Kakvu podršku VSNM Ervenika ima od strane općine i koliki je interes ljudi koji žive u ovom kraju za aktivnosti srpske zajednice?
Podrška općinskih vlasti je zadnjih godina bila izuzetno dobra. S obzirom na velik prostor koji naša općina obuhvaća, kao i na malu naseljenost karakterističnu za cijeli naš kraj, bez te podrške općine ne bi mogli funkcionirati. Ovo je općina s većinskim srpskim stanovništvom, ali je problem mali broj stanovnika. Činjenica je da da se žene lakše uključuju u aktivnosti, ali je broj žena, kao i broj mladih ograničen i zbog toga su ograničene aktivnosti. Interes naravno postoji, iako bi ljude trebalo više poticati, pogotovo ako je svrha tih aktivnosti dobrobit naših ljudi. U program ovdašnjeg udruženja Žene kosovske doline upisalo se i nekoliko žena iz naše općine i uključene su u njihove aktivnosti. Zapravo, ljudi su vojni pomoći i učestvovati u aktivnostima zajednice, ali se često to odvija neslužbeno - svako selo napravi neku akciju u svojoj sredini i ponekad ih je teško upućivati na zajedničke akcije. Tako je zbog malog broja ljudi i udaljenosti između naselja. Tomu ne pomaže ni putna mreža koja nije do kraja sređena. Općina se trudi da ceste budu bolje, ali bi trebala postojati i veća frekvencija javnog prijevoza između naselja i prema Kninu, kojemu mi iz Ervenika, ali i drugih okolnih općina, gravitiramo. Neprocjenjivo je ipak neformalno i samoinicijativno međusobno pomaganje ljudi u situacijama kad su u pitanju teže bolesti. Ljudi tada sami prilaze jedni drugima.
Koliko su djeca i mladi uključeni u aktivnosti srpske zajednice?
Učenici osnovnih škola idu u školu u Knin i za njih je organiziran prijevoz. Srednjoškolci nemaju organiziran prijevoz pa se snalaze, a najčešće idu s osnovnoškolcima. U osnovnoj školi svi učenici idu na vjeronauk, ali i druge oblike nastave srpskog, kao što dolaze i na crkvene događaje. Tako su, kad je bio Savindan, djeca mogla izići iz škole jer profesori su im to uvažili i opravdali. Mnogi od učenika išli su u ljetnu školu u Drežnici ili preko ‘Prosvjete’- tamo su bila i moja djeca.
Kakva je situacija oko zapošljavanja?
Kod nas je, kao i u okolici prisutna stopa nezaposlenosti, ali nekog velikog iseljavanja u potrazi za poslom nema kao u nekim drugim sredinama, uglavnom jer mladih nema mnogo. U zapošljavanju je velik problem nostrifikacija diploma fakulteta iz Srbije i BiH nakon što je Hrvatska ušla u EU, iako je teškoća oko nostrifikacija bilo i ranije. Najpoznatiji slučaj je onaj stomatologa Jovana Marića, a ima još sličnih. Otežavanje zaposlenja liječnika koji bi ovdje živjeli i radili apsurd je u situaciji kad u našem kraju preteže starije stanovništvo, a fale medicinari. Imam završenu višu školu u Novom Sadu, ali je nisam nostrificirala kad sam se vratila i dok je to bilo jednostavno. Moja kolegica je završila ekonomski fakultet, ali kad je čula za Marića, nije ni pokušavala nostrificirati diplomu. Zbog opće situacije zapošljavanje je teško. Moguće se zaposliti u trgovini jer imamo nekoliko dućana, na javnim radovima, pri pomoći starijima i nemoćnima. Čak je pokretanje OPG-a ili neke zadruge teško. Ja imam OPG, ali tu je teško povećati proizvodnju ili je uopće teško povećati broj ljudi koji bi se time bavili.
Što možete reći o položaju žena u ovom kraju?
Mislim da je život žena u našem kraju daleko teži nego drugdje i to zbog načina života. Ljudi rade sve da bi preživjeli, uključujući teške fizičke poslove pa oni ne zaobilaze ni žene. Osim toga, problem je neravnoteža broja muškaraca i žena. Ima dosta neoženjenih muškaraca mlađih godišta koji bi nešto preduzimali, ali su se izgubili jer mnoge žene neće da pristanu na takav život. Nema veze što ni u gradu ne žive puno bolje. U svakom slučaju, trebalo bi obnoviti rad Aktiva žena je zamro jer bi žene imale volju da zajednički rješavaju neke stvari. A bilo bi poželjno i da na izborima za dožupana pobijedi Anja Šimpraga jer se time šalje pozitivna poruka. Ona je mlada, obrazovana i na kraju - žena jer je naš prostor i pored nekih žena koje se ističu svojim aktivnostima ipak patrijarhalan.
