Premijer Hrvatske Andrej Plenković nije govorio na svečanom otvaranju mosta Hercegovina tijekom svoje dvodnevne posjete Bosne i Hercegovini, a i ono malo što je govorio – bolje da nije. Tijekom gostovanja na BHRT-u hrvatski se premijer dotakao i presuda Europskog suda za ljudska prava u Strazburu u slučaju Kovačević i Sejdić-Finci, koje je, između ostalog, nazvao fabriciranim.
"Ima posla, ali svi su ti slučajevi fabricirani i to nije nešto što vi ne znate ili bilo tko. To znaju svi, samo što je praksa takva kakva je. Dakle, ti slučajevi su pokrenuti iz političkih razloga. BiH ovakva kakvu danas znamo nastala je u Daytonu, a to je politički dogovor nakon rata i koji je bio kao mirovni projekt, a ovo sve kasnije je nadogradnja", istakao je Plenković.
Na stranu netočna i revizionistička opaska po kojoj je "BiH nastala u Daytonu", s obzirom na to da Dejtonski ustav potvrđuje državnost BiH i pravni kontinuitet RBiH, Plenkovićeva izjava izazvala je salvu reakcija i brojne osude političara i analitičara, koji komentare hrvatskog premijera ocjenjuju kao nepoštivanje Europske konvencije o ljudskim pravima, ali i kao miješanje u izborne i legislativne procese u BiH.
Među prvima je reagirao ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković, koji je Plenkovićevu izjavu ocijenio "zabrinjavajućim i pomalo začuđujućim gafom", prisjećajući se njegovih ranijih i, prema Konakoviću, odmjerenijih nastupa. Plenkovićeva izjava, rekao je Konaković, dovodi u pitanje čitav pravni sistem i poziciju veoma važnog međunarodnog suda. "S druge strane", kaže, "bilo bi interesantno čuti šta premijer Hrvatske misli o više od 1.500 presuda istog suda koje se tiču Hrvatske i njenih građana. Jesu li one politizirane, nebitne, zašto se hrvatska vlast i pravosuđe bave tim presudama?"
Reagirao je i Damir Arnaut, ambasador Bosne i Hercegovine u Njemačkoj i zastupnik hirurga iz Srebrenice Ilijaza Pilava, koji se kandidirao za Predsjedništvo BiH na općim izborima 2006., a čiju kandidaturu CIK nije ovjerio jer se izjasnio kao Bošnjak koji se kandidirao u Republici Srpskoj, obrazlažući da pristajanje na takvo obrazloženje, pokušaji opravdanja, ili puko omalovažavanje borbe protiv aparthejda nije u skladu sa temeljnim principima na kojima počiva Europska unija i europski pravni poredak. "Naprotiv, politička je obveza Bosne i Hercegovine na europskom putu da ovu diskriminaciju otkloni, a moralna je obaveza svih dobronamjernih ljudi da u tom pomognu. Štoviše, presude Pilav, Sejdić-Finci i 'sve ostale presude koje u tom smjeru idu' stvorile su i pravnu obavezu za BiH institucije da to urade, a za druge potpisnice Dejtonskog sporazuma da te napore ne opstruiraju jer Ustav BiH, koji je sastavni dio tog sporazuma, u članu 2. propisuje direktnu primjenu i primat Europske konvencije za ljudska prava i njenih protokola u Bosni i Hercegovini. To je, ujedno i jedina odredba tog Ustava koja se amandmanima ne može eliminirati niti umanjiti bilo koje od prava i sloboda koje ona garantira", rekao je Arnaut.
Predsjednik stranke Naprijed Šemsudin Mehmedović, razočarano je primijetio kako su upravo Plenković i predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto iz HDZ-a BiH predstavljali Hrvatsku kao pomagača BiH na evropskom putu. "Ali", kaže Mehmedović, "Europski sud za ljudska prava i Europska konvencija o ljudskim pravima – gdje je to? U BRICS-u, Afričkoj ili Evropskoj uniji? Predsjedništvo BiH mora pitati vrh EU-a o čemu zapravo Plenković priča? Je li Plenković sa EU-om i SAD-om konačno dogovorio frontalni i žestoki zajednički pritisak da Bošnjaci popuste oko izbornog zakona?! Čini se da jest." Mehmedović zaključuje da je Plenković "bacio rukavicu u lice BiH, posebno Bošnjaka i ostalih": "Drugim riječima, ako ne dobijemo u izbornom zakonu šta tražimo, nećemo dozvoliti realizaciju presude Europskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci. Nisu ni do sada, ali sada je sukob otvoren do kraja. Zapravo je pozvao na produbljenje krize i žešće blokiranje oko izbornog zakona."
Bivši član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović izjavio je da je premijer Hrvatske svojim stavom pokazao da ne poštuje Bosnu i Hercegovinu, ali ni Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i slobodama. "Siguran sam da ovdje nije riječ o neznanju, već o pokušajima Hrvatske da uređuje odnose u Bosni i Hercegovini. Našim susjedima konačno treba biti jasno da je Bosna i Hercegovina međunarodno priznata suverena država i da se prema njoj moraju odnositi u skladu s tim. Umjesto što se konstantno miješaju u unutrašnje odnose u Bosni i Hercegovini, naši susjedi moraju iskreno početi raditi na rješavanju otvorenih pitanja s našom državom, kao što su ugovor o međudržavnoj granici, odnos prema prošlosti u skladu sa presudama međunarodnih sudova", rekao je Džaferović.
Apelantica pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu i članica Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99 Azra Zornić podsjeća kako je neizvršavanje presuda Europskog suda za ljudska prava ili predlaganje zakona koji nisu u skladu s tim presudama krivično djelo. "Stoga sam još 27. februara ove godine podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Čovića, radi postojanja osnova sumnje da je počinio krivično djelo neizvršenja odluke Europskog suda za ljudska prava", rekla je Zornić, istaknuvši da je prije nešto manje od mjesec dana primila Naredbu o nesprovođenju istrage u kojoj postupajući tužilac konstatira da se ne radi o krivičnom djelu. Sa posljednje sesije Kruga 99 upućeno je javno pitanje – što bi to Plenković mijenjao u našem izbornom zakonu? "Da uvodi aparthejd i plemensko glasanje?! Da li Plenković zna da postoje presude Evropskog suda za ljudska prava koje Bosna mora implementirati i ugraditi u svoj ustav i izborni zakon? Ako je dobar taj sistem konstitutivnosti uvedite ga vi u Hrvatskoj", poručeno je uoči posljednje redovne sesije.
Iako će se ove godine u decembru navršiti 15 godina otkako je Europski sud za ljudska prava donio presudu u slučaju Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine, kojom je utvrđeno da Ustav BiH diskriminira građane koji ne pripadaju konstitutivnim narodima, tj. Bošnjacima, Hrvatima i Srbima, jer im ne omogućava kandidaturu za članove Predsjedništva ili delegate u Domu naroda Parlamenta BiH, još uvijek nema naznaka da bi ona mogla biti provedena u praksi. Da bi se to ostvarilo, potrebno je usvojiti ustavne i promjene Izbornog zakona, kako bi se oko 12 posto stanovnika BiH, moglo kandidirati za najviše državne funkcije, odnosno kako bi se uklonila sustavna i rasistička diskriminacija građana te kako bi BiH konačno ispunila taj dio obveza na putu ka članstvu u EU-u. Pored toga, Europski sud za ljudska prava je u augustu prošle godine donio još jednu sličnu presudu u slučaju Slavena Kovačevića protiv BiH, kojom je također utvrđeno da BiH krši Europsku konvenciju o ljudskim pravima u dijelu koji se odnosi na opću zabranu diskriminacije.
U oba slučaja, ESLJP zaključio je da aktualni politički sistem u Bosni i Hercegovini daje prednost etničkoj pripadnosti nad političkim, ekonomskim, socijalnim i drugim razmatranjima, čime se pojačavaju etničke podjele u zemlji i narušava demokratski karakter izbora.
Priča o tome kako provedbu presuda Sejdić-Finci i Kovačević vs. BiH najviše koče političke stranke koje predstavljaju konstitutivne narode, posebno one koje imaju značajan utjecaj na državnom nivou, među kojima se ističu stranke iz Republike Srpske, prvenstveno SNSD-a Milorada Dodika, ali i dobar dio opozicije iz RS-a, zatim hrvatske stranke okupljene oko HDZ-a BiH i HNS-a, te naposljetku i dijela bošnjačkih stranaka sa sjedištem u Sarajevu, okupljenih oko SDA-a, koje zbog svojih kalkulacija i straha od gubitka pretplate na vlast idu na ruku svojim političkim istomišljenicima s drugim etničkim predznakom. Jedan od glavnih argumenata protivnika provedbe tih presuda je da bi njihova provedba mogla narušiti delikatnu etničku ravnotežu u političkom sistemu BiH, a njega prati i strah od usvajanja ustavnih promjena, koje bi, navodno, mogle dovesti do dodatnih političkih tenzija i nesigurnosti. Naposljetku, evidentno je da nema dovoljno političke volje jer etnonacionalni prvaci smatraju da bi time mogle biti ugrožene njihove političke pozicije.
Jasno je da su Plenkovićeve opaske zapravo obračun sa članom Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda Željkom Komšićem. Ne ulazeći sada u detalje oko Komšićevog političkog diletantizma i blatantnog populizma kojim podilazi bošnjačkim nacionalistima, neophodno je reći da je on ipak izabran u skladu sa važećim izbornim zakonom BiH, te da je premijer Hrvatske posljednja osoba koja bi se na taj način trebala baviti uređenjem Bosne i Hercegovine.
