Do parlamentarnih izbora ostalo je još nekoliko mjeseci, najviše godinu dana. To je malo vremena da se u opozicijskim strankama pojave i afirmiraju neka nova lica koja bi mogla znatnije povećati mogućnost za promjenu vlasti, odnosno za odlazak Andreja Plenkovića i HDZ-a u opoziciju poslije dva uzastopna mandata. Tko se afirmirao – afirmirao, a opozicija u kadrovskom pogledu ima to što – ima.
U nastavku teksta donosimo kratke političke portrete desetero opozicijskih političara koji su u protekle tri godine drugog Plenkovićevog mandata pokazali najviše uvjerljivosti, političkog talenta i suvisle borbenosti: ako sadašnje glavne opozicijske stranke – koje će na izbore izići odvojeno – uspiju složiti parlamentarnu većinu, što se trenutno ne čini naročito izglednom opcijom, netko od ovih ljudi bit će predsjednik Vlade, a veći dio njih zauzet će važne položaje u vlasti.
Izuzetak je Peđa Grbin, predsjednik SDP-a. Njega nema u tekstu što slijedi, premda bi on teoretski mogao postati premijer po logici svoje stranačke funkcije. Vjerojatno bi bio solidan premijer, ništa lošiji od Plenkovića, no izborni uspjeh jedini je put do te dužnosti. Grbin u protekle tri godine nije uspio ni udahnuti novu snagu SDP-u, ni pokazati išta više od onoga što je pokazivao kao "obični" saborski zastupnik, a pokazivao je jako dobro razumijevanje zakonodavstva, pravosuđa i pravno-političkih procedura, što teško da može biti dovoljno kad se govori o lideru opozicije.
Redoslijed je abecedni.
Arsen Bauk (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
Arsen Bauk
Potpredsjednik saborskog Kluba zastupnika SDP-a – bivši pomoćnik ministra u Račanovoj i ministar u Milanovićevoj vladi – izrastao je u, sportskim žargonom rečeno, u najkompletnijeg SDP-ovog političara. Bauk izlazi kao pobjednik iz verbalnih duela neovisno o tome tko je s druge strane, brzo razmišlja, logika mu je jača strana, munjevito uočava rupe u argumentaciji sugovornika, dobro je upućen u široki dijapazon tema, raspolaže sad već vrlo ozbiljnim iskustvom u politici, odlično poznaje funkcioniranje sistema i situaciju u svojoj stranci... Ono što ga donekle limitira, mada se u posljednje vrijeme obuzdava u tom smislu, jest težnja da po svaku cijenu poentira dosjetkom, više ili manje uspješnom i duhovitom. Kad dosjetka preraste u osnovno obilježje javnog komuniciranja nekog političara, onda se tog političara počne doživljavati neozbiljnim. Jedno je simpatiziranje nečijih verbalnih vještina, a nešto sasvim drugo uvjerenost u nečije upravljačko umijeće i u nečiju sposobnost donošenja ispravnih odluka.
Sandra Benčić (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
Sandra Benčić
Saborska zastupnica i – zajedno sa zagrebačkim gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem – sukoordinatorica platforme Možemo! održala je u cjelodnevnoj saborskoj raspravi o HEP-ovoj plinskoj aferi lekciju o tome kako bi trebali djelovati opozicijski saborski zastupnici, i ne samo saborski zastupnici. Suvereno je baratala svim podacima, od kojih je neke i sama otkrila, uporno je i argumentirano reagirala na ustrajne HDZ-ovske pokušaje skretanja s teme i zamagljivanja odgovornosti za štetu u HEP-u od najmanje 10 milijuna eura, raskrinkavala je profitersku ulogu Pavla Vujnovca i njegovog Prvog plinarskog društva... Naravno, rečena parlamentarna rasprava tek je posljednji primjer njezinog uzornog shvaćanja vlastitog posla. Otegotna joj je okolnost što istupa o najširem spektru tema, uključujući i obranu poteza gradske vlasti u Zagrebu, a ne ide joj na ruku ni činjenica da se platforma Možemo! u prošle tri godine nije u organizacijskom i kadrovskom smislu pomakla značajno dalje od Zagreba.
Nikola Grmoja (Foto: Boris Ščitar/PIXSELL)
Nikola Grmoja
Neovisno o njegovom svjetonazoru i političkim stavovima, koji su konzervativni i rubno nacionalistički, saborskom zastupniku i potpredsjedniku Mosta ne može se osporiti da je svojim političkim akcijama itekako pridonio da do šire javnosti dopru informacije o upetljanosti HDZ-ovih dužnosnika u korupcijske afere. Grmoja je našao način da kroz saborsko Antikorupcijsko vijeće, kojemu je na čelu i čije ovlasti nisu velike, izvede pred javnost nekolicinu ljudi koji su podijelili svoja saznanja o marifetlucima vlasti u područjima u kojima se vrti javni novac. Ne može mu se, također, osporiti marljivost u Saboru i izvan Sabora, kao ni inteligencija u uočavanju detalja koji govore o naravi Plenkovićeve vladavine. Limitiran je time što ima relativno kratak fitilj i što još uvijek nije naučio da su teške riječi kontraproduktivne kad se raspolaže čvrstim argumentima ili dokazima.
Mišel Jakšić (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
Mišel Jakšić
SDP-ov saborski zastupnik i gradonačelnik Koprivnice uspijeva biti i dobar gradonačelnik i jedan od najzapaženijih opozicionara u Saboru i u javnom životu. Za razliku od većine ljudi o kojima pišemo u ovom tekstu, Jakšić u javnosti govori veoma staloženo i bez dizanja tona, što često daje dodatnu težinu argumentima koje iznosi. Kompetentno istupa i u ekonomskim, i u pravosudnim, i u usko političkim pitanjima, zdravorazumski rezonira i ne teži konfliktu. U politici je, međutim, izbjegavanje konflikta kvaliteta samo do neke mjere.
Ivana Kekin (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
Ivana Kekin
Predsjednica Nove ljevice, koja je ušla u parlament umjesto Rade Borić, postala je u manje od dvije godine jedno od najprepoznatljivijih političkih lica u zemlji. Elokventna je, uporna, vrlo aktivna i borbena, s jasnim sustavom vrijednosti, lišena ikakvog strahopoštovanja prema onima koji nastupaju s pozicija moći i domoljubne isključivosti. Ima sličan problem poput Sandre Benčić: često je u situaciji da komentira teme u kojima nije na svom terenu i koje zahtijevaju nešto duže političko pamćenje, pa joj se znaju zalomiti opća mjesta. Isto tako, nije uspjela razviti Novu ljevicu kao samostalni politički entitet već se pragmatično opredijelila za tiho stapanje s platformom Možemo!, jer podizanje i širenje stranke zahtijeva drugu vrstu djelovanja i druge vještine mimo govorničke uvjerljivosti i medijske prisutnosti.
Dalija Orešković (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
Dalija Orešković
Saborska zastupnica stranke Centar, stranke s kojom je već neko vrijeme u fazi razlaza, prometnula se u najcrveniju krpu za HDZ-ovo krilo sabornice, ali i za premijera Plenkovića. Bivša predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa ne preže ni od najtežih kvalifikacija kad je riječ o Plenkovićevoj vladarskoj praksi i o HDZ-ovom shvaćanju države kao svog posjeda. Premda količina HDZ-ovih afera i bezobrazno podčinjavanje institucija opravdavaju teške riječi te povišene emocije, takva strategija uvijek je dvosjekli mač, naročito u situaciji u kojoj se nalazi Dalija Orešković: nema iza sebe jaku stranku, točnije nema nikakvu, koja bi joj s visokim stupnjem sigurnosti garantirala da će se naći i u sljedećem sazivu Sabora ili na nekoj poziciji u izvršnoj vlasti.
Katarina Peović (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
Katarina Peović
Saborska zastupnica Radničke fronte izgradila je status najborbenije, ako ne i jedine, zagovornice radničkih prava u Hrvatskom saboru i dosljedne kritičarke vladajućeg neoliberalizma koji služi uvećavanju bogatstva uskog kruga bogatih te izrabljivanju širokih masa koje jedva preživljavaju od plaće. Ne da se ustrašiti i impresionirati optužbama HDZ-a i ostatka desnice za jugofilstvo i rusofilstvo, za socijalističku agitaciju i antihrvatstvo. Za razliku od Ivane Kekin, Peović je više-manje zatvorila vrata suradnji s Možemo! i u Saboru djeluje u zajedničkom klubu s Beljakovim HSS-om. Odluči li se za samostalni izlazak Radničke fronte na parlamentarne izbore, riskira da ne uđe u Sabor, što bi značilo odumiranje političke opcije koja je potrebna Hrvatskoj.
Ivica Puljak (Foto: Ivo Čagalj/PIXSELL)
Ivica Puljak
Za razliku od Tomislava Tomaševića, koji se ne ističe u kritici Vlade i HDZ-a otkako je izabran za gradonačelnika Zagreba, splitski gradonačelnik i predsjednik stranke Centar – inače, jedini na ovoj listi koji nije saborski zastupnik – nije se sustezao od napada na vladajuću stranku. Između ostalog i stoga što je bio izložen različitim oblicima iživljavanja HDZ-a i državnih institucija koje su pod HDZ-ovom kontrolom. Puljkov Centar, uostalom, izišao je s parolom "Ili HDZ ili Hrvatska", što je razbjesnilo Andreja Plenkovića. No otkaz Maji Đerek, pročelnici za gradsku imovinu, koja je nastojala uvesti red u upravljanje stanovima i poslovnim prostorima u vlasništvu Grada, u velikoj je mjeri delegitimiralo Puljka da se predstavlja alternativom HDZ-ovom konceptu vladanja. Osim toga, Centru je propala suradnja s gotovo svima s kojima je pokušao uspostaviti bliže političke veze, a pritom nije pustio dublje korijenje više-manje nigdje mimo Splita, što nije zanemarivo, ali teško da može biti dovoljno za zapaženiju ulogu na nacionalnoj razini.
Nino Raspudić (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
Nino Raspudić
Ako mu zanemarimo povremene nacionalističke ispade, ukazivanje na izmišljene opasnosti tzv. rodne ideologije i sklonost da činjenice katkad prilagodi potrebama svojih istupa, ovaj saborski zastupnik Mosta sličan je Arsenu Bauku. Vješt je u polemici, dobro se služi logikom i – za razliku od ogromne većine desničarskih političara – zna artikulirati misli te prepoznati suštinu nekog problema, ali pati od potrebe da reagira dosjetkama i doskočicama koje su počesto same sebi svrha i utoliko razblažuju ozbiljnost neke teme. Nedavno je bio izišao s pragmatičnom idejom da glavne opozicijske partije – SDP, Možemo! i Most – započnu razgovore o svojevrsnom postizbornom moratoriju kad je riječ o ideološkim razilaženjima, a s ciljem eventualnog formiranja parlamentarne većine, odnosno slanja HDZ-a u opoziciju. Ideja je brzo propala, ponajprije zbog toga što je Možemo! otklonilo takvu mogućnost, kao i zbog toga što objektivno nije lako zamisliti kako bi funkcionirala takva vlast. No s druge strane, u ovom trenutku čini se prilično nevjerojatnom vladajuća koalicija sastavljena samo od SDP-a i platforme Možemo!, pa je Raspudićev prijedlog zaslužio barem to da se o njemu ozbiljno razgovara.
Marija Selak Raspudić (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
Marija Selak Raspudić
Za ovu, formalno nezavisnu, saborsku zastupnicu – ustvari, zastupnicu Mosta – u ideološkom i političkom smislu vrijedi više-manje ono što smo rekli za Grmoju i Raspudića, dakle, zastupa konzervativne i desničarske stavove, ali umije suvislo formulirati ono što misli i može se u debati ravnopravno nositi sa svakim, naročito u debatama koje nisu neposredno povezane s ideološkim prijeporima. Politika je, međutim, puno više od fakultetskog natjecanja u debati, što Selak Raspudić previđa, kao i većina ključnih opozicijskih političara. U tome je i dio odgovora na pitanje zašto opozicijske stranke, barem prema anketama, toliko zaostaju za HDZ-om.
