Spuštanjem vijenca u Dunav odali ste počast civilnim žrtvama zločina u Vukovaru?
Kao i svake godine, položili smo vijence na Memorijalno groblje u Vukovaru, na Ovčaru, a isto tako, dan nakon Dana sjećanja i u Dunav, za sve civilne žrtve rata. Na Dan sjećanja komemoriramo sve žrtve grada Vukovara, poginule branitelje, kao i sam taj dan koji je jedan od najtužnijih u modernoj hrvatskoj povijesti. Međutim, smatramo da je isto tako važno tih dana sjetiti se svih civilnih žrtava rata, uključujući naravno i sve nevine žrtve srpske nacionalnosti.
Također, polaganjem vijenca u Dunav sjećamo se i svih onih čija se sudbina još uvijek ne zna, dakle svih naših nestalih, i apeliramo na vlasti da pronalazaka nestalih mora biti prioritet Vlade jer nemogućnost saznavanja sudbine bližnjih i nemogućnost odlaska na njihov grob stvara dugotrajnu traumu za preživjele članove obitelji. Trideset i dvije godine nakon pada Vukovara smatramo da je važno naglašavati da život svake žrtve vrijedi jednako i da ih se s jednakim pijetetom sjećamo. Takav stav, ključan je i za proces suočavanja s prošlošću, kao i procese izgradnje mira u zajednicama pogođenim ratnim zbivanjima.
Kako komentirate hajku zbog toga?
Hajka je podignuta od onih koji će napraviti sve da zajednica ostane podijeljena i da uvijek postoji tinjajući sukob između Hrvata i Srba jer je to jedino na čemu mogu graditi političke poene koji se, u nedostatku sadržaja, oduvijek temelje samo na strahu, mržnji i podjelama. Ivan Penava i Domovinski pokret odlučili su ove godine na najbezobzirniji način iskoristiti žrtve branitelja i civila Vukovara kada su predstavnicima srpske nacionalne manjine i nama prijetili incidentima u slučaju da dođemo položiti vijence u Vukovar.
Smatram da je zbog specifičnog manjinskog položaja SDSS donio jedinu moguću odluku u toj situaciji jer iz poštovanja prema žrtvama nisu željeli biti uvučeni u incident insceniran od Penave. Naša situacija jest politički drugačija pa smo odlučili da nećemo dozvoliti radikalnoj desnici da privatizira domoljublje i zabranjuje čovjekoljublje; zato smo bili prisutni i 18. i 19. studenog u Vukovaru i jasno pokazali da strah i crnilo neće pokoriti većinu u ovoj zemlji koja želi mir, jednakost i dostojanstvo za sve, i u životu i smrti.
Iz Mosta kažu da ste "veći Pupovac od Pupovca", a Marija Selak Raspudić to je nazvala "kvaziljevičarskim preseravanjem".
Njima smeta što gube od Domovinskog pokreta i onda umjesto da se odmaknu od takve politike mržnje i podjela, upravo u nju ulijeću. Takmiče se s Penavom i sličnima tko će gore, tko će radikalnije, s više mržnje i difamacije govoriti o onima koji zagovaraju ustavne vrijednosti pravde, mirotvorstva i jednakosti. Odabrali su valjati se u glibu politike kratkog daha bez sadržaja, politike koja je uvijek i svugdje bila kratkog daha. To ih čini irelevantnima u našim očima. Uostalom, njihova konstantna fiksacija na nas samo pokazuje njihovu frustraciju vlastitim neuspjehom.
Kako komentirate prijetnje zastupnicima SDSS-a da ne smiju doći u Vukovar?
To je loše za sam Vukovar jer je izuzetno važno da politički predstavnici srpske nacionalne manjine dolaze odati počast žrtvama Vukovara kao i mučki ubijenima na Ovčari, kao što bi bilo važno da političari većinskog naroda zajedno s političkim predstavnicima srpske manjine komemoriraju civilne žrtve srpske nacionalnosti. Budućnost kako ju mi vidimo je budućnost zajedništva u komemoriranju ovakvih traumatskih događaja iz naše povijesti jer takav čin gradi budućnost u miru. Posebno nam je važno da Vukovar postane mjesto visoke kvalitete života i perspektivnosti, grad u koji se dolazi tokom cijele godine, grad u koji se doseljava umjesto grada iz kojeg se iseljava velik broj mladih ljudi.
