Salah Abdel Šafi palestinski je veleposlanik u Austriji i Sloveniji i trajni promatrač Palestine u Ujedinjenim narodima.
Nakon što su u subotu Hamasovi borci upali na teritorij Izraela i time započeli oružani sukob, čuli smo razne teorije o tome kako je moguće da je Hamas izveo tako profesionalnu operaciju. Tko stoji iza toga i tko ima koristi, lokalno i geopolitički, od Irana i Libanona pa do Saudijske Arabije i Rusije. Što vi kažete?
Ne znam zašto je Hamas to učinio sada, vjerojatno iz vojno-taktičkih razloga odnosno zato što su sada bili spremni. Ovih dana cure informacije od Hamasa, koje mi se čine vjerodostojne, da se ova vrlo složena operacija pripremala dvije godine. Isto tako, nije tajna da Hezoblah i Iran podržavaju Hamas, ali ne vjerujem da je Hamas to učinio zbog nečijih geopolitičkih razloga. Smatram da je u pitanju čisto palestinska operacija, sigurno provedena uz vanjsku pomoć, te da sve ove teorije koje se sada spominju služe tome da se odvrati pažnja od pravog uzroka, a to je okupacija. Pratim analize po raznim stranim medijima i ono što svugdje primjećujem je jasna namjera da se Iran i Saudijska Arabija uvuku u sukob i tako zamagle pravi uzroci problema, a to je izraelska okupacija palestinskih područja koju provodi ekstremno desna vlada Izraela.
Izrael je naredio potpuno blokadu Gaze, a Sky News je razgovarao s izvorom u izraelskoj vojsci koji je rekao da ofanziva na Gazu "neće biti čista". Kako to komentirate?
Ja sam iz Gaze, tamo su mi prijatelji i rodbina koji me obavještavaju o masovnim bombardiranjima stambenih četvrti, ljudi se nemaju gdje skloniti niti gdje pobjeći. Na djelu je veliko licemjerje međunarodne zajednice koja sada prema Izraelu šalje golemi val solidarnosti i predstavlja ga odjednom kao žrtvu, iako je cijelo vrijeme Izrael taj koji čini zločine. Izraelski ministar obrane nekidan je javno rekao da će Gaza ostati bez hrane, vode, goriva i struje. To je, u 21. stoljeću izjavio ministar obrane države koja sebe smatra i koju se na Zapadu smatra demokracijom.
Ne vjerujem da će Izrael biti sposoban potpuno uništiti Hamas. Ako pogledamo u povijest, Izrael je to pokušao u Libanonu s Hezbolahom pa je Hazbolah iz toga izašao jači. Pokušali su isto to s Hamasom 2009, 2012, 2014. i 2021. godine i Hamas je svaki put izašao jači
Glasnogovornik izraelske vojske rekao je da je cilj njihove operacije "počiniti štetu". I jedno i drugo međunarodne organizacije za ljudska prava protumačile su kao objavu Izraela da će činiti ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. No, izuzev toga ne čujemo kritike takvih rasističkih izjava, jer kada se prolije krv izraelskih Židova onda se govori o kršenju međunarodnog prava, s čime se potpuno slažem i netko za to treba odgovarati. Ali, kada Izrael najavljuje ratne zločine međunarodna zajednica ostaje nijema, ili još gore, poziva na obustavu pomoći Evropske unije Palestini, kao što je to učinila vlada Austrije. Srećom postoje i države kao što su Irska, Španjolska, Danska i Belgija, koje su poručile da se Evropska unija ne bavi kolektivnim kažnjavanjem palestinskog naroda.
Vi u ovom razgovoru niste eksplicitno osudili zločine Hamasa, iako se to, slično kao u vezi rata u Ukrajini, danas očekuje od svakoga tko želi o tome govoriti?
Točno je da se u zapadnim zemljama od nas u svakom razgovori želi ekstrahirati osuda Hamasa, ali moje je mišljenje da oni koji to rade cijeli događaj lišavaju njegovog konteksta. Izrael nije tek miran susjed Palestine koji je sada bez povoda napadnut, već je u pitanju okupacijska sila, sila koja svoje okupacijske politike provodi već 60 godina blokadom Gaze, konfisciranjem zemlje i podizanjem židovskih naselja na palestinskim područjima, sve to pred očima međunarodne zajednice, a da nikada zbog toga nije pozvan na odgovornost.
Tijekom ove godine na Zapadnoj obali ubijeno je više od 250 Palestinaca, među njima 40 djece, pa se pitam zašto svijet i to nije osudio, zašto od izraelskih dužnosnika nije tražio da se od toga ograde i da to osude. U pitanju su dakle dvostruki kriteriji međunarodne zajednice i mislim da to Izraelu zapravo ne ide u prilog. Naprotiv, reakcija zapadnog svijeta, koja se svodi na bezuvjetnu podršku bez traženja deeskalacije, izraelskom premijeru Benjaminu Netanjahuu daje slobodne ruke da počini sve moguće užase u Pojasu Gaze, što on i čini.
Međunarodna zajednica takvim izražavanjem solidarnosti, bez poruke da se ovaj problem ne može riješiti vojno, postaje partner u tom procesu. Izrael ima jednu od najjačih vojski na svijetu, milijarde dolara utrošene su na osiguravanje granica, ima i jednu od najjačih obavještajnih službi i unatoč svemu tome jedna mala skupina militanata uspjela je poniziti izraelsku vojsku. To je poruka Izraelu da ne može osigurati svoju zemlju oružjem i jakom vojskom, te da je jedini način da živi u miru i sigurnosti onaj da i Palestinci žive u miru i sigurnosti.
Što se tiče osude Hamasa, ne mislim da bi bilo išta drugačije kada bismo to radili jer je u pitanju proces koji se događa od početka 1990-ih. Učinili smo sve što se od nas tražilo, potpisivali smo ugovore, surađivali s Izraelom u sigurnosnim pitanjima. I što se dogodilo zauzvrat? Ništa, osim što nam se pomaže financijski, ali i to se zapravo radi samo u korist Izraela budući da je prema međunarodnom pravu okupacijska sila odgovorna za dobrobit okupiranog naroda.
Tijekom ove godine na Zapadnoj obali ubijeno je više od 250 Palestinaca, među njima 40 djece, pa se pitam zašto svijet i to nije osudio, zašto od izraelskih dužnosnika nije tražio da se od toga ograde i da to osude. U pitanju su dakle dvostruki kriteriji međunarodne zajednice i mislim da to Izraelu zapravo ne ide u prilog
Kakav je službeni stav Palestinske samouprave i predsjednika Mahmuda Abasa?
U subotu je održan hitan sastanak palestinskog vodstva u Ramali koji je završio službenom izjavom u ime predsjednika Abasa. Palestinska samouprava u njoj je ponovila da je već ranije pozivala međunarodnu zajednicu da reagira na napade na muslimanske i kršćanske vjernike u Izraelu i da je upozoravala da će, u odsustvu političkog rješenja, doći do eksplozije, što se i dogodilo. U izjavi stoji i da palestinski narod ima pravo braniti se od okupatora, da ovo što se događa nije izolirani slučaj. Da se osuđuje svako ubijanje civila, dakle na obje strane, ali i da je Izrael jedini odgovoran za ovo što se dogodilo. Naravno da zapadni Evropljani i Amerikanci nisu sretnim ovakvom izjavom, ali ne vjerujem da će se ona promijeniti, uzevši u obzir posljednjih 60 godina. Znamo da ćemo za to platiti visoku cijenu, ali to je naš principijelni stav.
Koji su mogući ishodi ove situacije što se tiče Hamasa, ali i izraelskog premijera Netanjahua?
Siguran sam da će, kada ovo završi, premijer Netanjahu odgovarati pred izraelskim društvom. U ratu 1973, kada se dogodio iznenadni napad Egipta i Sirije na Izrael, premijerka Izraela Golda Meir morala je podnijeti ostavku. Kao i ona tada, Netajnahu je kao premijer odgovoran za propuste izraelske vojske, te obavještajnih i sigurnosnih službi, čiji je imidž sada na najnižim razinama u nekoliko desetljeća. Što se tiče Hamasa, ne vjerujem da će Izrael biti sposoban potpuno ga uništiti, kao što je najavio. Ako pogledamo u povijest, Izrael je to pokušao u Libanonu s Hezbolahom pa je Hazbolah iz toga izašao jači. Pokušali su isto to s Hamasom 2009, 2012, 2014. i 2021. godine i Hamas je svaki put izašao jači. No izvjesno je da će Izrael ovom akcijom smanjiti njegov vojni kapacitet, a cijena koju će civilno stanovništvo u Gazi za to platiti bit će ogromna s obzirom na to da nema napora međunarodne zajednice da se to zaustavi.
Što s palestinskom državom, sada se govori da ona nakon ovoga više nema nikakve izglede?
Mislim da će pitanje palestinske države uvijek biti na stolu. S obzirom na količinu licemjerja međunarodne zajednice, ona će vjerojatno i dalje zagovarati rješenje s dvije države, uspostavu palestinske države pored države Izrael. Postoje i analize koje kažu da bi ovo moglo rezultirati novim pokretom za mirovno rješenje. Osobno u to ne vjerujem, ali ima i takvih stavova, da je ovo možda početak političkog rješavanja problema. Emocije su sad jako snažne, ali jednom kada se sve strane priberu trebat ćemo početi izvoditi zaključke o tome što se dogodilo. A jedini ispravan zaključak je onaj da nema vojnog rješenja, da Izrael neće imati mir i sigurnost ako ga ne budu imali i Palestinci. Zasad je Izrael i dalje arogantan a zapadne zemlje ga potiču da bude još arogantniji, no nadam se da će se pokazati da sam u krivu.
