Prvi je dan 2022. godine. Ulice praznjikave, glavni gazda na zagrebačkom asfaltu je sunce. Na reklamnom panou nasuprot Cibone osvanuo je novi grafit. "Sretna i radosna inflacija", piše. Na ove dane, kojima robujemo zbog kalendara (a prvotno značenje te riječi jest "popis dugova"), čestitka se čini u najmanju ruku prigodna.

Ispred noćnog kluba H20 još je pogaženih maski, razbijenog stakla i opušaka cigareta. Na spravama za vježbanje u parku pokraj Botaničkog vrta neuobičajeno je mnogo ljudi. Možda je do sunca, možda do novogodišnjih odluka o zdravom životu. Možda kombiniraju kao Nik Praskaton. Samo jedna je sprava slobodna, a iza nje na zidu i dalje se drži klasik od grafita "Zovi hitnu, nije ti dobro".

Na željezničkom kolodvoru manje je ljudi nego u vježbaoni u parku. Tek dvadesetak lica gleda prema peronima i čeka na svoje vlakove. Na vanjskim klupicama s druge strane kolodvora na suncu se griju trojica beskućnika. Dvojica s plastičnom smeđom čašicom od kave s aparata u rukama, jedan s "unučićem" Lavova. Čestitamo si novu godinu, a oni konstatiraju da vjeruju da će ova biti bolja jer im je počela bolje. Barem nije bilo hladno ovu dočekati bez krova, kažu.

U kolodvorskoj kapelici, zapravo rupi u zidu, jedan čovjek kleči na banku i moli se. Kad nas spazi kako ga izvana promatramo, protegne ruku i pruža nam papirić s hrpe koja stoji na malom oltaru. Na plavom zidu kapelice iznad dva banka stoji grafit ispisan na engleskom. "Holy God Yhwh Help Us Amen", piše. Čovjek nam govori da se moli za familiju koja živi u Americi.

- Njima treba svaka dobra od boga, tamo žive među sotonama - zaključuje i vraća se molitvi.

Hodamo dalje. U ruke nam je tutnuta molitva za Magdalenu Gornik, o kojoj u dva pasusa doznajemo da je bila slovenska vidjelica “obdarena čudesnim darovima mističnih milosti i bogoljubnog života” te da je u tijeku proces prikupljanja podataka za njenu beatifikaciju. Postoji i Društvo prijatelja Magdalene Gornik, za koje se navodi da je odgovoran Pavlinski samostan Svetice kod Ozlja.

Poruka "Holy God Yhwh Help Us Amen"

Kolodvorski pano u koji su se nekada stavljale obavijesti o izložbama i sajmovima u gradu poluprazan je i neažuriran čitavu pandemiju. Preko puta kolodvora, tik do Importanne centra, grupa mladića pije Ožujsko u žutim limenkama. Naslonjeni su na zidić. Jedan od njih nam prilazi i na engleskom moli da siđemo dole do trafike i uzmemo im još par piva. Dat’ će nam novac, kaže. Objašnjava kako su u Zagrebu kao šljakeri, a inače su iz Nepala. Kad silaze u trafiku rotiraju se, jedan po jedan. Skužili su da ih ljudi ovakve tamnopute ne vole vidjeti skupa u grupi, i još kako kupuju alkohol. Pive piju sramežljivo, izmaknuti od glavnog ulaza u centar i leđima okrenuti prolaznicima.

- Nama je nova godina tek na proljeće, u travnju. Nadam se da ću moći otići kući i proslaviti sa svojima - govori nam Aadi, jedan od radnika.

Unatoč prazniku, u Importanne centru radi par trafika i bistro Good Food. Ispred Good Fooda na narudžbe stoički čeka par Woltovih dostavljača s biciklima. Sudeći po gužvi i brzini kojom pedaliraju dalje, dan je kada narudžbi ne manjka. Čistačica u javnom WC-u žali se da joj je “svaki dan isti i radni”, ali dodaje da je ipak najgore čistit za ljudima uoči i nakon novogodišnje noći, iako ni inače nije puno bolje.

Odmah uz kolodvor, derutna zgrada nekadašnjeg diskonta miriši po pišalini kao i svakog drugog dana, a ispred nje sama sjedi jedna djevojka. Pušta glazbu na mobitelu, veselo pjevuši i cupka u zelenim cipelama gore-dole po stepenicama. Iz mobitela joj lalalače Iggy Pop. Na benzinsku pumpu na Miramarskoj mamurni ljudi se gegaju po kavu, a neki da obnove zalihe alkohola i nastave vikend udarnički. Na blagajni pumpe stoji bijela kutija na kojoj piše "donacije za novu :)".

Put prema Zagrebu s druge strane Save popločan je ljubičastim plakatima za web stranicu Sastanci.com, promoviranu kao "Tinder za poslovne spojeve". S Mosta slobode vidimo kako nasipom amo-tamo koračaju velike grupe šetača, među njima i brojni bicikli i dječja kolica. Nasreću, nijedan električni romobil. Aleje Sigeta mirne su i puste.

Ispred porte Brodarskog instituta gori slabašno žuto-zeleno svjetlo. Na zgradi nasuprot instituta nekadašnji grafit "Dosta komunizma" prepravljen je u "Nikad dosta komunizma’". Na Kajzerici je blagdansku intervenciju doživio mural posvećen generalu Petru Stipetiću, koji je ondje oslikan preklani. Kraj portreta Stipetića i trobojnog teksta "Kraljica svih akcija – Dijamant u kruni - hrvatskih pobjeda", za blagdane je netko postavio par svjetlucavih trakica.

Preko savskog se okretišta pred suton upućujemo još i do Studentskog doma Stjepan Radić. Na prozorima većine paviljona ne gore svjetla. Dobar dio studenata još je na praznicima. Na oglasnom panou kina Forum stoji tek čestitka za Božić i Novu godinu. Jedna djevojka prolazi pokraj nas, gura mali kofer. Pitamo ju je li na dolasku ili odlasku. Kaže da je bila sedmicu dana kući u Dalmaciji, a danas se vratila u Zagreb. Zove se Petra i studira pravo. Ne zna što će i kako biti s nastavom ovu godinu, a time se u ovom trenutku ni ne želi opterećivati.

- Nisam se vratila zbog fakulteta, nego zbog Zagreba - kaže nam.

Na izlasku iz studentskog doma, sve ulične lampe već gore. Kraj kontejnera u susjednoj ulici bačen je jedan bor, a čovjek koji skuplja boce preko njega preskače i zabija svoj štap dublje u utrobu limene ribe pune smeća. Nije zadovoljan ulovom, ni ovim večeras, ni onime što je skupio jutros u zoru.

- Piju po kućama više ove godine, nego u kafićima. Te će boce u smeću biti tek za par dana. Danas svi ljenčare, briga njih za smeće - govori nam.

Na Srednjacima je mirno kao i u Sigetu, tek se iz jedne zgrade čuje kako odzvanja Reljina "Latino Evropa": "Dobro znaš da živim, brate, kao da sam zvezda turbo-folka / švajcarski papiri, bela kola, Beograd i bela droga / na grudima panciri, moja braća naoružana k'o vojska / kažu da se smirim, a ja samo hoću brže od života (...) Mirišu Karibi, kažu da je Balkan Latino Evropa".

Iz jednog od haustora izlazi stariji čovjek. "Eee… Baš su našli muziku za ovaj dan", komentira čim je iskoračio. Njurgajući sprema ključeve u džep i poziva pasa da požuri malo. Mora ipak u šetnju, iako mu ne paše soundtrack.