Što pokazuje vaše najnovije istraživanje?
Istraživanje smo proveli kako bismo ispitali stavove opće populacije o ksenofobiji, multikulturalizmu, useljavanju stranaca i pojedinim manjinskim skupinama koje žive u Hrvatskoj. Ukratko, podaci pokazuju da u periodu od 2013. do danas nije došlo do tektonskih promjena u pogledu stavova građana o ovim pitanjima. Generalni je zaključak da je većina otvorena prema različitostima. No postoji jedan stabilan dio populacije koji ima negativne stavove prema drugima i drugačijima – to nas kao društvo treba zabrinuti i time se moramo baviti.
Koliko su se stavovi prema strancima, manjinama i migrantima promijenili od prošlog takvog istraživanja prije četiri godine?
Kad gledamo rezultate koji mjere koliko se građani smatraju ugroženima konkretnim manjinskim skupinama koje žive u Hrvatskoj, situacija se promijenila. Na primjer, 2013. godine oko 40 posto ispitanika je negativne stavove imalo prema Romima, dok se postotak takvih ispitanika danas kreće oko 25 posto. Sličan je trend vidljiv i u slučaju stavova prema Srbima koji žive u Hrvatskoj, muslimanima, doseljenicima iz zemalja bivše Jugoslavije, Kinezima… Zabrinjavajuće je, međutim, da su tražitelji azila sada na vrhu ove ljestvice, iako se postotak građana koji o njima imaju negativne stavove nije značajno promijenio. Teško je procijeniti bez dodatnih istraživanja zašto su rezultati ovakvi – istraživanja ovakvog tipa imaju svoja ograničenja. Ovako zdravorazumski, rekla bih da se fokus pomakao na neke realnije ugroze.
Hoće li istraživanje potaknuti donošenje kvalitetnih politika usmjerenih na otklanjanje strahova i predrasuda?
Voljela bih vjerovati da na mjestima odlučivanja ima dovoljno brige i pameti da se donose politike koje će potaknuti otvorenost društva i da se te politike donose na temelju poznavanja društva u kojem živimo. Zabrinjavajuće je da na razini institucija koje kreiraju i provode politike zaštite ljudskih prava uglavnom nema inicijative da se ispitaju fenomeni prije nego se planiraju veliki društveni zahvati. To pokazuje da već godinama nedostaje vizija kamo ova zemlja ide i kako će do tamo doći. Na ovaj način, zajedno s kolegama iz akademske zajednice i civilnog društva, pokušavamo ponuditi tu viziju i dati ključne uvide s terena.
