaskrslog Hrista, bio je čovek ljubavi i čovek koji je izgrađivao mostove, ali i više od toga – čovek koji je vaspitavao svoj verni narod da čitavim svojim bićem slavi Boga, a slaveći Boga i čitavim svojim bićem voli sve ljude - kazao je mitropolit. Nakon obraćanja sledilo je i sečenje slavskih kolača.
Podsjetimo, Dositej Vasić rođen je 1877. u Beogradu, a 1913. je postavljen za episkopa niškog. Nakon okupacije Srbije 1915. tri godine je proveo u bugarskoj internaciji, a onda se vraća u svoju eparhiju. Episkop Dositej je tri godine proveo u tadašnjoj Čehoslovačkoj, a nakon toga je održavao stalnu vezu s Pravoslavnom crkvom u toj zemlji.
Nakon što je 8. oktobra 1932. godine izabran za prvog mitropolita zagrebačkog, Vasić se istakao svojim organizatorskim radom i osnovao ženski manastir Sv. Petke koji se nalazi na brdu Sveti Duh, u neposrednoj blizini sadašnje srpske pravoslavne gimnazije, a radio je i na osposobljavanju pravoslavnih monahinja za rad u bolnicama.
Brojni Rusi koji su tada živjeli u Zagreb, uz njegovu podršku uspjeli su organizirati vjerski, kulturni i politički život i stvoriti niz socijalnih organizacija i ustanova koje su pratile i pomagale učenike, studente i druge kojima je pomoć trebala. Zbog toga je, osim VSNM-a Grada Zagreba, ruska zajednica u Zagrebu uzela Sv. Dositeja kao svoju slavu.
Odmah po formiranju NDH ustaše hapse i zatvaraju mitropolita, a onda prebacuju u bolnicu Sestara milosrdnica gdje ga i dalje maltretiraju. Nakon dužeg vremena mitropolita prebacuju u manastir Vavedenje u Beograd gdje je i umro 13. januara 1945. od posljedica mučenja.
