Gotovo puna dva dana trajala je drama oko inspekcijske mjere zatvaranja jednog japanskog restorana u Zagrebu, e da bi pravednički odjeci tog slučaja još danima titrali hrvatskim medijskim prostorom. Što se ustvari zbilo? Iznebuha razbuđeni državni inspektori zatekli su tu i još neke gostionice u blagom prekoračenju epidemioloških higijensko-sigurnosnih ograničenja, pa im naložili fajrunt. No to nije prikazano kao izolirani eksces, nego kao politički udar na kompletno naše poduzetništvo, a u trenutku njegove više-manje objektivne smrtne ugroženosti.
Naši mediji, uvijek reprezentirajući kapital i sentimente hrvatske sitne buržoazije, nisu se libili incident predstaviti kao nasrtaj na opći interes. I nema veze što poneke među nama više nego druge na to motivira sushi i sashimi, pa kukaju bitno teže negoli npr. Bavarci zbog otkazanog Oktoberfesta ili žitelji Sirobuje zbog zatvaranja mise. Puna istina o japansko-zagrebačkom slučaju glasi da, usprkos činjenici tupave inspekcije, nije u toku ama nikakvo šire iživljavanje na račun poduzetnika, naprotiv. Ne dok svjedočimo nedvojbenom spašavanju privatnih poslodavaca javnim novcem.
Jer par dana ranije naši kapitalisti unisono su slavili pobjedu nad političkim vlastima. Vlada je prihvatila praktički sve što su poslodavci zatražili kao pomoć u krizi. Rizik od zatvaranja zbog epidemije nisu im pokrila osiguravajuća društva po njihovim privatnim uplatama, nego država. I neka je, ali radnici kao da pritom ne postoje u smislu političkog subjekta, nego je njihov interes tek pokrajnji atribut samog poslodavca. On postoji u zagradama nakon poslodavačkog, ili pak u realnosti politike i javnog diskursa ne postoji uopće.
Na to upućuju primjedbe sindikata na Vladine mjere, a glavni se prigovor tiče prakse poslodavačkog zadržavanja javnih potpora, tobože namijenjenih ispomaganju radnika (vidi rubriku ‘Kratko i jasno’). No država ne želi nadzirati poslodavce ni objaviti imena takvih sjecikesa. Odnosno, sredinom ovog mjeseca iz Vlade je najavljeno da će ih objaviti – krajem mjeseca. A nema medija za radnike, oni pišu kako gazde žele. Na disbalans u tretmanu kapitala i rada možemo se požaliti samo neprofitnome medijskom sektoru, osim što je njega baš ova Vlada dotukla.
