Zastarjeli nastavni planovi i programi, neadekvatni udžbenici, nestručni nastavni kadar i neorganizirani prijevoz učenika samo su neki od problema s kojima se susreću pripadnici srpske zajednice u Hrvatskoj u sustavu obrazovanja na manjinskom jeziku i pismu. Rješavanju tih problema ne pridonosi opterećenost Srba stigmom rata 1990-ih, koja se neprestano obnavlja kroz negativne medijske slike i dnevno-političku atmosferu. Sve to nedvojbeno je utjecalo na smanjenje broja učenika koji, sukladno Zakonu o odgoju i obrazovanju nacionalnih manjina i Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, pohađaju dodatnu nastavu srpskog jezika i kulture, poznatiju kao model C, kao i onih obuhvaćenih modelom A, u kojem se cjelokupna nastava izvodi na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu, uz obavezno učenje hrvatskog i latinice. Prema podacima koje su Novosti dobile od Ministarstva znanosti i obrazovanja, prošle školske godine je nastavu srpskog po modelu C pohađalo 716 učenika iz 34 osnovne škole s područja cijele Hrvatske, dok je nastavu po modelu A pohađalo 1.626 učenika u 16 osnovnih i 12 područnih škola s područja Vukovarsko-srijemske i Osječko-baranjske županije.
Dešava se da svako može predavati srpski jezik, čak i nastavnici koji ne znaju pisati ćirilicom i koji nikada nisu učili srpsku književnost i istoriju – kaže Slobodan Živković iz ‘Prosvjete’
Za razliku od većih gradova, gdje mogućnost učenja srpskog jezika i kulture postoji samo u Rijeci, model C izvodi se u najvećem broju ruralnih sredina. Međutim, podaci koje posjedujemo pokazuju da se i u tim sredinama, gdje živi najveći broj Srba povratnika, mali broj učenika opredjeljuje za dodatnu nastavu srpskog jezika i kulture. Tako u Kninu, gdje prema posljednjem popisu stanovništva živi 3.551 pripadnik srpske manjine, model C pohađa 56 učenika u dvije osnovne škole. Ravnateljica jedne od njih, Osnovne škole ‘dr. Franjo Tuđman’, Marija Mijač ističe da je model C prošle godine u toj ustanovi pohađalo 29 učenika. Kao najveći problem ističe organizaciju njihovog prijevoza na dodatnu nastavu koja se nerijetko izvodi u suprotnoj smjeni.
- Učenje srpskog jezika i kulture spada u grupu izbornih predmeta i u našoj školi ima isti tretman i iste probleme organizacije kao i ostali izborni predmeti. Bitno je da se roditelji izjasne, a mi prema broju učenika formiramo grupe i raspored. Također, poštujemo i zakonsko pravo roditelja da odustanu i ispišu dijete iz izbornog predmeta. Tijekom prošlog ljeta imali smo nekoliko zamolbi roditelja za ispisom iz modela C, čime je broj učenika pao na 21. U praksi roditelji upišu djecu poslije prvog razreda, a u višim razredima ih ispišu jer smatraju da su djeca dovoljno naučila - kaže Marija Mijač i dodaje da poteškoće stvara organizacija nastavnika u modelu C, koji zbog malog broja učenika moraju raditi u više škola, pri čemu je teško uskladiti sve rasporede.
Slobodan Živković, generalni sekretar ‘Prosvjete’, kulturnog društva u čijem se statutu kao jedna od osnovnih zadaća ističe briga o obrazovanju pripadnika srpske zajednice, naglašava da se Srbi, za razliku od drugih manjina, nalaze u nepovoljnijem položaju.
- Ono što je moguće Talijanima i Mađarima, nama Srbima nije. Nastavu srpskog jezika i kulture mnogi ravnatelji koriste kako bi popunili satnice svojim nastavnicima. Dešava se da svako može predavati srpski, čak i nastavnici koji ne znaju pisati ćirilicom i koji nikada nisu učili srpsku književnost i istoriju - govori Živković i dodaje da je još 2012. Agenciji za odgoj i obrazovanje, tada nadležnoj ustanovi za usvajanje nastavnih planova i programa, dostavljen novi prijedlog za model C koji do danas nije usvojen.
Velika nada polagana je u Cjelovitu kurikularnu reformu. Prijedlog Nacionalnog kurikuluma za srpski jezik i kulturu također je izrađen i dostavljen Ministarstvu obrazovanja, ali ostalo je nejasno zašto nikada nije sazvana grupa nastavnika koja bi trebala izraditi prijedlog Nacionalnog kurikuluma za nastavne predmete istorije i geografije.
Očito je cilj da se model A ugasi i da se nastava potom organizuje po modelu C koji bi sa vremenom iščezao zbog opterećenosti učenika – upozorava Srđan Jeremić iz zvo-a
- Umorili smo u toj borbi sa vetrenjačama. Dobrim delom krivica je i na samoj srpskoj zajednici. Naši pododbori na terenu sveli su se na folklorna društva i pevačke grupe bez šireg interesa za obrazovanje. Svi zajedno, veća srpske nacionalne manjine, Srpska pravoslavna crkva i pododbori ‘Prosvjete’, moramo na pragmatičan način prići roditeljima, pružiti im svu logističku podršku i omogućiti da model C bude svima dostupan - ističe generalni sekretar ‘Prosvjete’.
Situacija nije sjajna ni u nastavi po modelu A, koji od procesa mirne reintegracije Podunavlja u ustavnopravni poredak Hrvatske egzistira u Vukovarsko-srijemskoj i Osječko-baranjskoj županiji. Po tom modelu se cjelokupna nastava izvodi na jeziku i pismu nacionalne manjine, uz obvezno učenje hrvatskog jezika u istom broju sati. Kako se propisuje Zakonom o odgoju i obrazovanju nacionalnih manjina, učenici imaju obvezu učiti i 30 posto dodatnih sadržaja vezanih uz manjinsku zajednicu. Tako bi trebalo biti, ali nije.
- Tih 30 posto koji bi se trebali izučavati u okviru nacionalne grupe predmeta nisu definisani u nastavnim planovima i programima za A model, šta je čak bilo definisano u zastarjelim nastavnim planovima i programima za model C te u njihovim udžbenicima. Učenici u modelu A tako su prepušteni na volju, odgovornost i znanje profesora koji proizvoljno odlučuju šta će, koliko i kako predavati. To nije dobro ni zadovoljavajuće rešenje i možemo ga prihvatiti samo kao prelazno, koje, nažalost, traje već punih 20 godina - objašnjava Srđan Jeremić, predsjednik Zajedničkog veća opština (ZVO).
Srbi na istoku Hrvatske suočavaju se s padom broja učenika zbog čega se javljaju problemi pri sastavljanju nastavnih odjeljenja. Model A u školskoj godini 2006/07. pohađao je ukupno 2.301 učenik u osnovnim školama, dok je deset godina kasnije ta brojka bila smanjena za 622 učenika. Kako bi se uslijed sve manjeg broja đaka očuvalo obrazovanje na manjinskom jeziku i pismu, srpska zajednica već godinama bezuspješno pokušava izvršiti prijenos osnivačkih prava sa županija na jedinice lokalne samouprave, što bi omogućilo registraciju manjinskih škola koje ne bi bile limitirane brojem učenika.
- Od 2014., odnosno od izmjena i dopuna Zakona o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina, propisano je da županije moraju preneti osnivačka prava na jedinice lokalne samouprave u roku od 60 dana od podnošenja takvog zahteva. Iako su upućeni, zahtevi opština Borovo, Markušica i Negoslavaci još nisu stigli na dnevni red Skupštine Vukovarsko-srijemske županije. S druge strane, zahtev Grada Vukovara je rešen u roku od dva meseca. Uporno se izigravaju zakonski propisi za koje se Hrvatska pred Evropskom unijom obavezala da će ih primenjivati - navodi Jeremić i dodaje da posljedice takvih opstrukcija variraju od škole do škole.
- U nekim našim školama, u kojima se nastava izvodi po modelu A, dešavalo se da učenici uče iz udžbenika koji su tiskani na hrvatskom i latinici. Znači, na papiru su te škole radile po modelu A, a u praksi to nije bio ni model C. Problem je nedostatak autorskih udžbenika iz nacionalne grupe predmeta, pa učenici u srednjim školama imaju minimalan broj udžbenika prevedenih na srpski jezik i ćirilično pismo. Očito je cilj da se model A ugasi i da se nastava potom organizuje po modelu C koji bi sa vremenom iščezao zbog opterećenosti učenika - upozorava predsjednik ZVO-a.
U Hrvatskoj trenutno djeluje pet srednjih škola sa srpskim predznakom s ukupno 626 učenika koje nastavu izvode po modelu A. Jedina od njih koja nije na istoku zemlje je Srpska pravoslavna opšta gimnazija ‘Katarina Kantakuzina Branković’ u Zagrebu. Nakon 13 godina rada, ove ju je školske godine upisalo deset učenika. Ranije se u prvi razred te gimnazije upisivalo i po 25 djece.
- Sada u školskim klupama sjede generacije koje nemaju iskustvo ratnog vremena, izbjeglištva, povratka i samim time nemaju osjećaj identiteta kao generacije njihovih roditelja. Svakodnevno ih se putem redovnih školskih programa, medija i javnosti bombardira negativnim slikama o srpskoj zajednici. Naša djeca su pod utjecajem vršnjačkih grupa i biraju srednju školu čija će im diploma pružiti šansu za bolji život izvan Hrvatske. Srpska zajednica mora mnogo više ulagati u obrazovanje, jer je obrazovanje današnjih generacija garancija za opstanak srpskog identiteta u Hrvatskoj. Moramo uzeti u obzir sve uslove u kojima žive mladi, kao i izazove koji su pred njima - govori Slobodan Lalić, ravnatelj pravoslavne gimnazije u koju su većinom upisani učenici koji su ranije pohađali nastavu po modelima A i C.
Mirjana Galo, ljudskopravaška aktivistkinja i predsjednica SDSS-a Istarske županije, u razgovoru za Novosti je podijelila iskustvo iz multikulturne Pule. Ona ističe da su Talijani pet godina nakon Drugog svjetskog rata u tom dijelu Hrvatske ostvarili pravo na svoje škole, vrtiće i medije, a srpskoj zajednici to nije uspjelo ni više od 20 godina nakon posljednjeg rata.
- Država je svojom dnevnom politikom i govorom mržnje zatrovala svaki aspekt društva, pa i obrazovanje kao osnovu identiteta budućih generacija. Kada tome dodamo borbu za zaposlenje i egzistenciju mladih generacija, rezultat za očuvanjem našeg identitet je poguban jer će se naša djeca jednostavno uklopiti u masu. U urbanim sredinama obrazovanje nismo uspjeli podići s nivoa pojedinačnih radionica koje održavamo u ‘svoja četiri zida’, u prostorijama vijeća srpske nacionalne manjine ili pododbora ‘Prosvjete’. Za takvu situaciju i mi kao zajednica snosimo dio krivice. Nemamo hrabrosti i nismo organizirani - govori Mirjana Galo.
Da se manjine upravo putem obrazovanja mogu oduprijeti asimilaciji, potvrđuje primjer mađarske zajednice. Saborski zastupnik Robert Janković kaže da osim savjesnih nastavnika i ravnatelja ogromnu ulogu u tom procesu ima Forum mađarskih prosvjetnih djelatnika, krovna udruga nastavnika koja koordinira gotovo sve aktivnosti vezane uz obrazovanje na mađarskom jeziku u Hrvatskoj.
- Naravno, ni mi koji vodimo mađarsku zajednicu ne sjedimo skrštenih ruku. U suradnji s mađarskom vladom osigurali smo besplatne udžbenike, a od rujna 2017. i besplatnu prehranu za sve učenike koji nastavu pohađaju po modelu A. U sljedećih godinu dana očekujemo izgradnju učeničkog doma kapaciteta 50 mjesta. Neprekidno provodimo intenzivnu kampanju s roditeljima još od vrtićke dobi njihove djece. Posljednju riječ imaju roditelji, a mi kao zajednica činimo sve da školovanje na mađarskom jeziku bude privlačno i gotovo besplatno za sve njih - zaključuje Janković.
