Ulazak predsjednika Republike Zorana Milanovića u političku arenu povodom parlamentarnih izbora potresao je uspavanu političku scenu kojom su suvereno vladali Andrej Plenković i HDZ. Kao nekontrolirani faktor, Milanović je probudio ne samo političke oponente već i široku javnost koja je proteklih dana žustro raspravljala o ustavnosti predsjednikovog čina. Očekivani odgovor Ustavnog suda, sa svim nejasnim i maglovitim obrazloženjima, otvorio je vrata za uzbudljivo izborno proljeće u Hrvatskoj. Izbori postaju neizvjesna utakmica, čak se pretvaraju u triler kojim dominira scenarij "biti ili ne biti".
- Milanović je spreman na sve: zaigrao je doista rizičnu, hazardnu igru na rubu Ustava. Sve je to njegova osmišljena igra. Sada kada retrospektivno pogledamo, ništa nije veliko iznenađenje, što je u petak bio šok - smatra politički analitičar i bivši saborski zastupnik Jaroslav Pecnik, koji predviđa da s Milanovićem SDP realno može dobiti izbore.
- Milanović je shvatio što je bit ovogodišnjih izbora – pogoditi emocije građana, prvo na nacionalnoj osnovi, onda ih vezati svojom karizmom i pokazati da smo ugroženi, a on nas spašava. Medijski i komunikacijski izvrsno izvedeno. Izbornu kampanju smo amerikanizirali, što mnogo bolje pristaje Milanoviću nego Plenkoviću. Naravno da je Milanović od početka znao koga sve izaziva i kakav će biti ishod odlučivanja na Ustavnom sudu. Evidentno je da je Ustavni sud pod utjecajem HDZ-a, veze Šeparović – Plenković – Šeks. Milanović je ciljano aktivirao političku bombu, aktivirao i dimenzionirao političku scenu, mobilizirao građane da izađu na izbore, nebitno hoće li glasati za SDP-ovu koaliciju. Svoj cilj je postigao i treba samo održati tu političku temperaturu, tu tenziju - tvrdi Pecnik.
Nekadašnji saborski zastupnik Hrvatskih laburista – stranke rada navodi da svi znaju da je Milanović tip čovjeka kojeg se ne može ušutkati i da će dalje u svom stilu nastaviti davati izjave o društvu gangstera, kriminalaca i drugo, ali da to nije dobar način komunikacije.
Jaroslav Pecnik (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
- Te pravne, fiškalske igre su bijedne i jadne, ali tjerat će vodu na mlin Milanovića i SDP-a. Milanović zna da se protivnika najbolje razara humorom, satirom. Milanović i Plenković se ne gledaju kao politički suparnici, nego kao neprijatelji koji jedan drugog trebaju uništiti. A to ljudi vole, taj nerv koloseuma, gladijatorske borbe. Tko će koga pobijediti, tko će kome razbiti njušku. Ja šanse dajem Milanoviću. Plenkovića će koštati glave njegova bahatost, arogancija, narcisoidnost, izbor Turudića, dva državna odvjetnika, Lex AP... Plenkovićev istup u Lisinskom je dreka bez ikakvog pokrića, bez uvjerljivosti, karizme koju ima Milanović - ocjenjuje Pecnik i ističe da su se, nažalost, u egoističnom i narcisoidnom nadmudrivanju njih dvojice izgubili politički programi kako će Hrvatska prevenirati i preživjeti krizu koja kuca na vrata.
- HDZ-ov program zove se – Plenković, SDP-ov program zove se – Milanović. Sve ostalo nije važno. Ti programi ne nude ništa osim međusobnog vrijeđanja, netrpeljivosti. Niti je Milanović socijaldemokrat nije je Plenković HDZ-ovac, to su ljudi bez ideologije. Samo što to stanje bez ideologije Milanović nosi daleko bolje nego Plenković. HDZ je s Plenkovićem ostao isti, to su huškači, bliski šovinizmu koji trpe koalicijske partnere samo u onoj mjeri dok im koriste. Također, u interesu domovine, zaštite nacionalnog jedinstva i vlastitog džepa političari su spremni na sve, pa i na koaliciju Milanovića i Domovinskog pokreta - zaključuje Pecnik.
Sociolog Dragan Bagić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu smatra da se nakon očekivane odluke Ustavnog suda SDP našao u vrlo zahtjevnoj situaciji i da će određeni teret odgovornosti izborne kampanje političkih stranaka od centra k ljevici biti na leđima Peđe Grbina.
- SDP-ovci moraju paziti na svaku izgovorenu riječ, svaku sitnicu. Ali to otvara i prostor za poigravanje, dosjetke, aluzije, duhovitosti, što je odličan materijal za uspješne viralne kampanje koje se same koncentrično šire i u čijem kreiranju sudjeluje sama publika, birači, obični ljudi osmišljavajući viceve, fore i dosjetke, kojih su već pune društvene mreže. Odluku Ustavnog suda možemo smatrati i kao poklon SDP-u, samo ako budu do kraja znali strpljivo, oprezno i mudro odigrati tu neizvjesnu igru izbornog procesa iz kojeg ih Ustavni sud može diskvalificirati zbog makar jednog malo izravnijeg istupa - kaže Bagić i ocjenjuje da je Ustavni sud napravio grešku jer nisu definirali i precizirali što to točno ne smije uraditi Milanović kao kandidat, a posebno SDP i koalicija koji su ga kao kandidata već predstavili.
Dragan Bagić (Foto: Marko Prpić/PIXSELL)
- Širok i nejasan spektar obrazloženja Ustavnog suda možemo protumačiti i tako da su ustavni suci za sebe zadržali diskrecijsko pravo za buduće moguće interpretacije tijekom kampanje i za stvaranje prostora za buduće ustavno djelovanje i donošenje određenih sankcija koje bi išle na štetu SDP-a, samim time i Milanovića kao njihovog premijerskog kandidata. Ali mislim da to neće tako daleko ići - govori Bagić i ističe da je Ustavni sud stvorio pravnu nesigurnost i učinio ovogodišnje izbore neravnopravnim jer su SDP izložili potpunoj pravnoj nesigurnosti i DIP-ovoj arbitrarnosti u budućem odlučivanju, bez jasnih kriterija što ne smiju.
- Prvo, hrvatsko zakonodavstvo ne poznaje instituciju kandidata za premijera. Isticanje kandidata za premijera je čisti marketinški trik u političkom marketingu koji je u Hrvatskoj prisutan bar nekih 20-ak godina. Nije mi jasno kako se može zabraniti marketinški trik, ali kad je Ustavni sud već ušao u tu sivu zonu, morali su precizno definirati što je dozvoljeno, a što nije. Faktički naloživši DIP-u poseban monitoring nad kampanjom SDP-a, Ustavni sud je doveo tu stranku u jednu posebnu situaciju, u neravnopravan položaj - tvrdi Bagić i napominje da su reakcije javnosti povodom Milanovićeve kandidature bile neočekivano emotivno impulzivne.
- Milanović je napravio presedan, neosporno prekršio Ustav, pogazio sve uzuse dobrog ponašanja, izišao iz dosadašnje političke kulture i normi, ali reakcija određenog dijela javnosti, pogotovo ustavnopravnih stručnjaka, bila je izrazito emotivna, sasvim neobjašnjivo i nepotrebno stvarajući paniku i izvanredno stanje. Čak su političke stranke i politički akteri, pa i sam HDZ, Milanovićevoj kandidaturi pristupili puno racionalnije. Iz perspektive samih izbora, Milanoviću i SDP-u bilo bi puno racionalnije da je podnesena ostavka na funkciju predsjednika. Prezentirani argumenti Milanovića, Grbina i ostalih o koncentraciji vlasti u HDZ-ovim rukama su pretjerani jer ne postoji ništa toliko dramatično što bi moglo dovesti do raspada institucionalnog poretka - zaključuje Bagić.
