Iako zemlje regije i Jugoistočne Evrope primjenjuju međunarodne instrumente u zaštiti nacionalnih manjina, nivo ostvarenih prava je još uvijek nedovoljan, a prisutne su asimilacija i segregacija zbog čega treba nastaviti s jačanjem manjinskih prava, složili su se učesnici skupa "Regionalna saradnja u Jugoistočnoj Evropi i zaštita nacionalnih manjina", koji su 10. novembra u Zagrebu organizirali SKD "Prosvjeta" i Mreža za akademsku saradnju u Jugoistočnoj Evropi iz Beograda.

Učesnike, dijelom u dvorani, a dijelom na internetskim platformama pozdravili su potpredsjednik "Prosvjete" Siniša Tatalović, direktor Instituta društvenih nauka iz Beograda Goran Bašić te Aleksandar Tolnauer, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH.

Nastojali smo da skup ima tri tematske cjeline - regionalnu suradnja u jugoistočnoj Evropi, zaštitu nacionalnih manjina na tom području, prije svega u Hrvatskoj i Srbiji, kao i primjenu međunarodnih instrumenata u zaštiti nacionalnih manjina u državama Jugoistočne Evrope, rekao je Tatalović.

Potpredsjednik Vlade Boris Milošević podsjetio je učesnike da će 2022. biti 20. godišnjica donošenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina donesenog s ciljem poboljšanja zaštite nacionalnih manjina.

- Uzlazna putanja trajala je do ulaska zemlje u EU pri čemu se podrazumijevalo da članstvo znači zaštitu. Ali, kako se pokazalo, prava manjina ne treba uzimati zdravo za gotovo ni u EU pa treba vidjeti kako postići da prava u članicama ne padnu ispod standarda koji su imale kad su ulazile, jer se standardi mogu srozati. Zato treba staviti naglasak na manjinska prava bez obzira da li je neka država članica EU ili ne - naglasio je Milošević.

Govoreći o regionalnoj suradnji, saborski zastupnik i predsjednik SNV-a Milorad Pupovac, rekao je da je ono što nazivamo Jugoistočne Evropa podijeljena u dva dijela, onaj u Uniji i onaj izvan nje.

- Radi se o nezavršenim i zaustavljenim procesima s nedovršenim državama kao što je BiH, nezavršenim sukobima kao kad je riječ o Kosovu i neuređenim društvima u skoro svim zemljama JIE. Bilo da su u EU ili izvan, sve one imaju više ili manje karakteristike neuređenih društava u kojima proces ostvarivanja manjinskih prava nije kao u onim društvima koja su uređena. Proglašenje nezavisnosti Kosova dovelo je regiju u novo stanje, a sa završetkom mandata Haškog suda pojedine presude otvorile su prostor za poruke o neodgovornosti - podvukao je Pupovac.

Naglasio je i rast antagonizma između zemalja u EU i onih koji to nisu, poput odnosa između Bugarske i Sjeverne Makedonije, kao i konfrontacija između Srbije i Kosova te kooperacije u području ekonomije, odnosno minimuma političke, a maksimuma privredne suradnje. Uz to, politike sjećanja u regiji su protiv politike pomirenje, a zagovornici pomirenja su marginalniji nego u ratu.

Dejan Jović s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu naglasio je da se pojam regije koristi da se izbjegnu neki drugi pojmovi ili u nedostatku naziva. Regija je zamišljena kao privremeni koncept koji će se smanjivati i konačno nestati s priključenjem zemalja Uniji.

- Hrvatska je tvrdila da nije na Balkanu i da spada u Srednju Evropu, u mediteranske zemlje i zemlje Jugoistočne Evrope, kao npr. Grčka, Bugarska, Malta… Hrvatska, kojoj su prioriteti Šengen ili euro-zona, za regiju više nije važna zemlja i više se ne može reći da su odnosi s Hrvatskom ključni za Balkan ili određujući za sudbinu regije. Zagreb nije važan za Beograd, pa Srbija već duže vrijeme nema ambasadora i ne brine za to. Od 2018. nama bilateralnih sastanaka između predsjednika dviju država, a te godina potpisan je i zadnji bilateralni sporazum. Između dvije zemlje od 1996. do 2018. potpisan je 71 međunarodni ugovor ili akt od kojih je 11 imalo privremeni karakter i prestalo važiti. S druge strane, kroz inicijative kao što je Otvoreni Balkan, Srbija pokušava iskoristiti vrijeme do ulaska u EU da bi se pozicionirala u regiji kao najvažniji akter ili inicijator. Za Srbiju su odnosi sa Sjevernom Makedonijom, kao i odnosi Srbije, Albanije i BiH važniji od odnosa s Hrvatskom, a prioriteti su i odnosi s Rusijom i Kinom - rekao je Jović.

Podsjetio je da je Hrvatska s BiH potpisala 125 ugovora od kojih 20 privremenih, a zadnji u septembru 2020. kao i da ključni sporazumi, poput onih o hrvatskim granicama sa Srbijom, ostaju bez potpisa.

- Postoje tri tipa integracija: eurointegracije koje stoje, Otvoreni Balkan kao regionalno povezivanje što je važno za Srbiju jer poboljšava odnose s Albanijom, kao i etno-integracije, odnosno borba za utjecaj, što je prisutno u vanjskim politikama Srbije, Hrvatske i Albanije. Odnosi Albanije i Srbije su uznapredovali, što je važno za Srbiju ako želi riješiti pitanje Kosova i osigurati mir, dok su odnosi Srbije i BiH opterećeni ambicijama RS - rekao je Jović, ističući da je, iako se države učesnice ratova 90-ih ne slažu oko pitanja rata, do sada nađena većina nestalih što je vrlo veliki uspjeh. Tako je tvrdnja da nema dobrih odnosa, dok se ne riješe svi nestali tek izgovor, kao i tvrdnja da se Srbije nije ispričala Hrvatskoj, iako je u proteklim godinama s obje strane upućeno 11 isprika, zaključio je Jović.

Milan Krstić iz beogradskog Fakulteta političkih nauka ukazao je da regionalna suradnja ima posljedice za nacionalne manjine kao i da se uz evropske integracije u JIE javljaju i regionalne integracije. Što se integracija sužava, odnosno u njoj je manje zemalja, to je ona dublja, rekao je i dodao da je fokus na ekonomiji i da su politički efekti izostali. Otvoreni Balkan podržavaju SAD s idejom "hajde da integrišeno što možemo i sprečimo uticaj Rusije i Kine", zaključio je Krstić.

Na panelu o zaštiti nacionalnih manjina, Vladimir Vuletić s Filozofskog Fakulteta u Beogradu, podsjetio je da je Srbija po Ustavu država Srba i svih građana.

- Zakoni koji se tiču nacionalnih manjina su mahom prepisani i odredbe nisu integrisane u zakonski okvir, položaj različitih nacionalnih manjina nije ujednačen, a postoje i socijalne distance između većinskog srpskog i manjinskih naroda. Dugo vremena Hrvati nisu bili prepoznati kao nacionalna manjina, a za mnoge je sporno i pitanje Bunjevaca i bunjevačkog jezika. Osim toga česta je i asimilacija kao način integracija, odnosno linja manjeg otpora za manjine - rekao je Vuletić.

Aleksandar Tolnauer podsjetio je da su mnoge, pogotovo novonastale manjine početkom 90-ih imale strah od izražavanja pripadnosti.

- Ustavni zakon o manjinama iz 1991. nije zaživio osim kod prava zatečenih manjina, ali se 2000-ih događa prekretnica jer se uz jaku ulogu međunarodne zajednice nastoji manjine uvoditi u kulturni i javni život. Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina iz 2002. bio je u mnogim stvarima prenormiran i nerealan, pri čemu neke stvari nije tražila ni međunarodna zajednica. Dobre stvari tog zakona su samostalno financiranje i učešće manjinskih predstavnika u radu Vlade u stvarima koje se tiču manjina. Ukratko, taj je zakon imao veliku ulogu za stvaranje uvjeta za očuvanje identiteta te očuvanje od getoizacije i asimilacije. Manjinska prava nisu dodatna prava koja se daju, već su to prava koja pripadnike manjina u pravima izjednačavaju s ostalim građanima. Naravno, postoje i pritisci zdesna kojima se zagovara ukidanje Savjeta za nacionalne manjine i osam manjinskih zastupnika te njihova zamjena nekakvim odborom koji ne bi imao nikakvu snagu niti moć odlučivanja - rekao je Tolnauer koji je ukazao i da je Hrvatska pravoslavna crkva tek udruga koja nije priznata kao crkva, a koristi se u revizionističkim i desničarskim provokacijama i promovira u Hrvatskom tjedniku i Dnevno 7, kazao je Tolnauer, koji se pozabavio i ulogom nacionalnih manjina u razvoju Hrvatske. Istovremeno je govorio i o položaju hrvatske manjine u okruženju, ocijenivši da bi Srbija trebala osigurati jedno mjesto Hrvatima u Narodnoj skupštini.

Što se tiče primjene međunarodnih instrumenata u zaštiti nacionalnih manjina u državama Jugoistočne Evrope, Goran Bašić je naglasio da su u Srbiji primijenjeni svi mehanizmi, zakoni i propisi, ali da segregacija postoji i danas. Etničke zajednice žive jedne pored drugih ali se ne dodiruju. Ako želimo da napravimo neko društvo moramo imati dobar lokalni monitoring, rekao je Bašić.

Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter govorila je o primjeni međunarodnih preporuka i zajedničkoj ulozi pravobranitelja i ljudskopravaških NVO za monitoring tijela državne uprave.

Bahrija Sejfić iz Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH naglasila je da je Hrvatska ispunjavala svoje obaveze prema Vijeću Evrope.

- Hrvatska treba osuđivati svu antimanjinsku retorike u javnom govoru i u medijima, a Vlada ulaže napore da se što više smanji - naglasila je Sejfić.