"Patriotima koji pišu anonimna pisma novinskim redakcijama… mora… biti jasno da takva nepotpisana pisma odmah bacimo u koš…" Tako pišu zagrebačke Novosti o sve učestalijim navikama čitalaca da s uredništvima polemiziraju anonimnim pismima. "Opasne prijetnje, koje se šalju pod kovertom, nimalo nas ne mogu ustrašiti. One su neukusne, jer naliče drljanju đaka protiv svojih profesora na zidovima diskretnih prostorija... Ipak, mi znademo da je pristojno svakome odgovoriti na njegovo pismo, ali pošto ne znamo adresu te gospode moramo im odgovoriti ovako…" Uredništvo zatim redom odgovara na neka prijeteća pisma i kaže: "Pismo br. 1, pisano crvenom tintom a završava riječima 'izrodi kojima treba odrubiti glavu': vi nam predbacujete da smo uništili ustavne slobode, pa nam poručujete da nam zbog našeg pisanja treba odsjeći glavu. Kako se vidi to bi bila lijepa sloboda štampe u onom ustavu kakvog vi priželjkujete…" Pa dalje, "pismo br. 2, koje počinje s 'palandre čivutske': "Da Vas, gospodine, shvaćamo ozbiljno, predali bi vaše pismo policiji. Ali, tko će se uplašiti pred junakom koji se boji i svoga imena? Zato smo Vaš rukopis uvrstili u – koš kako bismo još više doprinijeli procvatu našeg košaračkog obrta…" Zatim, "pismo broj 3, u kojem poručujete da nam pljujete u lice jer ne znamo naći odgovor na vaših devet točaka. A naš je odgovor – vi radije potražite onaj točak koji vam fali u vlastitoj glavi…"
"Već ću ja tebi pokazati. Zlostavljaš me iz dana u dan, a meni će trebati samo jedan jedini da sve to okončam! Ma, šta jedan jedini dan! Trebat će mi jedan jedini minut." Takve su prijetnje, navodno, mjesecima dopirale kroz uvijek zaključana vrata stana bračnog para Kovač, u Poincareovoj ulici, u samom centru Beogradu. Izgovarala ih je, kažu, Julika Kovač, a bile su upućene mužu Lajošu. A onda su jednoga dana svađe i prijetnje utihnule. To je susjedima uskoro postalo sumnjivo, pa su pozvali policiju koja je morala razvaliti vrata da uđe u stan. Unutra su pronašli mrtve i Juliku i Lajoša. Obdukcijom je ustanovljeno da su umrli od trovanja – ugljičnim monoksidom. Ustanovljeno je još nešto - da je, najvjerojatnije Julika, namjerno potpalila menzelu (posudu za grijanje na ugljen) zbog čega su se razvili otrovni plinovi koji su ih oboje usmrtili. Iako nisu postojali pouzdani dokazi, policija je pretpostavila da je Julika sama namjerno još više oštetila grijalicu i tako ubila i sebe i muža, ostvarivši svoju davnu prijetnju da će mu "već pokazati". Policiju u takvom mišljenju nije pokolebao ni podatak da su na Julikinom vratu nađeni tragovi prstiju. Patolog je, naime, utvrdio da su to tragovi samih Julikinih prstiju "koja si je u agoniji snažno stiskala vrat i tako samo pospješila vlastitu smrt…"
