“Hajduk Dalmatincima nije važan zbog igre, jer ona je povijest muke, nervoze i poraza. Važan je zbog njegove povijesti: zbog samog imena, koje znači prkos moćnome a zaštitu slabome, te posebno zbog uloge u Drugom svjetskom ratu. Hajduk je bio jedini klub u Europi koji je okupatoru rekao da neće igrati za njega, jer je narodni klub. To je veličina Hajduka, i to je Dalmatincima važno. Hajduk je među deset klubova u Europi koji ima 130 hiljada navijača. Nije to slučajno, jer te ljude nitko nije prisilio da navijaju, i nećedu oni profitirati od toga”, kazao je splitski fotoreporter Feđa Klarić u emisiji Vide TV Zavidavanje by Lado Tomičić, koju možete gledati na ovoj poveznici.
Dugogodišnjeg fotoreportera Slobodne Dalmacije Tomičić je u intervjuu nazvao “najpouzdanijim svjedokom splitskih ulica duže od pedeset godina”, a intervjuirao ga je u povodu njegove nove fotomonografije “Skalina”, koja predstavlja povijest malog nogometnog igrališta na plaži splitskog Plivačkog kluba Jadran. To je igralište jedinstveno jer mu je na sredini – skalina, stepenica. “Namjerno je napravljena, jer je teren kratak pa bi lopta prebrzo išla od gola do gola, a i nagnut je. Na 'Skalini” su igrale mnoge legende, od Bernarda Vukasa i Frane Matošića do Marka Livaje. To je svojevrsno ludilo, ali koliko smo grad potentan, kreativan i senzibilan, toliko smo i šempjan, a to znači lud”, objasnio je Klarić u vedrom tonu kakvim je odisao i cijeli intervju.
Ispričao je mnoge zanimljive i duhovite detalje o Splitu i naročito njegovu najvećem novinarskom kroničaru Miljenku Smoji kojemu je Klarić desetljećima bio fotoreporter i najbliži prijatelj, pa ga je nazvao “ocem”. Smoju je predstavio kao nepopustljivo profesionalnog novinara i urednika, ali i kao “splitskog berekina, farabuta”. “Nikad ni s jednim novinarom nisam bija tako gladan kao s njime jer dok ne bi završija reportažu niti se jelo niti se pilo. Ali kad bi bilo gotovo, ja bi uz njega čak osta žedan, jer sve šta je bilo vino, on bi popija”, ispričao je Klarić.
Pričao je i o “gladnim godinama” poslije Drugoga svjetskog rata te o procvatu grada sedamdesetih, u vrijeme Mediteranskih igara Split, ali i o posjetima maršala Tita. S posebnim je senzibilitetom, međutim, govorio o ženama i muško-ženskim odnosima. Klarića je odgojila samohrana majka. “Kad je nosila mene, živila je u omiškoj krajini. Zamolili su je da ode ća iz kuće. Tako je to bilo, sramota... I onda, doći u Split, nigdje nikoga ne znaš... Tribalo je preživiti to”, potreseno je ispričao Klarić, i ocijenio današnjicu: “Još uvijek se taj patrijarhalni način življenja osjeća na svakom koraku. Deklarativno, žene su ravnopravne, ali nisu - istina je to. Pa gledajte, godišnje se u Hrvatskoj ubije petnaest do dvadeset žena, od najbližih, od muževa i članova familije. To je strašno”, dodao je.
"Žene su najlipše šta imamo u životu. Posebno žene u Zagori - one su sačuvale život kroz stoljeća nas muškaraca. Upoznao sam mnogo slabih muškaraca, punih kompleksa, za razliku od žena. A vidim i razliku u kulturi: mladi svit iz Skandinavije lipo se obuče, duge hlače, lipe košulje, a naši u šlapama, ka da ideš ribu iz mora vadit', a izlazi sa djevojkom ili ženom. Kultura ophođenja, obraćanja, uvažavanja žena još uvik nan je slaba”, kazao je Feđa Klarić Ladislavu Tomičiću.
