Jednoglasne političke odluke nisu česte, posebno kada se radi o povijesnim pitanjima, s obzirom na jaku struju zagovaratelja ideje povijesnog revizionizma. Usprkos tome, upravo je jednoglasnom odlukom - najprije Vijeća mjesnog odbora Ivanja Reke 9. veljače, u kojem većinu imaju Stranka rada i solidarnosti Bandić Milan 365 i HDZ, a četiri dana poslije i Vijeća gradske četvrti Peščenica – Žitnjak, koje čine članice i članovi Možemo, SDP-a, HDZ-a, Mosta, BM365 i Nezavisne liste Vesne Škare-Ožbolt - zagrebačkoj Gradskoj skupštini upućen prijedlog o preimenovanju četiriju ulica nazvanih po propagatorima ustašstva iz vremena NDH koje se nalaze na području Ivanje Reke.
Radi se o ulicama Filipa Lukasa, Vladimira Arka, Antuna Bonifačića i nadbiskupa Ivana Šarića. "Peščenica i Žitnjak gradska je četvrt u kojoj žive razne nacionalnosti i vjeroispovijesti i smatramo da je ta različitost naše bogatstvo. Zbog toga u našem kvartu nema mjesta simbolici i imenima ulica režima i ideologija koje promiču mržnju i nasilje", rekao je Nikola Zdunić (Možemo), predsjednik Vijeća gradske četvrti.
Prvi korak je napravljen i inicijativa ide dalje po proceduri tako da će imena ove četvorice, nakon gotovo tri decenije, konačno biti skinuta s uličnih tabli i time dokinuta sramota glavnog grada Hrvatske, barem u tom kvartu. Premda se mogla očekivati reakcija za ovakve teme vazda spremne ekstremne desnice, u priču se umiješala, međutim, Matica hrvatska s priopćenjem koje su objavili u ponedjeljak.
Premda ne navode poimence na koga misle kada od Vlade traže donošenje zakona o imenima u javnim prostorima u Hrvatskoj "kako bi se spriječila samovolja i populistički aktivizam političkih ultraša i njihove namjere da arbitriraju povijest mijenjajući imena trgova i ulica", lako se može zaključiti da im je za oko zapelo ono Filipa Lukasa, o kojem su Novosti već pisale. Riječ je o najdugovječnijem predsjedniku Matice hrvatske koji je tu instituciju u kontinuitetu vodio od 1928. do 1945. godine, kada je nakon oslobođenja osuđen na smrt, ali je pobjegao u inozemstvo i umro u Rimu 1958. godine.
– Lukas je od kraja dvadesetih godina prošlog stoljeća do smrti bio promotor ideologije "krvi i tla", "ekskluzivnog hrvatstva" i rasne teorije. Svojim je javnim djelovanjem izravno pridonio stvaranju atmosfere progona u kojoj će genocid nad Srbima, Židovima i Romima u NDH uopće biti moguć, a za vrijeme rata otvoreno je podržavao ustaštvo i nacizam i njihove genocidne politike – govori za Novosti povjesničar Ivo Goldstein, koji upravo završava knjigu o povijesnom revizionizmu.
Prema njegovim riječima, Lukas je inzistirao na tezema o "narodnom duhu", "krvnom naslijeđu", odnosno "krvnoj čistoći" gradeći ih na radovima nacističkih ideologa. Vremenom će ih napuštati, mijenjati i upotpunjavati, nastojeći ponajviše dokazati "rasnu" razliku između Hrvata i Srba. O kakvom čovjeku se radi dokazuje i činjenica da je na zagrebačkom Sveučilištu bio jedini profesor koji je u svibnju 1941. podržao izbacivanje s posla matematičara Židova Vladimira Vranića.
- Zahvaljujući dobrim dijelom Lukasu, Matica hrvatska tijekom tridesetih godina postaje jedna od ključnih institucija u promociji hrvatskog nacionalizma, šovinizma i rasne teorije. Na primjer, Matica 1936. objavljuje knjižicu "Današnja Njemačka" Ernesta Bauera u kojoj se pohvalno piše o Hitleru i veliča nacionalsocijalizam: "Miješanje rasa je škodljivo po državu. Država mora nastojati da se po svaku cijenu u braku sačuva svježa i čista krv" – objašnjava Goldstein i naglašava da je Matica, pod Lukasovim vodstvom, za vrijeme rata blisko surađivala s ustaškim režimom i sudjelovala u grabeži opljačkane židovske imovine zbog čega je obitelj Goldstein tražila očitovanje Matice o ponašanju te institucije u Drugom svjetskom ratu, ali odgovor nikad nisu dobili.
Matica je preuzela je tiskaru Tipografija d.d. u vlasništvu obitelji Schulhof koja se morala odreći dionica u ime Matice, jer da "inače znadu što ih čeka", kako im je jasno rečeno, a od vlasti su tražili da im se dodijeli zgrada na Jelačićevu trgu u Zagrebu obitelji Sternberg koja bi "savršeno odgovarala našim potrebama", kako piše Lukas u zahtjevu uz ustaški pozdrav "Za dom spremni".
"Neka Bog ispuni poglavnikove i naše želje i neka živi ostvaritelj nove Hrvatske dr. Ante Pavelić", kazao je Lukas krajem travnja 1941., a nekoliko dana poslije Paveliću je rekao ovako: "Idejnu osnovicu postavili smo mi, a izgradnju ste vi u djelo proveli".
- Lukas je 1944. ocijenio da je "zapadna skupina" useljavanja - Nijemci, Slovaci, Slovenci, Česi, Mađari - donijela dobro Hrvatskoj, za razliku od "istočne skupine" – Srba - koja je "ostala trajno tuđa duši ovoga naroda" te Židova "koji se nisu mogli ukorieniti u zemlji" te su "raztvarali nacionalnu ideju" – kaže Goldstein.
Na zahtjev udruge U ime obitelji Željke Markić i vinkovačkog ogranka Matice hrvatske 2017. godine Županijski sud rehabilitirao je Lukasa s obrazloženjem da propagiranje ustaškog režima u njegovu slučaju "nije bilo dovoljno teško kazneno djelo za izricanje kaznene presude". Lukasa, po kojem je nazvana osnovna škola u rodnom Kaštel Starom, danas na HRT-u nazivaju intelektualcem i hrvatskim velikanom kojeg su odlikovali domoljublje, čovjekoljublje, etičnost i demokratičnost, kao prije nekoliko dana na Radio Splitu, dok je jugoslavenska premijera Milka Planinc, za koju postoji prijedlog imenovanja ulice u Zagrebu, u centralnom Dnevniku nazvana zloglasnom, zamalo zločinkom.
