Da je kojim slučajem duže poživio, pitanje je bi li Miljenko Smoje mogao vjerovati vlastitim očima. Prošle subote službeno je zatvoren još jedan splitski advent, s posljednja večer tog komercijalno-vjerskog vašara protekla je upravo u znaku njega – jednog od najvećih novinara, kroničara, pisaca i autora popularnih televizijskih serija. Isječci iz onih najpoznatijih, Malog i Velog mista, kao i dosad neviđene Smojine fotografije koje je snimio njegov prijatelj Feđa Klarić, za tu su priliku prikazani na video-zidu instaliranom na Starom placu.
Kako su objasnili iz Grada Splita, time je službeno započelo obilježavanje "Godine Miljenka Smoje" povodom stote godišnjice njegova rođenja. U sklopu jednogodišnje manifestacije, kojom se Split pokušava odužiti nezaobilaznom simbolu svoga grada i cijele Dalmacije, održat će se više od 30 programa, i to pod pokroviteljstvom gradske uprave kojom rukovodi Ivica Puljak.
Koordinatorica događaja Herci Ganza najavila je da će 14. veljače u splitskom Fotoklubu biti upriličena izložba fotografija posvećena Smoji te da će večer uči njegovog rođendana gradski zbor Brodosplit održati koncert u Hrvatskom domu. U svibnju će pak u splitskom HNK-u biti izvedena dramatizacija "Borbene ponoćke", kultne epizode iz "Naše malo misto".
Još je početkom 2021. odlučeno i da će povodom stote godišnjice rođenja legendarni Splićanin dobiti spomen-sobu u knjižnici u Žrnovnici, koja će sadržavati autentični inventar: Smojinu pisaću mašinu, radni stol, fotelje, kauč, police s knjigama i slike. Naime, Miljenko Smoje je za posljednje počivalište, na kojem je sahranjen ujesen 1995., odabrao upravo Žrnovnicu, mjesto u kojem se vjenčao sa svojom Lepom.
Sve to može se tumačiti i kao svojevrsni pokušaj ispravljanja nepravde koja je Smoji nanesena ratnih 1990-ih, kada se zbog svojih nepokolebljivih stavova u Splitu, ali i šire našao na meti nacionalističkih napada i doživio brojna poniženja. O tome kako su izgledale njegove posljednje godine života, ali i sam sprovod, svojevremeno je pisao Ivica Ivanišević, novinar Slobodne Dalmacije i autor Smojine biografije: "Kada Splićani – barem oni fetivi, stari, o’ kolina - žele opisati mizeriju od čovjeka, gađenja vrijedno čeljade ogrezlo u grijehu, obično se služe frazom kako će dotičnome kapsil bit’ duži od sprovoda. Povorka ožalošćenih koji su Smoju ispratili do rake bila je jedva nešto veća od pokojnikova kovčega: za lijesom se zbilo tek nekoliko najodanijih prijatelja i Feral u punome sastavu. Kao da posrijedi nije isti onaj pisac čija je popularnost svojedobno bila tako velika da je intrigirala i sociologe koji su na okruglim stolovima pokušavali rasvijetliti fenomen Smoje."
Miljenku Smoji su se službeni Split i njegovi stanovnici u međuvremenu pokušali odužiti na različite načine. Dodijeljena mu je ulica, iniciran je zahtjev za podizanje spomenika, a posthumno ga je odlikovao Hajduk za izniman doprinos koji je dao tome klubu. Prije dvije godine Grad mu je dodijelio i nagradu za životno djelo. Ironijom sudbine, ili baš namjerno, u istom navratu odlikovani su pripadnici 72. bojne vojne policije, postrojbe protiv čijih se istaknutijih članova još uvijek vode postupci za ratne zločine. Zbog toga čina, koji je de facto predstavljao jednak tretman pisca "Velog mista" i voditelja logora u Lori, a u kojem su ratnih godina mučeni srpski civili, pobunili su se poštovatelji Smojinog lika i djela, među kojima i Ivanišević.
- Da Grad Split nije pravna nego fizička osoba, mogli bismo reći kako je u njegovom slučaju put koji vodi iz dupeta u glavu dugačak točno 26 godina. Toliko je, naime, vremena proteklo od smrti Miljenka Smoje pa do dana kad mu je njegov rodni grad konačno priznao veličinu i velikodušno ga počastio nagradom za životno djelo. Zbilo se to prije skoro dvije godine i prilično je uzrujalo onaj dio Splićana koji se devedesetih godina sramio svoga grada, a ponosio starim meštrom – kaže za Novosti Ivica Ivanišević, pitajući se jesu li ti ljudi bili jednako uzrujani i kad je 2023. službeno proglašena godinom Miljenka Smoje.
- Naravno da nisu, jer je normalno, lijepo i pohvalno stote godišnjica rođenja zaslužnih građana obilježavati uz nešto više institucionalne brige. Nevolja je, međutim, u tome što se prvi takozvani program u počast velikome splitskom novinaru, scenaristu i piscu zbio u okviru adventske fešte u lunaparku. Istini za volju, Smoje je davno, još kao mladić, iz dišpeta bio upisao bogosloviju, ali sve otada je održavao uljudnu distancu od crkve i njezinih ceremonijala. Nisam siguran da mu je uopće bilo poznato značenje riječi advent. Jednako tako, ne postoje svjedočenja da je bio pasionirani igrač flipera odnosno vozač peglica (ili kako se već zovu oni električni autići za sudaranje), pa imamo razloga sumnjati da je za života obilazio lunaparkove. Proglasiti početak njegove godine u adventskom lunaparku malo je glupo, prilično ponižavajuće i vrlo splitski – nastavlja Ivanišević.
Dodaje kako ne sumnja da su organizatori imali dobre namjere, ali i da to nažalost ni izbliza nije dovoljno da bi se čovjeku koji je stvorio raširenu predodžbu o tome što Split i Dalmacija jesu odala počast kakvu on zaslužuje.
- Nastavi li se godina u sličnome tonu, strah me da bismo mogli požaliti za onim dobrim starim vremenima kad se o Smoji gromoglasno šutjelo – zaključuje Ivica Ivanišević.
