Sudbina napuštene područne osnovne škole u Velikom Gradcu, 19 kilometara od Gline, u potpunosti prati urušavanje nekad solidne seoske zajednice. Prije 32 godine, ovo banijsko selo imalo je 700 stanovnika, a prema zadnjem popisu – jedva 80. Početkom 2000-tih, kada je još uvijek tinjala nada da će povratak srpskog stanovništva u ovim krajevima biti masovniji, da će se kući vraćati i mlade porodice s djecom, postojala je jaka intencija srpskih institucija da njihov dolazak bude popraćen odgovarajućom infrastrukturom. Obnova kuća, ostvarivanje prava na stambeno zbrinjavanje, elektrifikacija sela, određena statusna prava – uz sve to trebalo je za najmlađe osigurati i mogućnost pohađanja nastave.
Još 2002. sredstvima Japana obnovljena je seoska škola u Velikom Gradcu koja je do 1995. nosila ime narodnog heroja Stojana Komljenovića Čoke. Nažalost, uređena škola s novima klupama, stolicama i školskom tablom do danas nije primila nijednog đaka. Uz najbolju namjeru inicijatora obnove, kroz dvije decenije ispostavilo se da je investicija bila promašena, a da su nesuđeni učenici i učenice osnovno obrazovanje stekli izvan Hrvatske.
Posljednja šansa da objekt zaživi bila je u pružanju socijalnih usluga za starije. Prije više od deset godina tadašnje Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, financiralo je projekt Pomoć u kući, pa je škola služila kao dnevni boravak za starije i radni prostor za dvoje zaposlenih. Oko 250 korisnika s područja Velikog Gradca, Martinovića i okolice, dvije godine su obilazile gerontodomaćice.
Mještanka Mirjana Vujatović bila je zaposlena na tom projektu. Ona ističe da je škola donedavno bila u solidnom stanju, no da su prirodne katastrofe, prvo potres, a onda i olujno nevrijeme, građevini nanijeli veliku štetu. Crijep je popucao, pa sada svaka kiša natapa unutrašnjost škole. Objekt je prepušten propadanju i pljački.
- Obilazili smo starije, donosili im lijekove, hranu, unosili drva za ogrjev. U selu danas ima malo ljudi, ni starijih nema kao prije. Imamo puno sprovoda. Malo-malo neko nastrada, padne, polomi nešto. One koji nemaju drugu opciju, Centar za socijalnu skrb smjesti u udomiteljsku obitelj, neki odu u dom. Ljudima je bilo žao kada se 2014. škola zatvorila, a pomoć u kući prestala. Kasnije to više niko nije htio financirati - priča Mirjana.
Prema riječima dogradonačelnice Gline Branke Bakšić, Grad nema nikakvu nadležnost nad školom. Za nju je zadužena Sisačko-moslavačka županija. Šestero djece iz Velikog Gradca pohađa školu u Jabukovcu. Govori da je obnovljena i škola u Gornjem Viduševcu, ali da je također zatvorena jer u selu nema dovoljno djece.
U toj je zgradi smještena glinska ispostava županijskog Zavoda za hitnu medicinu. Zbog oštećenja u potresu, Hitna je privremeno bila u kontejneru uz Dom zdravlja, no onda se našlo bolje rješenje. I to je svakako primjer koji, makar u kriznim situacijama, treba slijediti. Prazni državni objekti uvijek se mogu prenamijeniti, ali na terenu su najčešće nepristupačne zgrade, zarobljene u pravnim i bilateralnim sporovima ili samo zanemarene. Branka Bakšić napominje da u Gradcu škola više ne služi nikome.
- Broj djece i starijih drastično opada. Cijeli glinski dio je demografski narušen, rekla bih da ovdje realno živi oko 5.000 stanovnika. Škola u Velikom Gradcu nema više svrhu ni kao društveni dom ili mjesni odbor. Taj prostor bi se možda mogao urediti za karmine, da se ljudi mogu okupiti kad netko umre. Nažalost, ali to je istina - smatra dogradonačelnica Gline.
Kontaktirali smo Upravni odjel za obrazovanje, kulturu, sport, mlade i civilno društvo Sisačko-moslavačke županije, no do zaključenja ovog broja nismo dobili odgovor.
