Suverenitet

Gladni o hrani, siromašni o novcu, a južni Slaveni o suverenitetu. Da ne idemo preko plota i ne vršljamo po komšiluku, dovoljno se sjetiti kako je beskorisna politička avantura, poznatija pod pseudonimom ‘stvaranje samostalne Hrvatske’, započeta nadahnutim govorima u slavu suverenosti hrvatskog naroda. Dvadeset i šest godina kasnije, dok čekamo da netko konačno odsvira kraj ljeta, svjedočimo kako se Andrej Plenković, budući premijer suverene Republike Hrvatske, u pauzama pregovora sa strankom najpoznatijeg političkog reketaša u Hrvatskoj – prezime mu počinje s pet, a ima šest slova – sprema odletjeti u Bruxelles na poziv Jean-Claudea Junckera, predsjednika Europske komisije. Prema hrvatskim portalima, Alexander Winterstein, glasnogovornik Komisije, izjavio je da još nisu poznate pojedinosti o temama o kojima će se razgovarati, ali se Juncker želi informirati o stanju u zemlji. Malo je medija koji nisu najavili ovaj susret, pa da ni mi ne propustimo.

I dok Plenkovića u trenutku nastajanja naše rubrike jamačno obuzima slatka omaglica od puta u Bruxelles, gdje će Junckeru poslužiti kao reporter s Balkana i usput mu malo ubiti dosadu, Milorad Dodik, republičkosrpski poglavnik, već je bio kod Vladimira Putina. U Moskvi se nacrtao u četvrtak, dobio je kasnovečernji termin, pa je ulogu Putinova reportera s Balkana i rastjerivača dosade tumačio dok su čistačice pospremale odaje predsjednika Rusije. Suvereni je lider bosanskohercegovačkog entiteta svoja razmišljanja izgovarao ruskom kolegi podižući noge svaki put kad bi čistačica s usisivačem prilazila fotelji na kojoj je sjedio, uzaludno pokušavajući nadglasati buku stroja. ‘Ovo je bila prilika da predsjednika Ruske Federacije upoznam o razvoju političke situacije u BiH’, pohvalio se Dodik nakon razgovora kojem su mediji države domaćina posvetili samo malo više pažnje nego jesenskoj shemi Hrvatske radiotelevizije.

Bakir Izetbegović, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, zadnji put je odradio domaći zadatak krajem kolovoza, kad se u Istanbulu poklonio Recepu Tayyipu Erdoganu. Novinari su zabilježili da su se iza zatvorenih vrata družili sat i pol, bez dodatnih indiskrecija.

Najlakše bi bilo pasti u nostalgični patos i podsjetiti kad su južni Slaveni zadnji put zaista imali suverenost, ili razvezati o nacionalnoj emancipaciji kao tragičnom procesu s komičnim rezultatima, ali ove novine ipak čita fin svijet, poput nesuđenog hrvatskog ambasadora u Sjedinjenim Američkim Državama, pa ćemo se suzdržati. Suverenost je ionako precijenjena.

Napredak

Ništa ne napreduje kao ucjenjivački talent Bože Petrova. Kad se lani dokopao pregovaračkog stola, usta su mu ispunjavale reforme. Bla-bla-bla reforme, bla-bla-bla reforme, bla-bla-bla reforme, ostalo je zabilježeno na snimkama njegovih prvih istupa. U međuvremenu je preživio kratko iskustvo potpredsjednikovanja Vladom, odradio još jedne izbore, izgubio malo mandata i evo ga sad bez reformističkog zanosa, ali sa sedam uvjeta. Nastavlja sa strategijom udava, ni nakon trećeg kruga razgovora s Plenkovićem neće mu dati potpis za sastavljanje Vlade.

Ispod uvjeta – poput smanjenja radiotelevizijske pretplate i proglašenja gospodarskog pojasa – koji nisu ni u top-deset najvažnijih tema u Hrvatskoj, razvija se strasna borba za podjelu plijena. No nije se došlo daleko, Plenković je tek potvrdio da će Vlada imati četiri potpredsjednika: Božu Petrova, Zdravka Marića, Ivanu Maletić i Davora Ivu Stiera. Koliko to košta, nemamo pojma. Bitno da su pregovarači sretni.

Odlutasmo od početne teze. A ona glasi: najviše je napredovao Petrovljev ucjenjivački dar. Nema više magle o reformama i o nezainteresiranosti za koalicije s velikim strankama, sad je jagma za resorima slabo prikrivena listom besmislenih zahtjeva. Rast apetita obrnuto mu je srazmjeran broju mandata. Nastavi li ovim tempom, Petrov će nakon sljedećih izbora u kameru otpuhnuti dugi dim te ledenim glasom poručiti javnosti i političkim partnerima: ‘Tražimo sve. Ako nećete, ‘ko vas jebe.’

Astronaut

Šteta što Tonino Picula nije astronaut ili barem istraživač prirode, pa da uvjerava sebe i druge kako SDP može voditi iz orbite ili prašuma Bornea. Šanse za osvajanjem titule mistera SDP-a navodno su mu pale otkako je iskazao solidnu rezervu prema povratku iz Bruxellesa u Hrvatsku u slučaju pobjede na unutarstranačkim predsjedničkim izborima. No svejedno ne odustaje. Na N1 televiziji otkrio je spremnost da se kandidira za predsjednika države, ne postane li predsjednik Partije.

A poslove hrvatskog predsjednika definitivno je moguće odrađivati u Bruxellesu. Na Mjesecu, Borneu, bilo gdje. Čak ne bi bilo loše već sada testirati tu mogućnost.

Gubitnik

Tomislav Karamarko, bivši kralj novog hrvatskog mrakobjesja, nakon svega još je izgubio na sudu države koju toliko voli. Zagrebački Upravni sud odbio mu je tužbu kojom je tražio poništenje lipanjske odluke Povjerenstva za sukob interesa koje je konstatiralo da je kao potpredsjednik Vlade bio u sukobu interesa. Povjerenstvo je 15. lipnja objavilo da je ‘povrijedio načela djelovanja u obnašanju dužnosti zbog poslova tvrtke Drimia u vlasništvu njegove supruge Ane s tvrtkom Josipa Petrovića’, inače lobista mađarske kompanije MOL s kojom Hrvatska vodi arbitražni postupak.

Vijest zabilježena u novinama, a u matičnoj stranci – tišina. Šuti Milijan Brkić, ne oglašava se Gordan Jandroković, nigdje nema Željka Reinera, čak ni rođeni Zlatko Hasanbegović i Bruna Esih nisu sastavili saopćenje u kojem sudu, biranim riječima, ali s nedvosmislenom porukom, krešu mater komunističku i zazivaju lustraciju. Za prosječnog HDZ-ovca Karamarko je definitivno postao biće smješteno na evolucijskoj ljestvici između Ive Sanadera i Jadranke Kosor.

Bakić

‘Večernji list’ dao je stranicu i pol Nenadu Bakiću, koji je poručio da trebamo mijenjati mentalitet. Bilježimo samo da ne bude poslije kako niste znali.

Struja

Dok političari i samozvani ekonomski gurui dijele recepte za individualna iskupljenja i kolektivni spas, od 1. siječnja poskupljuje struja. Računi će biti veći za 40 kuna zbog povećanja naknade za obnovljive izvore energije. Opskrbljivači su zgroženo odbili prijedlog Tomislava Panenića, Mostova ministra gospodarstva, da preuzmu teret razlike u cijeni. Žale se na premale marže.

Poskupljenje struje, naravno, nije tema političkih pregovora ni ucjena. Bolje je živjeti u mraku nego ne dobiti mogućnost da tri kandidata s izbornih lista preferencijalnim glasom idu u Sabor, što je prvi od sedam Mostovih uvjeta. Njima je sve jasno: da je struja dobra, izmislio bi je Bog.