Meksičko državno odvjetništvo objavilo je u ponedjeljak da posmrtni ostaci pronađeni blizu smetlišta nedaleko od grada Iguale u državi Guerrero pripadaju jednom od 43 studenta koji su oteti krajem rujna. Studenti ruralnog učiteljskog koledža Raul Isidro Burgos u Ayotzinapi, poznatog po tradiciji ljevičarskog aktivizma, oteti su i ubijeni 26. rujna u blizini Iguale, kamo su se uputili da održe demonstracije protiv diskriminatorne prakse zapošljavanja. Cilj im je bio i sakupljati sredstva za putovanje u Ciudad de México na dan obljetnice masakra Tlatelolco iz 1968. godine, kada su policija i vojska u proturežimskim demonstracijama, uoči održavanja Olimpijskih igara, ubile nekoliko stotina studenata.
Za ubojstvo studenata iz Ayotzinape također su odgovorni zaposlenici države; prema iskazima svjedoka, njihove autobuse zaustavila je policija na mjestu stotinjak metara udaljenom od kasarne pune vojske, smještene tamo još 1970-ih godina u cilju borbe protiv gerilaca, a danas protiv organiziranog kriminala. Studente je iz autobusa izvukla skupina uniformiranih policajaca i maskiranih muškaraca, pripadnika lokalnog narkokartela Guerreros Unidos. U pucnjavi na licu mjesta ubili su njih šestero i ranili dvadesetak, pri čemu vojska iz obližnje kasarne nije reagirala. Preživjele su utrpali u vozila i odveli ih u policijsku stanicu, gdje su predani bandi. Oni su ih odveli na smetlište blizu rijeke, poubijali, a zatim spalili na lomači koja je gorjela 13 sati. Neki su studenti zapaljeni živi, a u istrazi je pronađen i leš kojemu su iskopane oči i otrgnuta koža lica, znakovi koji ukazuju na egzekuciju u režiji organizirane bande.
Brat gradonačelnikove supruge jedan je od vođa bande Guerreros Unidos, a ona je navodno novcem toga kartela potkupljivala lokalnu policiju, dok je nećak guvernera obavljao funkciju teklića
Izgorjeli ostaci zatim su sakupljeni i bačeni u obližnju rijeku, a DNK analiza pokazala se problematičnom pa su poslani u genetski laboratorij u austrijskom Innsbrucku. Nešto više od mjesec dana nakon zločina, glavni državni odvjetnik Jesús Murillo Karam objavio je da su tri pripadnika kartela Guerreros Unidos priznala sudjelovanje u ubojstvu, no kasnije se pokazalo da ostaci pronađeni u blizini mjesta zločina nisu pripadali ni jednome od studenata iz Ayotzinape. Policija je, naime, vršeći istragu na tom području pronašla još tajnih masovnih grobnica. No ovotjedni nalaz austrijskih forenzičara prvi je fizički dokaz da su studenti zaista ubijeni, a ne samo oteti, kako su se njihovi roditelji nadali.
Rekonstrukcija ukazuje i na to da su nalogodavci masovnog ubojstva gradonačelnik Iguale José Luis Abarca i njegova supruga Mariá de los Angeles Pineda, zvana Lady Iguala. Dama s političkim ambicijama toga je dana održavala javni skup, a studenti su taj događaj namjeravali omesti. Prema pisanju meksičkih medija, zapovjednik lokalnog vojnog bataljuna u vrijeme zločina nalazio se upravo na Pinedinom skupu. Brat Lady Iguale, poznat pod nadimkom El Molón, jedan je od vođa bande Guerreros Unidos, a ona je navodno novcem toga kartela potkupljivala lokalnu policiju, dok je nećak guvernera Ángela Aguirrea Rivere obavljao funkciju teklića. Gradonačelnik Abarca i supruga mu Pineda pobjegli su nakon što je zbog ubojstva diljem Meksika započeo val masovnih prosvjeda, a pronađeni su i uhapšeni početkom studenoga u skromnoj kućici u radničkom naselju Ciudad de Méxica. Guverner Aguirre, za kojim se odranije vuku repovi nerazjašnjenih ubojstava, dao je ostavku krajem listopada, no zasad nema naznaka da bi i on mogao postati predmet kaznenog progona.
Štoviše, ova hapšenja i ostavka, po svemu sudeći, ne bi se ni dogodili da masakr studenata nije doveo do masovnih prosvjeda koji se diljem Meksika događaju gotovo svakodnevno i u kojima građani različitih društvenih skupina za sigurnosnu katastrofu svoje zemlje unisono okrivljuju njezine vlasti i traže ostavku predsjednika Enriquea Peñe Nieta. Naime, nasilni kriminal nastavio je rasti i nakon njegovog dolaska na vlast, pa se prošle godine dogodilo 23.000 ubojstava, a 9000 ljudi je ‘nestalo’. Pritom se stopa istraženih zločina kreće oko šest posto, dok samo 20 posto ubojstava rezultira bilo kakvom presudom.
Mirni prosvjedi povremeno su eskalirali u okupacije medijskih kuća, blokiranje autocesta, uništavanje i palež, pa su političari i mainstream mediji to zdušno koristili kako bi prosvjede diskreditirali, a nerijetko i izjednačavali prosvjednike i narkokartele. Policija je prilikom prosvjeda koji se održao krajem studenoga uhapsila 11 osoba, mahom studenata, optužila ih za terorizam i organizirani kriminal i sprovela u maksimalno čuvani zatvor u kojemu su, prema tvrdnjama medija, podvrgnuti torturi. Pušteni su devet dana kasnije bez optužnice, a Nieto je represivnim organima zahvalio na dobro obavljenom poslu suzbijanja nereda prilikom prosvjeda.
Usred najveće sigurnosne krize u svom mandatu, predsjednik Nieto izjavio je da ubojstvo studenata nije problem njegove vlade nego lokalnih vlasti, a zatim početkom studenoga mrtav hladan otišao u Kinu i Australiju na samite APEC-a i G-20. Početkom prosinca agencije su zabilježile najmanju podršku jednom meksičkom predsjedniku od 1995. godine, no ona ipak iznosi nemalih 39 posto.
Nieto je na vlast došao krajem 2012. godine kao kandidat Institucionalne revolucionarne stranke (PRI), koja je 2000. prvi put bila svrgnuta s vlasti nakon 71-godišnje korumpirane i autoritarne vladavine. No umjesto demokratizacije, Meksikanci su te godine na vlast doveli desnu Stranku nacionalne akcije, čiji je drugi predsjednik Felipe Calderón zemlju gurnuo u katastrofalni rat protiv droge u kojemu je život izgubilo oko 100.000 meksičkih građana, bez ikakvih pozitivnih učinaka na organizirani kriminal. Nietova se kampanja temeljila na kritici rata protiv droga i obećanju reforme pravosuđa i policije koja, međutim, još nije ni osmišljena. Nietov program uvelike se temeljio i na planu daljnje liberalizacije ekonomske politike, naročito energetskog sektora koji je desetljećima bio zatvoren za strane investitore.
Ekonomska liberalizacija započela je u Meksiku 1980-ih godina, nakon višedesetljetne protekcionističke politike PRI-ja koja je dominaciju državnih poduzeća štitila visokim carinama, porezima i subvencijama. Početkom 1980-ih Meksiko je zapao u ekonomsku krizu na koju je vlada odgovorila privatizacijom stotina državnih poduzeća i potpisivanjem ugovora o slobodnoj trgovini. Promjene su dovele do rasta proizvodnih i uslužnih djelatnosti i posljedično srednje klase, ali i pauperizacije milijuna malih farmera, rasta ekonomske nejednakosti i lošeg upravljanja koje je proizašlo iz korumpirane privatizacije zbog koje tržištem dominiraju monopoli i duopoli.
U cilju liberalizacije energetskog sektora Nieto je lani progurao ustavni amandman kojim se dokida zabrana stranih ulaganja u energetski sektor. Ta je zabrana na snazi još od 1938. godine i smatra se jednom od važnijih tekovina meksičke revolucije, povijesnog događaja koji je baštinila upravo Nietova stranka PRI. No tome se protivi opozicijska Stranka demokratske revolucije, koja traži referendum, kao i dobar dio meksičkog stanovništva. Vlada je zbog toga predložila liberalizaciju koja bi veći dio koncesijskih prava ostavila u rukama državne kompanije Pemex, ali istovremeno omogućila pristup američkim kompanijama koje su pioniri u crpljenju nafte i plina uz pomoć ekološki kontroverzne metode hidrauličkog frakturiranja (fracking), tim više što se područje zaliha energenata proteže od Teksasa prema jugu Meksika.
Nietovim reformama suprotstavljaju se i ruralni koledži kakav je onaj u Ayotzinapi, zbog čega masovno ubojstvo studenata dobiva još jaču političku dimenziju. Štoviše, ti su koledži žarišta borbe protiv federalne vlade već desetljećima, a inspiriraju se radikalnim idejama meksičke revolucije ne samo u smislu ideološke posvećenosti socijalnim pitanjima, već i praktičnim djelovanjem, jer je njihov primarni cilj obuka studenata iz siromašnih, ruralnih dijelova zemlje, kojih dobar dio dolazi iz redova starosjedilačkih naroda. Koledž u Ayotzinapi i danas je ukrašen plakatima i muralima revolucionarnih ikona i motiva, a studenti tamo obrađuju zemlju i uzgajaju stoku. Ruralni koledži protive se i Nietovoj reformi obrazovanja koja uključuje državno subvencioniranje privatnih obrazovnih institucija.
U rijetko kritičnom tekstu o Baracku Obami liberalni američki magazin ‘Foreign Policy’ optužio je američkog predsjednika da je ‘direktno odgovoran’ za tragediju koja se dogodila 43-trojici meksičkih studenata i političku krizu koja je uslijedila. Autor John Ackerman tu odgovornost vidi u ‘slijepoj podršci’ koju američki Kongres i predsjednik pružaju Nietu, navodeći da je ona doprinijela ‘atmosferi apsolutne nekažnjivosti u kojoj su događaji poput onog u Iguali mogući’.
Usred najveće sigurnosne krize u svom mandatu, meksički predsjednik Nieto izjavio je da ubojstvo studenata nije problem vlade nego lokalnih vlasti, a zatim mrtav hladan otišao na samite u Kinu i Australiju
Obama je, piše Ackerman, Nietu čestitao na pobjedi još i prije nego što su bili poznati rezultati inače osporavanih izbora, a zamjera mu i što ga je prijateljski tapšao po leđima na samitu APEC-a u Kini, pa još i zajedno s njim sadio stablo pored jednog jezera, dok su istih dana u okolici Iguale otkopavane nepoznate masovne grobnice. SAD je, osim toga, najveći meksički saveznik koji ga godinama financira milijardama dolara uglavnom vojne pomoći, a američki agenti aktivno sudjeluju u meksičkom ratu protiv droge.
Ako je i bilo dvojbi oko reformskog kapaciteta meksičkog predsjednika, one su se definitivno raspršile kada su mediji nedavno otkrili da je formalni vlasnik njegove, sedam milijuna dolara vrijedne vile, građevinski konzorcij kojemu je država Meksiko davala poslove dok je Nieto bio njezin guverner, a kasnije i predsjednik cijele zemlje. Nieta se smatra suodgovornim za ubojstvo u Iguali jer je gradonačelnik Abarca odranije pod sumnjom za jedno drugo ubojstvo, ovog puta trojice aktivista koji su oteti i ubijeni u svibnju prošle godine. Istraga o tim ubojstvima otvorena je tek u lipnju ove godine, a optužnica podignuta u listopadu, nakon ubojstva studenata.
Masovno ubojstvo dogodilo se i u lipnju ove godine, kada je vojska u jednom skladištu ubila 22 civila. Vlada je tjednima tvrdila da se radilo o sukobu bandi, no pučki pravobranitelj potvrdio je da su u pitanju egzekucije i da je prilikom istrage državni odvjetnik svjedokinjama prijetilo silovanjem. Prošle godine meksička policija uhapsila je jednog od najvećih narkobosova, vođu kartela Sinaloa Joaquína Guzmana ‘El Chapa’, no iako je poznato da su na njegovom platnom spisku bile stotine političara i drugih dužnosnika, nitko od tih dužnosnika nije pod istragom.
