Salah Abdel Šafi palestinski je veleposlanik u Austriji i Sloveniji, zadužen i za Hrvatsku, te trajni promatrač Palestine u Ujedinjenim Narodima. U lipnju prošle godine posjetio je Zagreb kako bi od hrvatske Vlade zatražio da, u skladu s pozicijom Evropske unije, aktivno podrži takozvano rješenje s dvije države. Drugim riječima, da prizna Palestinu. Ovih dana ponovno je posjetio Hrvatsku, gdje je razgovarao s predstavnicima Ministarstva vanjskih poslova i saborskog Odbora za vanjsku politiku.
U prosincu prošle godine Opća je skupština UN-a izglasala odluku da Međunarodni sud pravde u Haagu da savjetodavno mišljenje o pravnim posljedicama izraelske okupacije palestinskih područja. Za rezoluciju je glasalo 87 članica, suzdržanih je bilo 53, a 26 protiv, među njima i Hrvatska. Neposredno prije glasanja tadašnji premijer Jair Lapid, danas vođa opozicije, poslao je pismo na adrese pedesetak zemalja i od njih zatražio da izvrše pritisak na palestinsku samoupravu da povuče prijedlog rezolucije. Sa Šafijem razgovaramo o dvije aktualne teme; sporazumu o sigurnosnoj suradnji između Hrvatske i Izraela, te masovnim protestima protiv pravosudne reforme u Izraelu.
Hrvatski parlament je u petak, 31. ožujka, izglasao zakon kojim se potvrđuje sporazum o sigurnosnoj suradnji između Hrvatske i Izraela. Jeste li i o tome razgovarali s hrvatskim dužnosnicima i možete li reci nešto o izraelskim sigurnosnim politikama i tehnologijama?
Taj je ugovor zapravo potpisan još 2019. godine, a danas je ratificiran. Predsjedniku saborskog Odbora za vanjsku politiku Gariju Capelliju rekao sam da čin ratifikacije u ovakvim okolnostima u Izraelu, gdje se izraelski narod i opozicija masovno bune protiv vlade, šalje vrlo lošu poruku. Time Hrvatska legitimira trenutnu izraelsku vlast, iako se njezin legitimitet zbog autoritarnih tendencija upravo osporava na ulici. Savjetovao sam mu da se makar odgodi glasanje, ali to se nije dogodilo.
Što se tiče same izraelske tehnologije u pogledu javne sigurnosti, Palestinci su oduvijek svojevrsni pokusni kunići za testiranje tih tehnologija i opreme. Sjećam se kako smo na početku druge intifade 2000., a naročito 2001. godine, bili među prvima koji su iskusili upotrebu dronova, ne samo za nadzor, nego i one sa streljivom. Izrael je svoje bespilotne letjelice testirao upravo u Pojasu Gaze, a naširoko je poznato i da su se u mnogom državama događale zloupotrebe izraelskog špijunskog softwarea Pegasus.
Spomenuli ste proteste, najveće u povijesti Izraela, protiv namjere vlade premijera Benjamina Netanjahua da provede pravosudnu reformu koja će ozbiljno ugroziti tamošnji demokratski poredak. Imaju li Palestinci, oni u Izraelu kao oni i na palestinskim područjima, ikakvu ulogu u ovom pokretu?
Nemaju apsolutno nikakvu ulogu, u pitanju je potpuno interno izraelsko pitanje. No treba reći i da su korijeni današnjih previranja u Izraelu upravo u okupaciji palestinskih područja jer je okupacija dovela do radikalizacije izraelskog društva. U prošlosti su postojale izraelske vlade koje su činile usluge doseljenicima, a danas je obratno i doseljenici su dio vlade. Postoje ministri doseljenici koji fizički žive u ilegalnim naseljima.
Okupacija se sada kao bumerang okrenula protiv izraelskog društva, jer kada imate doseljenike na ključnim pozicijama u vladi, ovo je rezultat. Oni su ti koji pokušavaju iz temelja promijeniti pravosudni sustav, pa sada i takozvani liberalni Židovi, ljudi koji su emigrirali iz čitavog svijeta i donijeli svoj novac u taj 'svjetionik demokracije na Bliskom istoku', odjednom shvaćaju da to možda i nije tako, da se vlast okrenula upravo protiv njih.
Zato uvijek kažem Evropljanima, a rekao sam to danas i hrvatskim dužnosnicima - u pitanju je država koja ima jednu od najjačih vojski u svijetu, koja je ekonomski vrlo razvijena, s visokim životnim standardom, a koja ima nuklearno oružje. Kada takva zemlja, sa svim tim vojnim i nuklearnim potencijalom, dođe u ruke lunatika, što se zapravo i događa, Evropa će biti ta koja će imati problem. Vrlo su zastrašujuće nedavne slike izraelskih vojnika kako plešu s doseljenicima koji potpaljuju požare u palestinskom selu Huvara na Zapadnoj obali. sasvim je moguće da neće proći dugo dok Židovi ne proliju židovsku krv.
Izraelsko društvo je imigrantsko društvo, vrlo je heterogeno, ali ono što ih je oduvijek ujedinjavalo je zajednički neprijatelj, a to smo mi, Arapi. Danas se po prvi put u povijesti Izraela događa da taj konstrukt dobiva pukotine, jer njegovi stanovnici shvaćaju da Izrael nije zemlja demokracije čak ni za Židove, budući da je on uvijek bio demokracija samo za židovski narod, nikada za Palestince koji su građani Izraela. Mislim da bi ovo što se događa mogla biti prekretnica. Reakcije u svijetu, primjerice one vrlo oštre koje dolaze iz SAD-a, pokazuju da su zapadne demokracije zabrinute, iako su one te koje Izraelu cijelo vrijeme dozvoljavaju da djeluju nekažnjivo.
Kako objašnjavate činjenicu da se pitanje Palestinaca u ovim protestima uopće ne spominje?
To je rezultat dugotrajnog procesa, jer kada okupacija toliko dugo traje na koncu uspije u tome da dehumanizaciju druge strane dovede do stupnja da ta da druga strana više uopće ne postoji. Tako je nažalost i kod ekstremne desnice i kod cionističke ljevice. To je dio židovskog supremacizma, koji se uostalom ni ne krije. Kada Netanjahu kaže da Izrael nije država svih njezinih građana nego isključivo židovskog navoda, to rezonira kroz cijelo društvo.
Mislite li da će vlada odustati od reforme pravosuđa?
Netajnahu je političar opsjednut moći koji vrlo dobro zna da će se, ukoliko ukine ovaj projekt, raspasti vladajuća koalicija, a ako se raspadne koalicija to će biti kraj njegove političke karijere.
Ne vjerujem da će on ovo preživjeti politički, mislim da pokušava kupiti vrijeme, primiriti situaciju, stvoriti impresiju da je voljan na kompromis s opozicijom. Ali ne vjerujem da će to i učiniti, a vjerojatno u to ne vjeruje ni opozicija, pri čemu najsvježija ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da bi Netanjahu izgubio kada bi sada bili izbori.
Za ekstremne desničare u vladi kakvi su Itamar Ben Gvir i Bezalel Smotrič ova reforma je esencijalna za implementaciju njihovog političkog programa. Dosad se više puta dogodilo da je Vrhovni sud blokirao odluke vlade iza kojih su stajali ekstremno desni ministri. S reformom to više neće biti moguće, dovoljna će biti jednostavna većina koju imaju u parlamentu da ponište odluke Vrhovnog suda koje im ne odgovaraju. U pitanju je paket zakona čiji je cilj kompletno promijeniti cijeli sustav funkcionalne demokracije, a budući da su u pitanju više zeloti nego oportunisti, ne vjerujem da će oni odustati od zahtjeva da se reforma provede.
