Preko sto mladih biologa iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine sudjelovalo je ove godine u istraživačko-edukacijskom projektu "Karin 2024." Sve ih je okupila Udruga studenata biologije – BIUS. Na terenskom istraživanju najmanjeg mora na svijetu, kako se govori za zaljev koji dijele Benkovac i Obrovac, studenti biologije imali su rijetku priliku za iskustveno učenje. Na svojim fakultetima u gradskim sredinama ne mogu lako doći u direktan doticaj s različitim skupinama flore i faune. Zato su u prvoj sedmici maja i zadnjoj sedmici avgusta živopisnim Karinom kružili vrijedni istraživači i istraživačice, primjenjujući specifičnu metodologiju i poseban pristup prema svakoj vrsti organizama. Bili su podijeljeni u manje sekcije prema afinitetima. Okušali su se u baratanju mrežama za šišmiše, učili su kako funkcionira elektroribolov za istraživanje slatkovodnih riba, kako se radi s vršama i mrežama potegačama te kako se postavljaju pasivne klopke i svjetlosne piramide za kukce.
David Dianežević, organizator projekta, za Nadu govori da su u Karin išli u dva navrata kako bi mogli uočiti razliku u sezonalnosti: kako je kada se priroda tek budi, kako je u uzavreloj sezoni te koje su razlike u fauni. Istraživali su što će naći u koritu Karišnice kada je u proljeće tekla, a što u avgustu kada tamo vode gotovo da i nema, osim u lokvicama. Pazili su, kaže, da pokriju ukupnu bioraznolikost tog područja.
Naš 23-godišnji sugovornik, friški diplomac s biološkog odsjeka Prirodoslovno- matematičkog fakulteta, godinama je ljetovao u Rovanjskoj. Bio je nekoliko puta u Karinu pa je imao predodžbu kakav je to kraj. Zajedno s kolegicom Majom Perinović iz Zadra došao je na ideju da veliki teren održe baš tamo. Shvatili su, govori, da je to idealno područje. Prije svega, privuklo ih je zatvoreno more koje nema karakteristike otvorenog. U neposrednoj blizini nalaze se presušujući vodotoci – Karišnica i Bijela, a u njima pregršt zanimljivih beskralježnjaka i kralježnjaka. Osim toga, tu je i vegetacija koja je karakteristično primorska. Također, u samoj blizini je Velebit, šume i sve što je odlika gorskih predjela. Nije daleko ni Zrmanja kao veća rijeka. Špilje su im isto bile blizu za podzemnu faunu. Drugim riječima, na tako maloj površini obuhvatili su sve što ih je interesiralo.
- Samo područje je zanimljivo s aspekta i biljaka i životinja, upravo zato što se nalazi na kontaktu mediteranske i alpinske biogeografske regije. Tu dolazi do križanja elementa koji su karakteristični za samo morska područja i samo za gorska područja. Upravo je zato na takvim mjestima bioraznolikost izuzetno visoka i interesantna za proučavanje. Šire područje Karinskog mora, a i samo Karinsko more, nikada dosad nije bilo sustavno proučavano, niti je imalo nekakvih većih zapažanja po pitanju bioraznolikosti - objašnjava David.
Studentima je teren bio zanimljiv
Iznenađujuće otkriće za istraživače bila je slana močvara između utoka Karišnice i Bijele u Karinsko more, u narodu poznatija kao ljekovito blato. Na karinskoj plaži svako ljeto se mogu sresti ljudi koji određene dijelove tijela mažu tom smjesom jer vjeruju da liječi reumatska oboljenja. Ta prirodna pojava je prava rijetkost. David govori da na cijeloj istočnoj obali Jadrana slanih močvara nema mnogo, manje od 50. Na prvom mjestu zato što je velik dio obale betoniziran, naročito takva mjesta koja su u povijesti smatrana leglima komaraca. Naša obala je više-manje kamenita, pa stoga valja čuvati močvarne oazice. Grupa za botaniku fokusirala se na biljni svijet koji se tu može pronaći.
- Studentima je bilo zanimljivo gledati i špilje koje se nalaze oko Karina, bilo da je to izvor Bijele, bilo da je izvor Karišnice, jer su također špilje. Ili neke špilje koje su malo povučenije, još dalje od mora, bliže Krupi ili u zaleđu Kruševa. Tamo su pronalazili velike kolonije šišmiša koje su zaštićene na europskoj razini. Nažalost, stigli smo prekasno da vidimo jednu vrstu leptira. Dalmatinski okaš je endemska vrsta leptira koja živi na livadama oko Karišnice i Bijele. Jedna grupa je radila s algama s profesoricom s fakulteta i s Javnom ustanovom Natura Jadera. Istraživalo se koje se mikroalge nalaze u stupcu vode i na kojoj dubini, a koje dolaze kao obraštaj na morskim cvjetnicama. Imali smo grupu za male sisavce, grupu za šišmiše, grupu za leptire, različite druge kukce. Imali smo skupinu za ribe, skupinu za ptice, za gmazove i vodozemce - nabraja David.
Kada se govori o Karinskom moru, neizostavne su asocijacije na loš sustav odvodnje u golemom vikend naselju. Sve kuće i dalje imaju septičke jame, a sav njihov sadržaj, ili veći dio, preko podzemnih voda pronađe svoj put do mora. David govori da su cure koje su bile zadužene za ronjenje komentirale kako je prilično slaba vidljivost kada se roni noću. Moguće je, objašnjava on, da to ima veze s kanalizacijom, a može biti i zbog zatvorenog mora i manjka cirkulacije.
- Primjer loše prakse u tom smislu je Obrovac, kojem pripada dio Karinskog mora. Obrovac svu svoju kanalizaciju, ako to možemo nazvati kanalizacijom, pušta u Zrmanju. Definitivno je more bilo puno čistije i ugodnije za kupanje u petom mjesecu, to mogu iz osobnog iskustva reći - govori David.
Najmanje more tako trpi neregulirano obitavanje sve većeg broja ljudi. Zaboravlja se da se svom svojom površinom nalazi u ekološkoj mreži Natura 2000. Zaštićeno je zbog morskih vrsta koje tamo obitavaju. A čitavo to područje, kako objašnjava biolog, zaštićeno je prema direktivi o pticama, pa spada pod područje ekološke mreže SZ Dalmacija i Pag. Rijeke Karišnica i Bijela također su pod zaštitom upravo zbog šišmiša i dalmatinskog okaša, kao i zbog određenih biljnih zajednica koji se nalaze na slanoj močvari.
Studenti koji su istraživali ovaj teren napravit će u prvoj polovici 2025. zbornik svih radova. Detaljno će izvijestiti gdje su i kada bili te što su točno pronašli. Uvrstit će i geografske koordinate. Zbornik će biti javno dostupan na stranicama njihove udruge, otkriva David Dianežević. S obzirom na to da šire područje Karina nije toliko istraženo u odnosu na druge dijelove primorja, rezultati dobiveni ovim projektom predstavljat će smjernice za očuvanje prirode toga kraja i doprinijeti praćenju stanja brojnosti i rasprostranjenosti vrsta, poručuju iz BIUS-a. Jednako važan dio ovog projekta je promocija i popularizacija biologije, osobito među djecom i mladima.
Projekt se održao u suradnji s Javnom ustanovom Natura Jadera, Parkom prirode Velebit, Pučkim otvorenim učilištem Obrovac, Hrvatskim botaničkim društvom, Hrvatskim biospeleološkim društvom i Udrugom za zaštitu šišmiša Tragus.
Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma.
