Prilično neobičan zakon stavljen je na glasanje pred zastupnike državnog parlamenta u Beogradu – zakon o kuluku! Po njemu, sve osobe između 18 i 50 godina (osim vojnika, đaka i činovnika) morale bi dvaput godišnje raditi po sedam dana na – popravku cesta! Obaveza bi se, kaže prijedlog zakona, mogla i novčano otkupiti. Neke zagrebačke novine odmah su se otvoreno suprotstavile ovom ozakonjenom prisilnom radu, pišući uz ostalo:
"Priznajemo da su nam ceste u strašnom stanju. Nekad odlične ceste danas su postale neprohodne i odista trebaju hitan popravak. Žrtva svih državljana je potrebna, ali… Osnivanje ove države svi smo smatrali oslobođenjem, ali sloboda ne znači i anarhiju. Dužnost je ove države da dade svojim građanima maksimum slobode koja se može dati. A uvođenje prisilnog rada ne znači davanje, nego oduzimanje slobode.
Stoga se najodlučnije ograđujemo od uvođenja kuluka koji nas sjeća na vremena prije Jelačića… Mi u našoj mladoj državi moramo ljubomorno čuvati svaki princip građanske i lične slobode koja se kod nas tek izgrađuje i koju naš narod tek upoznaje. U svakoj državi, pa tako i u našoj, koja ide za moderno shvaćenim građanskim slobodama mora odgovorna vlada namirivati potrebe državnog kućanstva iz pravedno razrezanih poreza i državnih prihoda, a ne iz prisilnog rada.
Takva država će se pretvoriti u veliku robijašnicu jer bi građani i sve posljedice vladine rastrošnosti morali otkupljivati nametnutim radom i uz danak davati i kuluk, što bi nas vratilo u vrijeme kmetstva", pišu uz ostalo novine, upozoravajući da ovaj zakon ne samo šikanira, već i ucjenjuje i eksploatira njezine građane.
Američke vlasti će izgleda konačno stati na kraj varalicama iz naših krajeva koji hrpimice nude ženidbu mladim djevojkama iz Srbije, Hrvatske, Slovenije... Recept je dosad bio dobro poznat: poziv na ženidbu, dolazak u Ameriku, sastanak s mladoženjom, a onda odustajanje od obećanog vjenčanja, već zaposlenje i robovski rad!
Drugim riječima – bijelo roblje i sramotan život u javnim kućama. Sada se u Ameriku ne može useliti niti jedna djevojka koja nema važeće papire za vjenčanje, pismenu izjavu mladoženje da će djevojku izdržavati ili jamstvo neke udate Amerikanke da će došljakinju uzdržavati sve dok se ne pribave svi potrebni dokumenti.
Mlade djevojke koje žele doći u Ameriku, a u njoj nemaju ni prijatelja ni rođaka više neće moći ishoditi američku vizu i dozvolu za useljenje, stoji uz ostalo u obavijesti američkih službenih organa.
Francuzi uzimaju Beograd za dobar primjer. U čemu? Pa u onom čemu bi se malo tko nadao. U poštanskim markama! Francuska štampa, naime, u posljednje vrijeme sve češće se očituje o svojim markama, tvrdeći da su neukusne, da su loše reproducirane, da su vizualno siromašne…
"To je tim žalosnije", piše pariški Excelsior, "kad se ima na umu da je Francuska zemlja najbolje umjetnosti. Ugledajte se na Beograd: u njemu su uvidjeli važnost dobro izrađene poštanske marke, pa su Jugoslaveni zbog toga svoje marke izradili u Americi."
