Prijedlog novog, trećeg po redu, Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske, Zagrebačke, Sisačko-moslavačke i Karlovačke županije, koji bi se do sredine ovog mjeseca trebao naći u saborskoj raspravi i u kratkom roku biti usvojen, dolazi nešto prije obilježavanja trogodišnjice zagrebačkog potresa, dok na području Banije brojni građani treću zimu zaredom životare u kontejnerima i drugom privremenom smještaju.

Nakon što je u protekle dvije godine na Baniji nanovo sagradila svega šest kuća, država je priznala da su prošla dva zakonska modela značajno usporavala obnovu pa je sad, u najkraćem, Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, na čelu s novoimenovanim hadezeovim ministrom Brankom Bačićem, predložilo model u čijem su fokusu nove mogućnosti financiranja samoobnove. "Potrebno je poticati građane da obnavljaju svoje domove. Pri tome će sudjelovati država kroz različite načine dodjele novčane pomoći", piše u uvodu zakona. Prema najavi, trebala bi se isplaćivati novčana pomoć za nekonstrukcijsku obnovu, za popravak konstrukcije zgrade i za cjelovitu obnovu pojedinačno zaštićenog kulturnog dobra; također i za uklanjanje zgrade, umjesto gradnje i opremanja zamjenske obiteljske kuće, te pomoć za troškove izrade projekta. Predviđena je isplata cijelog iznosa potrebnog za obnovu prije početka radova, odnosno sav trošak samoobnove vlasniku će biti isplaćen unaprijed, najavio je Bačić.

Inače, Ministarstvo prostornoga uređenja je do 31. prosinca 2022. zaprimilo (za zagrebački i petrinjski potres) ukupno 20.573 zahtjeva za obnovu za 18.745 različitih lokacija, a doneseno je 7.418 akata o obnovi, što je u usporedbi s godinom prije 82 posto akata više. Pa baš to i jest zabrinjavajuće, jer birokracija buja, a na terenu je ništavilo.

Što se iz ukupno 87 članaka novoga zakona nazire? Spomenuti "novi pristup samoobnovi" u svjetlu prethodnih promašaja čini se kao prebacivanje odgovornosti nesposobne države na već rezignirane i izigrane građane, site državnih obećanja. U tom slučaju teško onome koji se nakon dvije ili tri godine muke u kontejneru mora nanovo baviti izradom projekta i svega što treba za izgradnju nove ili popravak oštećene kuće. Posebno ako je poznato da nedostaje projektanata, a ništa bolje stanje nije ni u građevinskoj struci.

Za komentar o novom Zakonu o obnovi obratili smo se bivšoj ministrici graditeljstva, saborskoj zastupnici i predsjednici stranke Glas Anki Mrak Taritaš, koja s pojačanom pažnjom prati njegovo donošenje. Nedavna izjava ministra Bačića, započela je naša sugovornica, da će novac za samoobnovu biti isplaćen građanima na njihov račun, otvara ključni problem – koliko će im novca biti dostupno na računu?

- Morat će se uspostaviti određeni troškovnik radova. Pitanje je nadalje da li će država postaviti uvjete i reći: za zamjensku kuću određenog tipa isplaćujemo toliki i toliki iznos, ili će za konstruktivnu obnovu postojati tip A, B ili C, ili će pak razmatrati svaki pojedinačni slučaj. Ako će se ravnati prema svakom pojedinačnom slučaju, ako će se svaki troškovnik ocjenjivati i svaki procjenjivati, opet će trebati neko vrijeme - kaže za Novosti Mrak Taritaš.

Podsjeća na poplavu 2014. u Cvelferiji, u selima županjskog kraja jer je, kako ističe, srušena kuća jednako srušena, bilo od poplave ili od potresa, a zamjenske kuće tada je radila isključivo država.

- Ali za sve drugo utvrdili smo četiri kategorije i odredili iznos koji osoba može dobiti ovisno o procjeni kategorije svake pojedine stradale kuće. Sav donirani materijal, a bilo ga je prilično, ljudi su mogli besplatno dobiti. U način na koji je poslije određena osoba obnavljala kuću nismo se petljali - kaže ona.

Drži da je i u ovom slučaju država trebala kategorizirati kuće, jer joj se u suprotnom čini da je obnova i dalje postavljena na način da ljudi od nje odustanu. A država do 30. lipnja mora potrošiti 1,3 milijarde eura iz Fonda solidarnosti EU za obnovu javne, komunalne i prometne infrastrukture te obnovu javnih zgrada. Čini se da bi taj novac mogao biti utrošen i za kupnju privremenih drvenih ili montažnih kuća, kamo bi se preselili ljudi iz kontejnera na Baniji. Članak 64. upravo obuhvaća najam, kupnju, transport i montažu privremenih, pokretnih i montažnih objekata. Zapravo, to je onda dupli trošak, logično smatra naša sugovornica, što se moglo napraviti i puno ranije. Zatim povlači paralelu sa zagrebačkom poplavom iz 1964. godine, kada su ljudima koji su ostali bez kuća izrađene privremene barake, u kojima neki od njih i dalje žive, poput onih na obodu maksimirske šume, ali i u četvrtima kao što su Botinec i Retkovec.

Sudeći prema nekim komentarima nakon e-savjetovanja, problematičan je i članak 27. koji ne priznaje pravo na gradnju zamjenske obiteljske kuće vlasnicima obiteljskih kuća ako u trenutku potresa nisu imali prijavljeno prebivalište ili boravište na adresi uništene obiteljske kuće, dok se istovremeno priznaje pravo na gradnju zamjenskih stanova u višestambenim zgradama svim vlasnicima, osim posebnih dijelova uklonjene zgrade u kojima vlasnik, odnosno srodnik vlasnika nije stanovao na dan 28. i 29. prosinca 2020. godine, gdje bi se radovi izveli do grube gradnje. Također, isti članak propisuje da će status eventualno druge useljive kuće ili stana (ako je do neupotrebljivosti stradao prvi) utvrđivati tročlano povjerenstvo koje imenuje ministar, od kojih je barem jedan član iz građevinske struke.

- Ostala dvojica mogu valjda biti slikar i vodoinstalater. Tako će povjerenstvo nekome utvrditi da može živjeti u dotičnoj kući, a za drugoga da ne može. Tu može doći do svakakve zloupotrebe - smatra Mrak Taritaš.

Za nju su sporna i dva svjedoka koji bi svojim potpisom trebali sudjelovati u dokazivanju imovinsko-pravnih odnosa, odnosno ondje gdje se stvarno stanje oko vlasništva kuće ili zemljišta ne podudara sa stanjem u zemljišnim knjigama ili zemljišna knjiga ne postoji.

- Što će potonji svjedočiti – da je to bila vaša kuća? - pita se zastupnica.

Spominje i možda ne toliko problematiziranu činjenicu da država u obnovi stradalih objekata u Zagrebačkoj i Krapinsko-zagorskoj županiji te Gradu Zagrebu sudjeluje s 80 posto učešća, dok je na Baniji ono stopostotno. Građani prve tri jedinice su dakle građani drugog reda, domeće Mrak Taritaš, premda bi svi trebali imati ista prava u pogledu državnog proračuna.

Također, zakon predviđa da vlasniku stana odnosno srodniku vlasnika stana u kojem je vlasnik odnosno srodnik vlasnika i zaštićeni najmoprimac stanovao u vrijeme nastanka nepogode ili katastrofe u višestambenoj zgradi, stambeno-poslovnoj zgradi i obiteljskoj kući, a koja za vrijeme obnove nije podobna za stanovanje, Grad Zagreb, županije ili jedinice lokalne samouprave na njegov zahtjev daju u najam stan odgovarajuće veličine do završetka obnove njegove zgrade. Takvi će ipak biti dužni za najam stana plaćati najamninu propisanu Odlukom o najmu javno najamnih stanova.

Dobra stvar mogla bi biti pripajanje Fonda za obnovu i Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine. Hoće li se tom reorganizacijom i administrativnim rasterećenjem poboljšati stanje na terenu teško je reći, zasad znamo da nas kod obnove prošlost nije naučila ničemu dobrom.