U žalbi koja je iznesena nakon prošlogodišnje prvostupanjske presude za aferu Fimi media odvjetnici HDZ-a pokušali su anulirati krivnju te stranke tvrdeći da je pokojna Nevenka Jurak, vlasnica čuvene marketinške kompanije, za vrijeme Ive Sanadera zapravo samostalno odlučila donirati stranku. Pravdajući milijune kuna koji su preko Fimi medije u torbama unošeni u HDZ, ustvrdili su da je Jurak – ovo je doslovni citat – bila "zaneseni aktivist" HDZ-a. U žalbi Vrhovnom sudu HDZ-ovi odvjetnici, dakle tekući pravni zastupnici stranke iz vremena Andreja Plenkovića, pokušali su tako lišiti kaznene i financijske odgovornosti stranku i njene aktivnosti od prije petnaestak godina. U tom naumu neminovno su krenuli putem ekskulpiranja samog Sanadera. Jer da je priča o "zanesenom aktivistu" prošla rigoroznu reviziju drugog sudačkog stupnja, onda bi i taj Plenkovićev prethodnik bio lišen odgovornosti za udruživanje u kriminalnu bandu koja je pljačkala proračun. Jasno je, pa čak i legitimno, da HDZ takvom obranom nastoji izbjeći teške financijske penale i stigmu kriminalne stranke koja joj se nakon pravomoćne presude lijepi u većem dijelu javnosti. Ne čudi, stoga, da je u nastavku žalbe odvjetništvo HDZ-a tvrdilo kako je Sanader u eventualnom počinjenju kaznenih djela djelovao kao premijer, a ne kao predsjednik HDZ-a. I tu je, međutim, problem u suočavanju s prošlošću: svi koji su se namirili od novca iz crnog fonda – a riječ je o desecima pojedinaca – članovi su HDZ-a. I oni koji su krali i oni koji su primali. Stranka je, uostalom, potrošila najmanje 5,7 milijuna opljačkanih kuna na izborne materijale, honorare i redovne catering usluge u stranačkim prostorijama, pa je preko izbornih aktivnosti, tamanjenja kanapea i ostalih slastica ("dva puta tjedno") broj posredno involviranih članova vladajuće partije potencijalno porastao na stotine ili tisuće. Utoliko je zapravo žalbeni dio, s naglaskom na predloške HDZ-a, znatno poučnije i zabavnije štivo od sadržaja same presude.
Za Hrvatski list, koji se danas zove Hrvatski tjednik, glavni urednik Ivica Marijačić i partneri dobili su oko tri milijuna kuna
Tamo se vide sve pravne i logičke proturječnosti njihove fiškalske strategije: pokušaš li lišiti HDZ financijske odgovornosti od uzurpacije proračuna, automatski štitiš Ivu Sanadera i suučesnike. Vrijedi i obratno: nemoguće se distancirati od Sanaderovih višegodišnjih kriminalnih radnji ako braniš HDZ dok je on njime upravljao. Strategija, ukratko, nije polučila naročite rezultate. Vrhovni sud je pravomoćno odlučio da HDZ mora platiti 3,5 milijuna kuna kazne i vratiti 14,6 milijuna kuna nepripadne koristi. Sanader će, uz sedmogodišnju kaznu zatvora, morati vratiti 14,9 milijuna kuna nesrazmjera između imovine i zakonskih primanja. Bivši HDZ-ov rizničar Mladen Barišić dobio je dvije godine i 10 mjeseci zatvora, a blagajnica Branka Pavošević godinu i četiri mjeseca.
Po objavi presude premijer Plenković poručio je da odlučno odbacuje kolektivnu krivnju te da nije ni bio član stranke kad su se odvijali sporni događaji. Branko Bačić, aktualni potpredsjednik HDZ-a i šef saborskog kluba HDZ-ovih zastupnika, koji je po otkriću afere Uskoku odnio dva milijuna kuna i 300 tisuća eura, i dalje tvrdi da nije znao odakle su došle pare. Gordan Jandroković, trenutni predsjednik Hrvatskog sabora, koji je u vrijeme Sanadera bio član predsjedništva i kasnije ministar vanjskih poslova u razdoblju kad je Fimi media poslovala s tim vladinim resorom, dao je sličan odgovor.
Presudom je inače nedvosmisleno odbačena još jedna HDZ-ova pravna negacija prošlogodišnje prvostupanjske presude prema kojoj je stranka na poticaj Ive Sanadera potajno kupila ekstremistički Hrvatski list iz Zadra i Osječku televiziju, ali i koncertni (ne)angažman Marka Perkovića Thompsona. U sva tri slučaja, naime, Vrhovni sud je odbacio prigovor potvrđujući da su ti događaji doista bili dio Sanaderovih predizbornih aktivnosti, uz pomoć nezakonito stečenih kuna.
Sada je, dakle, nedvosmisleno utvrđeno: medijsko-estradni prvaci hrvatskog nacionalističkog šunda HDZ-u su se prodali za Judine škude da ne bi pisali i pjevali za konkurenciju. Za Hrvatski list, koji se danas zove Hrvatski tjednik, glavni urednik Ivica Marijačić i partneri dobili su oko tri milijuna kuna. Tako je tjednik prodan kao što je Zadar – grad u kojem se tiska – predan u ruke Talijana za vrijeme Ante Pavelića, čovjeka čije se bestijalnosti negiraju na stranicama toga lista do danas. No za razliku od veleizdajnika Pavelića, Marijačiću novi gazde nikad nisu došli po svoje. Zbog događaja koji su uslijedili list nikad nije promijenio izdavača, ali je ovom presudom utvrđeno, premda simbolično, vlasništvo HDZ-a nad huškačkim tjednikom. HDZ će, doduše, u proračun morati vratiti i pokradene milijune koji su uplaćeni na konto Marijačića i poslovnih suradnika.
Pravomoćnom presudom oslobođen je Ratko Maček, koji je bio na glasu kao Sanaderov spin-doktor, posrednik za medijsko pokoravanje cijele komercijalno-javne medijske scene
Pored još jednog potvrđivanja da kokošarski hrvatski nacionalizam radi na vlastitom podčinjenju kad god se ukaže prilika, ova je pravomoćna presuda ukazala na opsežne, upravo monstruozne razmjere korupcije vezane uz HDZ-ovo izvlačenje novca iz državnih firmi i ministarstava na račun pojedinaca i stranačkog kolektiva. Priča nije interesantna zbog eventualne unikatnosti ili količine izvučenih para: to je, naime, modus partije na vlasti otkad su preuzeli državu početkom devedesetih. Tada su, uostalom, rasturili i pokrali milijarde kuna podržavljene imovine. Ovdje se istinski novum nalazi u činjenici da je pljačka učinjena preko tvrtki koje su preživjele privatizacijsku apokalipsu. Za razliku od onoga što je prethodilo i što je uslijedilo poslije Fimi medije, model je dobar za proučavanje jer je zaokružen na jednom mjestu. Na djelu je bio kolektivni pristanak na kapilarni grabež, uz manjinski otpor nekoliko individua koje su zbog toga smijenjene.
Kao što je poznato, Ivo Sanader pozvao je u travnju 2007. na sastanak u Vladu direktore i zamjenike 15 državnih firmi. Tamo im je usputno sugerirano da ubuduće snažnije angažiraju slabo poznatu firmu Fimi media za marketing i slične poslove. Na sastanku su bili Ivan Mravak iz HEP-a, Ivica Mudrinić iz Hrvatskog telekoma, Vesna Bakran iz Hrvatske lutrije, Niko Bulić iz Hrvatske turističke zajednice, Ivan Mišetić iz Croatia Airlinesa, Darinko Bago iz Končara, Damir Mihanović, direktor marketinga Croatia osiguranja, Stjepko Boban iz Hrvatskih cesta, Dubravko Tkalčić iz Janafa, Bojan Milković iz INA-e, Slavko Rajnović iz Hrvatskih voda, Jurica Prskalo iz Autocesta Rijeka – Zagreb, Branko Radošević iz Plinacroa, Marijo Lovrinčević iz Hrvatskih autocesta i Darko Beuk iz Hrvatskih šuma. Svima je bilo zajedničko da su baštinili člansku iskaznicu HDZ-a. Naknadno se ispostavilo da su i brojne druge javne ustanove dobile isti naputak od Ive Sanadera i njegovog sekundanta Mladena Barišića.
Tako su brifirani Hrvatska poštanska banka, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Hrvatska pošta, Crosco, STSI, INA, Janaf, društva grupe HŽ – Hrvatske željeznice d.o.o., Hrvatska turistička zajednica, Proplin d.o.o., Viadukt d.d., Hidroelektra niskogradnja d.d., Konstruktor inženjering d.d., Hrvatske ceste d.d., Croatia Airlines d.d., Croatia osiguranje d.d., Narodne novine d.d., Ecos trgovina d.o.o., Financijska agencija, ACI d.d., Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture te Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija. Potonji je resor u siječnju 2008. preuzeo Gordan Jandroković. Na tu je poziciju došao kad su se odvijali poslovi s Fimi medijom: tvrtka je, na primjer, od ovog ministarstva dobila posao izrade publikacije o ulasku Hrvatske u NATO savez. Tajnica Pavošević je inače tvrdila da je Jandroković bio zadužen za uređenje prostora HDZ-a u Bjelovaru novcem iz crnih fondova. Jandroković je negirao da je znao porijeklo financija.
Ivo Sanader, Gordan Jandroković i Ratko Maček u predizbornoj kampanji 2007. (Foto: Željko Lukunić/PIXSELL)
Sve ove firme u javnom vlasništvu, uključujući tri ministarstva kojim su predsjedali Ivica Kirin, (naknadno) Gordan Jandroković i Božidar Kalmeta, dobile su od Sanadera naputak da prosljeđuju poslove kompaniji Fimi media d.o.o., bez obzira na ponuđene uvjete i natječajne suvišnosti koje su inače predviđene zakonom. I doista, sve do jedne odazvale su se na taj diktat. No suprotno mišljenjima javnosti, poslovi Nevenke Jurak s državnim firmama već su do čuvenog sastanka iz travnja 2007. uzeli popriličnog maha. Kriminalna grupacija uspostavljena je još 2004. godine. Iako će Jadranka Kosor tvrditi da nije znala ni ime ni vlasnicu firme do otkrivanja afere, Jurak je u intervjuu Večernjem listu jednom prilikom rekla da je u Vladi pred svim ministrima imala (nekakvu predizbornu) prezentaciju još 2003. godine. "Neke od njih, poput ministra Kalmete ili Jadranke Kosor, sretala sam i u nekim drugim prigodama koje nisu imale veze s poslom. Svi su ti ljudi znali da sam ja Nevenka Jurak, vlasnica i direktorica Fimi medije. Jesu li znali i za sve ostalo, to ne znam i ne mogu sa sigurnošću tvrditi. No neki vjerojatno jesu", odgovorila je Jurak.
Prvi dogovoreni i namješteni poslovi s firmama poput Hrvatskih autocesta, HEP-a, Croduxa, Plinacroa i INA-e odvijali su se 2005. Godine 2006. u priču je uvedena tajnica Pavošević, kojoj je Sanader naložio redovne mjesečne naknade nizu zaposlenika HDZ-a i Vlade. Nabave prije 2007. u nizu svjedočenja bile su argument direktora navedenih kompanija da oni nisu poslovali s Fimi medijom zbog naputka Sanadera. No vještačenje je pokazalo da je upravo 2007. godine došlo do 146 posto povećanih prihoda u odnosu na raniju godinu. Nakon spornog sastanka samo su dvije javne institucije – Hrvatska turistička zajednica i Autocesta Rijeka – Zagreb – sklopile prve ugovore s Fimi medijom. Šef potonje cestarske firme Jurica Prskalo, koji je poznat i po aferi tuneli, na sudu je, doduše, rekao da se ne sjeća spominjanja Fimi medije na sastanku te da je s njome već prije imao poslove. No vještačenje je pokazalo da je prvi sporazum ove državne tvrtke ipak pogođen nakon spornog sastanka. Isto je tvrdio i šef HTZ-a Niko Bulić, premda je ugovore sklopio nakon spornog sastanka. Bulić je na toj poziciji ostao nakon Sanadera, sve do konca 2012. godine, a u državnom turističkom sustavu je ostao do kraja 2016., kad je umirovljen. Darinko Bago iz Končara tvrdio je da uopće nije bio na sastanku, iako su ga se prisjetili drugi sudionici. Bio je i u evidenciji ulazaka. Bago je inače i dalje šef Končara te predsjednik udruge Hrvatski izvoznici.
Zašto se prisutni direktori nisu "sjećali" sastanka i naputaka Ive Sanadera? "Može biti da ti svjedoci žele sebe zaštititi od optužbi koje bi mogle proizaći iz drugačijeg iskaza. Tome u prilog govori i činjenica da se protiv nekih od direktora i zaposlenika javnih poduzeća i institucija navedenih u izreci presude već vode kazneni postupci vezano za poslovanje s Fimi mediom", stoji u presudi Vrhovnog suda. Pritom se misli na više sudskih postupaka koji su proizašli iz ovoga, krunskog. Spomenuti Sapunar je priznao krivnju te je uvjetno osuđen, uz nužnost povrata 7,7 milijuna kuna. Osuđen je i Darko Beuk iz Hrvatskih šuma. Nagodio se s USKOK-om i dobio 11 mjeseci zatvora uz rok kušnje od pet godina. Direktor HPB-a Josip Protega i pokojni šef HEP-a Ivan Mravak dobili su parcijalni imunitet, odnosno obećanje da protiv njih neće biti pokrenut kazneni postupak ako budu svjedočili. Ivica Kirin, aktualni HDZ-ov gradonačelnik Virovitice, nepravomoćno je oslobođen optužbi 2019. godine za oštećenje MUP-a za više od 7 milijuna kuna, baš kao i Božidar Kalmeta koji je bio na tadašnjoj poziciji ministra prometa, a koji i dalje kotira za najmoćnijeg HDZ-ovca na zadarskom području, pa tako i neminovnog suradnika Andreja Plenkovića. Čelni čovjek Fonda za zaštitu okoliša Vinko Mladineo također je oslobođen 2018. godine. Trenutno se vodi postupak protiv generalnog direktora Janafa Dubravka Tkalčića, kao i šefa CROSCO-a Branka Radoševića. Potonjeg terete za poslove s Fimi medijom u vrijednosti od 5,2 milijuna kuna, od kojih su neki preplaćeni, a drugi nisu ni obavljeni. Iako je Ante Todorić, šef STSI-a, INA-ine tvrtke-kćeri, terećen da je s Fimi medijom sklopio poslove u vrijednosti od 2,6 milijuna kuna i da je pritom oštetio ovo poduzeće za 840 tisuća kuna, prošle je godine nepravomoćno oslobođen optužbi. Šefici Hrvatske lutrije Vesni Bakran na teret se stavlja da je poslovima s Fimi medijom od 2005. do 2010. oštetila Lutriju za 3,8 milijuna kuna. Suđenje je u tijeku.
Premda su i sve druge navedene kompanije, ministarstva i fondovi surađivali s Nevenkom Jurak, saldo privedenih i procesuiranih je sitan s obzirom na razmjere korupcije. Jedan od razloga je činjenica što je Fimi media "doista obavila većinu inkriminiranih poslova". I u tome dijelu – koji je inače uvriježeni obrazac tekuće strukturne korupcije – leži možda ponajveći problem cijele priče. Obrana (Plenkovićevog) HDZ-a je, naime, pokušala osporiti dio prvostupanjske presude tvrdeći da nije vještačeno jesu li poslovi sklapani po većim ili nižim cijenama od konkurencije ili su bili nepotrebni, zanemarujući da je problem što su u svakom slučaju bili namješteni. Korupcija se ovdje, naime, često očitovala na "legalnosti" koja je proizlazila iz ilegalnih dogovora u tajnosti, koji se bez minucioznog vještačenja i internih mailova ne mogu otkriti. To je pravilo koje vrijedi do danas kad je riječ o sustavu javne nabave u Hrvatskoj. U kontekstu Fimi medije, u gotovo svim institucijama unaprijed su se, na primjer, slali i dogovarali popisi s imenima tvrtki kojima treba uputiti pozive za natječaj.
U pravomoćnoj presudi potvrđeno je pritom i da su brojni hadezeovci dobivali redovne honorare iz crnih fondova. Među njima je bila i predstojnica Sanaderovog ureda Bianca Matković, čija je firma ove godine dobila posao promocije cjepiva za Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Šoferi, HDZ-ovi zaštitari, tajnice i članovi mladeži stranke također su se okoristili novcem iz crnog fonda. Svi su na suđenju tvrdili da nisu znali njegovo porijeklo.
Presuda je inače izuzela donacije HDZ-u u iznosu od oko 10 milijuna kuna. Državno odvjetništvo u žalbi je navelo da se radi o "opasnom modelu djelovanja kroz izbornu korupciju", odnosno podmićivanju HDZ-a za buduće poslovne dogovore s državom. Problematičnost suprotne odluke suda može se ilustrirati kroz lik zadarskog poduzetnika Mihe Zrnića Marinovića. Njegovo ime nalazilo se u prvoj srušenoj presudi za Fimi mediju, zato što je donacija od dva milijuna kuna bila među novčanim izdacima koje HDZ nije knjižio. Prema našim procjenama, Marinovićeva tvrtka tih je godina s državom i Fondom sklopila poslove u vrijednosti većoj od 300 milijuna kuna. Donacije pritom nije obrazložio reketom ili korupcijom, nego sljedećom rečenicom: "Žena i ja smo odlučili donirati stranku u humanitarne svrhe."
Pravomoćnom presudom je oslobođen i Ratko Maček, koji je bio na glasu kao Sanaderov spin-doktor, posrednik za medijsko pokoravanje cijele komercijalno-javne medijske scene. Maček je bio jedan od optuženika zbog sumnje da je kao posrednik Ive Sanadera, među ostalim u prisustvu Božidara Kalmete, dogovarao tajnu kupnju Hrvatskog lista iz Zadra. Sud ga je oslobodio uz tvrdnju da tužilaštvo nije pružilo dovoljno dokaza za njegovu krivnju.
