Kada je bila tinejdžerka Daina Dias radila je kao barska plesačica u Goi u Indiji. Jednog dana šef joj je rekao da ide u kuću kod klijenta kako bi ga zabavila. Mislila je da ide samo plesati, ali muškarac ju je silovao. Slučaj nije prijavila policiji jer, kako je rekla za CNN, oni je ne bi shvatili ozbiljno pošto je transrodna žena.

Dias danas ima 36 godina i aktivistica je za prava transrodnih osoba te osnivačica organizacije Wajood. Također je i članica nekoliko vladinih i nevladinih tijela za savjetovanje po ovom pitanju.

Prema istraživanju, koje je na skoro 5000 ispitanih, provela organizacija National AIDS control, u periodu od 2014. do 2015. godine, svaka peta transosoba izjavila je kako je doživjela seksualno nasilje u tih 12 mjeseci. No aktivisti, poput Dias, tvrde da je prema indijskim zakonima gotovo nemoguće za transosobe da dobiju na sudovima pravdu. I to zato što zakoni definiraju kao počinitelje muškarce, a kao žrtve žene.

Nakon prosvjeda posljednjih godina zbog silovanja žena i djevojki, Indija je odnedavno uvela strože kazne za silovanja. No one se ne odnose, kako tvrde aktivisti, na zaštitu drugih rodova. Naime, napadi na transrodne osobe kažnjavaju se prema zakonu za zaštitu prava transrodnih osoba iz 2019. godine. Prema njemu su kazne za fizičko i seksualno zlostavljanje transosoba u rasponu od šest mjeseci do dvije godine zatvora. Kazne za muškarce koji siluju ženu kreću se od deset godina do doživotnog zatvora. Za više prijestupa te ako je silovana osoba mlađa od 12 godina počinitelj može dobiti i smrtnu kaznu.

Aktivisti tvrde da su transosobe zbog blažih kazni ranjivije te da se tako društvu šalje poruka da su njihovi životi manje vrijedni

Aktivisti stoga tvrde da su transosobe zbog blažih kazni ranjivije te da se tako društvu šalje poruka da su njihovi životi manje vrijedni.

"Ogromna razlika u kaznama unutar zakona o silovanju i seksualnom napadu transrodnih osoba je samo drugi način da se pokaže da naši životi ne vrijede", rekla je Swati Bidhan Baruah, jedna od prvih trans sutkinja u Indiji.

Stoga su aktivisti u listopadu podnijeli zahtjev visokom sudu u Indiji za izjednačavanje seksualnih napada nad transrodnim osobama. Sud je zatražio odgovor ministarstva socijalne pravde te još uvijek čeka na njihovo očitovanje.

Inače, u Indiji je kažnjavanje silovanja zakonski regulirano od 1860. godine, a od tada je zakon više puta mijenjan. Nakon grupnog silovanja studentice medicine u Delhiju 2012. godine osnovan je posebni odbor koji je trebao donijeti sugestije za promjenu zakona. Odbor je donio više sugestija koje su se ticale strožih kazni, proširenja definicije silovanja i u smjeru uključenja da se kao žrtve priznaju i osobe koje nisu žene. No zakon koji je donesen sljedeće godine nije uključio ovu posljednju preporuku.

"Rasprava o rodnoj neutralnosti bila je ograničena na binarnost muškarac žena i pitanje može li muškarac biti žrtvom silovanja ", rekla je za CNN Baruah. Organizacije za ženska prava smatrale su da bi rodno neutralni zakon kad je riječ o počiniteljima i žrtvama učinio žene ranjivijima. A takvog su stava i danas.

"Mi nismo bili protiv rodne neutralnosti kad je riječ o žrtvama. No isključiva rodna neutralnost značila bi da se muškarci mogu osvetiti podnošenjem protutužbi ", rekla je Seema Kushwaha, odvjetnica koja je predstavljala obitelj žrtve delhijskog grupnog silovanja.

Transrodna zajednica u Indiji 2014. godine slavila je napredak u borbi za njihova prava kada je visoki sud donio odluku da se mogu samoidentificirati kao transrodne osobe ili treći rod. Kako je Dias objasnila, u Indiji je velika različitost transrodne zajednice te nijedan termin ne bi važio za sve. Zbog toga je samoidentifikacija bila jako važna.

"Transrodni identitet u Indiji je ekstremno raznolik. U nekim indijskim kulturama za transrodne ili interseksualne osobe se vjeruje da imaju božanske moći te imaju različite nazive", rekla je Dias.

Prošle godine vlada je donijela zakon o zaštiti transrodnih osoba kako bi zaštitila njihova prava te kaznila napade na njih. No transrodna zajednica tvrdi kako kazne nisu dovoljne, a nova stavka prema kojoj moraju dobiti certifikat od lokalnog suda kako bi potvrdile svoj status nije u skladu s odlukom visokog suda.

"Zakon iz 2019. godine potpuno je drakonski i kršit će temeljna prava transrodnih osoba i u suprotnosti je s pravom na samoidentifikaciju koju je osigurao visoki sud ", rekla je Baruah.

Prema novom zakonu, da bi osoba bila prepoznata kao transrodna mora podnijeti izvještaj psihološke evaluacije iz državne bolnice sudu zajedno s dokazom da na istom mjestu živi 12 godina.

"Moj najmodavac me stalno pita da mu pokažem svoje dokumente, ali kako da mu ih pokažem kad piše da sam žena, a ja sam muškarac"

Priyank, 24-godišnji transrodni muškarac, rekao je kako mu činjenica da se često seli otežava mogućnost apliciranja za certifikat o transrodnosti. Rekao je da se prijavio prošle godine, no odbijen je jer nije imao dokaz o prebivalištu.

"Moj najmodavac me stalno pita da mu pokažem svoje dokumente, ali kako da mu ih pokažem kad piše da sam žena, a ja sam muškarac", rekao je za CNN. Njegovo ime je lažno jer se boji odmazde roditelja. Oni su ga bili prisilili da se uda za muškarca. Suprug i njegova obitelj su ga zlostavljali dok je živio s njima jer nije želio konzumirati brak. Prošlom najmodavcu odbio je pokazati svoje dokumente nakon čega ga je ovaj izbacio.

Dias se sjeća da je bila šokirana kad su joj u dobi od tri godine dali školsku uniformu za dječake. Ispričala je kako joj nije bilo ugodno koristiti WC za dječake, a onaj za djevojčice joj nisu dopuštali da koristi. Zato bi nuždu u školi išla obavljati iza zgrade. Već tada su je dječaci počeli seksualno napadati, rekla je.

Više puta je seksualno napadnuta dok je radila kao barska plesačica. Rekla je da se s godinama prestala zamarati prijavama policiji. Kad bi otišla prijaviti zločin rekli bi joj da bi je oni sami silovali kako bi joj pokazali gdje joj je mjesto.

Istraživanje koje je 2017. godine napravio National Human Rights Commsion pokazao je da policija ne reagira kada je riječ o prijavama transrodnih osoba, čak i ako se radi o grupnim silovanjima.

Dias kaže kako transrodna zajednica osjeća kako je ostavljeno na njima samima da rješavaju svoje probleme te da se u društvu ne doživljavaju kao netko za koga se treba boriti.

"Kada sam išla na prosvjede protiv seksualnih napada i silovanja neke ženske vođe su mi rekle da ne pripadam tu. Ljudi misle da mi tražimo previše i da naš pokret za jednakost nije važan”, rekla je.