Za početak, predstavite nam i sebe i slovensku srpsku zajednicu kojoj ste na čelu?
Rođen sam 1939., a potječem iz Kraljeva u Srbiji. U Sloveniju sam došao davne 1965., dakle prije više od pola stoljeća. Diplomirao sam metalurgiju, a danas sam umirovljenik koji obavlja dužnost predsjednika mariborskog Srpskog kulturnog društva Štajerska skupnost, što u prijevodu na hrvatski znači Štajerska zajednica. Isto tako, glavni sam i odgovorni urednik Štajerskih novica, internetskog portala za pripadnike naše manjine u Mariboru i cijeloj Štajerskoj. U nedavnoj sam prošlosti bio jedan od najaktivnijih u ponovnom uspostavljanju prijateljstva i suradnje između svog rodnog Kraljeva i Maribora, koji su bili posve zamrli nakon raspada jugoslavenske federacije i prekida veza njenih republika na početku 1990-ih. Ovdje smo relativno brzo počeli ponovno graditi nove odnose, pa je moj slovenski grad već 1998. potpisao povelju o suradnji sa srpskim. SKD Štajerska skupnost ima šezdesetak članova, što znači da nismo društvo koje masovno okuplja ljude, unatoč tomu što povezujemo slovensku i austrijsku Štajersku, prostor s oko dva milijuna stanovnika različitog porijekla i nacionalne pripadnosti. Nas Srba je ovdje u Štajerskoj oko 12 hiljada, no među članovima Društva su i osobe s hrvatskim, austrijskim ili mađarskim državljanstvom koje su zainteresirane za tzv. srpska pitanja izvan matice. Tako je potpredsjednik Štajerske skupnosti Rade Lukić, inače predstavnik austrijskih Hrvata. Znači, surađujemo sa svima i ne pitamo tko je odakle, iako ovdje u Sloveniji uglavnom moraš biti ‘nečiji’ želiš li dobiti natječajni novac za neke svoje projekte. Tako smo se i mi morali registrirati kao ‘srpsko’ društvo, a slično je i s ovdašnjom hrvatskom i mađarskom zajednicom, jer nas slovenski zakon na to obavezuje.
Možete li nam nešto više, brojkama i slovima, reći o manjinskim zajednicama i njihovim pravima u Sloveniji?
To je zanimljivo pitanje, i po pravima tih zajednica i po njihovu zakonskom statusu. Državljana mađarske nacionalnosti je oko 2.500, talijanskih oko dvije tisuće i oni imaju status manjinskih zajednica. Što se nas Srba tiče, ‘službeno’ nas je 40.000 (po crkvenim knjigama čak 65.000), ali nemamo status nacionalne manjine i prava koja bi nam na temelju toga pripadala. Te vam brojke sve govore: iako nas je kudikamo više nego Talijana i Mađara, oni imaju puno veća i više prava. Mislim da je tu sve jasno i dalje to ne bih komentirao, osim što napominjem da obje te manjine ovdje imaju svoje škole i mogućnost školovanja na materinskom jeziku. Smatram da su sličnu pogrešku učinile također Hrvatska i Srbija, jer prilikom priznavanja manjinskih prava nisu od drugih država zahtijevale reciprocitet po tom pitanju. Tako sada imamo to da se Slovencima u Srbiji priznaje manjinski status, ali ne i nama ovdje. No nakon nedavne zajedničke sjednice slovenske i srpske vlade, gajim nadu da će se to promijeniti te da će se bar srpski jezik i ćirilično pismo moći učiti u školama Slovenije.
Srpsko kulturno društvo kojem ste na čelu ima svoje predstavništvo u austrijskom Grazu?
Graz je glavni grad austrijske Štajerske, a Maribor slovenske, pa je normalno da surađujemo, najviše preko šahovskih turnira i od 2005., kada smo registrirali Štajerske novice. Jako smo ponosni na tu suradnju i to što naš portal na adresi www.stajerska.eu dosad bilježi gotovo 25 milijuna posjeta. Stoga smo proteklog decembra u beogradskoj Matici iseljenika Srbije dobili priznanje za svoj rad. Mnogi nam i inače govore da super radimo, možda i stoga što objavljujemo tekstove na svim jezicima. Tako da će se npr. tekst napisan na hrvatskom moći pročitati u svom izvornom obliku, kao i onaj napisan na njemačkom, srpskom ili slovenskom, iako nastojimo ispraviti osnovne gramatičke i pravopisne greške. U sklopu Skupnosti djeluje jaka foto/filmska sekcija, pa dovršavamo već sedmi film, dokumentarac o 800 godina autokefalnosti SPC-a, za čije smo potrebe razgovarali s brojnim relevantnim sugovornicima. Snimili smo i film o Hilandaru te o šest stoljeća prisutnosti Srba u Sloveniji, što govori u prilog tome da zaslužujemo prava kao i druge manjinske zajednice. Još prije desetak godina o tome sam pisao službenom Briselu, a odonud mi je potvrđeno da bismo se trebali moći izboriti za svoja prava.
