Gradonačelnica Pazina Suzana Jašić je, uz Tomislava Tomaševića, jedina političarka iz platforme Možemo! na čelu neke lokalne jedinice. Ista politička opcija nakon ponovljenih lokalnih izbora u listopadu posjeduje i apsolutnu većinu u pazinskom gradskom vijeću.
Što vaša pobjeda znači za Istru – često se čuje da "ono što je na razini države HDZ, to je u Istri IDS"?
IDS je brojnim kritički orijentiranim medijskim radnicima iz Zagreba dugo godina svjetonazorski bio prihvatljivi nego HDZ. Bilo je "kul" s ovdašnjom elitom degustirati vina i slušati o tolerantnoj multikulturalnoj sredini. Zapravo je IDS-ova model vladanja vrlo sličan HDZ-ovom, štoviše, IDS je u zarobljavanju institucija i napredniji nego HDZ, čak su i mjesta komunalnih redara bila rezervirana za članove stranke pa su se mnogi učlanjivali u IDS da bi se zaposlili. I narativi su slični – HDZ monopolizira Hrvatsku, a IDS tvrdi "samo mi smo Istra". Građani su to dugo slijedili, no u posljednje vrijeme se događaju promjene. Do ovogodišnjih lokalnih izbora IDS nije vladao samo jednim od deset istarskih gradova, no sada nisu na vlasti u njih čak pet, a Boris Miletić postao je župan s 54 glasa razlike.
Što su najveći naslijeđeni problemi grada?
Nekada su tvornice poput Pazinke, Istraplastike ili Purisa zapošljavale tisuće ljudi, no otkako se jaka socijalistička industrija urušila, grad je zapeo u prostoru i vremenu. Nije bilo ideje gdje idemo ni u kom pravcu se razvijamo. Nemoguće je kupiti ili iznajmiti stan jer ih nedostaje, nedostaju brojna mjesta u vrtiću. Istovremeno se novac trošio na kupovanje podrške lokalnih medija i na grandiozne projekte poput novog autobusnog kolodvora, čija je dokumentacija sama progutala gotovo dva milijuna kuna. Zaustavili smo izgradnju tog nepotrebnog objekta. Pazin obuhvaća niz ruralnih naselja i dok mnogo bogatiji obalni gradovi za prijevoz djece u škole unajmljuju od dva do deset autobusa, mi ih trebamo 18. Proračunski manjak je krajem 2020. iznosio 3,8 milijuna kuna, no kako se za potrebe kampanje nemilice trošilo, morali smo rezati troškove svih proračunskih korisnika, pa i one za Gradsku knjižnicu, što mi je posebno teško palo, prodati neka zemljišta za razvojne projekte, kako u 2022. ne bi ušli s više od pet milijuna minusa. Loša oborinska odvodnja, brojne nerazvrstane ceste u lošem stanju, nerevitaliziran stari grad – ne postoji sektor bez problema. Istovremeno u gradskoj upravi nedostaje kadrova, naročito informatičara i onih upućenih u zelenu transformaciju, što znači da nismo spremni za sljedeću fazu EU fondova i da na tome treba ozbiljno raditi.
U hali nekadašnje Istraplastike talijanska je tvrtka Natural Recycling Company ilegalno uskladištila tisuće tona otpada. U kojoj fazi je rješavanje tog problema?
Spomenuta tvrtka je 2019. od županijskog ureda za gospodarstvo dobila dozvolu za recikliranje, no zapravo je uvezla petstotinjak šlepera otpada iz Italije. Širili su se neugodni mirisi, a prošle se godine ljeti čitava konstrukcija urušila i postalo je jasno da je zapravo riječ o skladištenju otpada. Državni inspektorat je zabranio daljnji rad, ali sukladno Ministarstvu okoliša trebalo je naložiti i zbrinjavanje otpada. Ukoliko se to ne dogodi, to bi trebala izvršiti država i naplatiti se od vlasnika. Malo smo podigli frku, obratili se ponovo Ministarstvu okoliša, Državnom inspektoratu, saborskom Odboru za okoliš, strpljenja imamo sve manje, a posebice građani i građanke koje žive u blizini skladišta. Prošlog ljeta bojali smo se da bi uslijed vrućina moglo doći do zapaljenja, a riječ je i o javno-zdravstvenom problemu.
Nepojmljivo je da je ta tvrtka dobila dozvolu u staroj hali koja uopće nema uvjete za takvu djelatnost, da su šleperi otpada bez problema prolazili iz Italije i dolazili u Pazin, praktički carini pred vratima, i da se institucije sad loptaju. Ista tvrtka je otpad pokušala odlagati i u više drugih mjesta – naime, stare hale i zahtjev za "recikliranjem" zapravo su formula za skladištenje otpada sa zapada. Srećom, komunicirali smo s građanima i u tim drugim gradovima, od Prezida do Vukovara, i alarmirali ih o čemu se radi.
Kakva je vaša razvojna vizija?
Nemamo more pa turizam ne može i ne treba biti naša ključna grana, već treba jačati i druge gospodarske grane, od poljoprivrede i proizvodnje do IT sektora, kako bi se punio proračun. Umjesto da gubimo građane, potrebno ih je privući da doseljavaju i privređuju u Pazinu. Za to nam trebaju vrtići, stanovi i gospodarske zone, na čemu radimo. Bivši vojni poligon na Lindaru može biti pretvoren u tehnološku zonu i ponuditi dugoročnu perspektivu mladima. Aktivno nastojim biti podrška poduzetnicima, kao i ostalim razvojnim inicijativama. Pazin je grad aktivnih građana i građanki.
Mnogo nabrojanog mogao bi reći svaki liberal ili tehnokrat. Što je u vašoj viziji lijevo i socijalno?
Bez obzira na deficit, povećali smo broj stipendija i podigli njihov iznos – doduše samo za 100 kuna, ali svake godine ćemo ih dizati, jer važna je poruka da je obrazovanje ključno. Povećali smo i broj korisnika jednokratne socijalne pomoći. Poražavajuće je da u gradskim stanovima ljudi žive u nedostojanstvenim uvjetima, da im krovovi prokišnjavaju i da spavaju u kaputu. Započeli smo popravljati te krovove. Vrtići trebaju biti dostupni svima, no njih za razliku od škola, financira lokalna samouprava. Posljedica je da djeca iz različitih gradova nemaju istu kvalitetu usluge, niti ona jednako košta. Ni plaće odgojiteljica nisu jednake – velika je primjerice razlika između Pazina i Poreča. Ako bi država financirala vrtiće, ruralna područja bi postala atraktivnija za život, a lokalna samouprava bi mogla raditi više razvojnih projekata. Slično je i sa domovima za starije. Pazin trenutno gradi Dom za starije, ali što će nam ako neće biti priuštiv većini ovdašnjih ljudi? Socijalna osjetljivost je strahovito važna, međutim da bi mogli biti socijalno osjetljivi, prvo moramo napuniti proračun. Nemam nikakvu averziju prema poduzetništvu, privatna inicijativa je početak svega, kako u stvaranju profita, tako i u kulturi i drugim društvenim djelatnostima. Važni su i poduzetnik ili poduzetnica, odgojiteljica i glazbenik, a viziju razvoja treba crpiti iz potreba i mogućnosti zajednice. Svakako, ljevica mora demonstrirati da uključuje građane u procese odlučivanja, da zna napuniti proračun i da joj je stalo do socijalne pravednosti i kvalitete života.
Možemo! je dio vladajuće koalicije u Puli, a Vodnjanom vlada prijateljska lista. Kako ocjenjujete izglede za daljnji rast u Istri?
Fokusirana sam na Pazin te nemam previše vremena za promišljanje nacionalnog razvoja stranke. No činjenica je da konsolidacija stranke mora biti brža i čvršća, a potom moramo krenuti u širenje. Naša uža lokalna grupa ima dvadesetak članova, no simpatizera je bitno više, a zovu nas i iz drugih gradova i općina. Potencijal za rast u Istri postoji.
U pazinski Spomen-dom vraćena je Titova bista. Centrala Možemo! nastoji izbjeći povijesno-ideološka opredjeljivanja, no vi s tim nemate problema?
Titova bista vraćena je u sklopu Rujanskih svečanosti kad smo slavili Pazinske odluke koje je Narodnooslobodilački odbor za Istru usvojio u Pazinu 13. rujna 1943. o sjedinjenju Istre s maticom domovinom. U isto vrijeme obilježili smo i 40 godina izgradnje Spomen doma sjedinjenja i slobode, zgrade koja je tada postala centar društvenog i kulturnog života Pazina i središnje Istre, u koji je tada smještena i Titova bista. Prije nekoliko mjeseci, inicijativom iz lokalne zajednice i mojom suglasnošću, vraćena je na svoje mjesto i to nama u Pazinu i Istri nije neka tema jer postoji širi društveni konsenzus oko antifašizma i važnosti Rujanskih odluka.
