Relativnost

Malo je ostalo do početka školske godine, stoga ovotjednu rubriku počinjemo edukativnim primjerom. Recimo, dijete vam se vrati iz škole s pitanjem što je relativnost. Imate maglovitu predodžbu odgovora, ali srećom vam je pri ruci internet, a na njemu vijest o drami u zagrebačkim Ravnicama gdje je neki luđak prijetio pred vratima stana Jadranke Kosor, bivše premijerke i predsjednice HDZ-a. Prekrio je, veli ona, ‘špijunku’, pa nije vidjela ni kako izgleda. Isprva ga je pokušala ignorirati, ali kad je shvatila da ne odustaje, pozvala je policiju koja ga je odvela. Po svemu sudeći, riječ je o osobi opsjednutoj nekadašnjom predsjednicom Vlade, ona tvrdi da joj već dugo šalje prijeteće poruke, naziva je, maltretira…

E sad o relativnosti. Do prije 21 godinu, sjećate se te priče, u istom su stanu živjela braća Drobac, potomci oficira Jugoslavenske narodne armije koji je umro prije rata. Negdje 1995. godine na vrata im je banuo hrvatski ratni invalid i predložio im nešto što nisu smjeli odbiti: zamjenu njihova prostranog stana s njegovim manjim na Peščenici. Invalid se nije dugo skrasio u bivšem stanu familije Drobac, ubrzo je promijenio adresu. Tada, voljom Gojka Šuška, ministra obrane, u stan se uselila Jadranka Kosor. Na isti stan i sličnu radnju s odmakom od dva desetljeća, eto, gleda se u Republici Hrvatskoj bitno drugačije. Braća Drobac su iseljena bez pregovora, milosti i policijske aktivnosti, dok aktualna agresija nepoznatog počinitelja na vrata Jadranke Kosor zaslužuje osudu i reakciju pravne države. Tj. dvije osobe koje imaju iste pretenzije na isti stan u razmaku od dvadesetak godina policija i javnost vide sasvim drugačije.

Put

A sada malo trivijalija: još otkako su se Simona i Ante Gotovac, bivše zvijezde televizijskog žutila, svađali pred kamerama, u hrvatskim medijima nije zabilježen besmisleniji konflikt od prošlotjednog između predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i Tihomira Oreškovića, odlazećeg predsjednika Vlade. Naime, Angela Merkel, njemačka kancelarka, odlučila se prije summita EU-a o izbjegličkoj krizi, najavljenog za 16. rujna u Bratislavi, konzultirati s čelnicima nekih država članica. U društvu slovenskog premijera Mire Cerara, austrijskog Christiana Kerna i bugarskog Bojka Borisova vidjela se i Kolinda, no Orešković je odlučio iskoristiti priliku za odlazak na vjerojatno zadnje službeno putovanje u funkciji hrvatskog premijera.

‘To je pitanje oko kojeg je potrebno postići nacionalni konsenzus. Ja bih na mjestu gospodina Oreškovića doista bila sazvala sve i Vijeće za nacionalnu sigurnost, ali i predstavnike oporbenih stranaka posebno, zato jer smo u kampanji i ne znamo tko će biti pobjednik izbora’, prenemagala se Kolinda. S druge strane, Vlaho Orepić, odlazeći ministar unutarnjih poslova, potvrdio je da se Orešković prije puta konzultirao s njim. ‘Tko kaže da se nije konzultirao? Upoznao sam ga s aktualnom situacijom’, zapazio je Orepić.

S obzirom na to da Hrvatska ionako ne uživa skoro nikakav vanjskopolitički ugled, bilo bi svrsishodnije da na slične skupove ubuduće šalje umirovljenike ili radnike s plaćom manjom od tri tisuće kuna, odabrane po lutrijskom principu. Neka od Konzumovih zatočenica, na primjer, državu bi prezentirala bolje od predsjednice i premijera. Bitne odluke ionako donose drugi.

Sredstvo

Prošla, evo, skoro cijela predizborna kampanja, a Ante Gotovine nigdje. Premda fotografija s njim ima kumulirano djelovanje svete sličice i čudotvornog sredstva za domoljubiziranje biografija te uklanjanje eventualnih mrlja, zadnjih tjedana nitko je nije javno pokazao. Je li do modela ili nije bilo zainteresiranih ne znamo, tek, ako nas sjećanje ne izdaje, zadnji koji je mahao fotografijom s Gotovinom, kako bi odagnao antihrvatske demone od svog imena, lika i djela, bio je gorespomenuti Orepić. Proljetos se koškao s HDZ-ovcima oko smjena u policiji pa je, da bi ojačao argumente, objavio fotografiju s najpoznatijim običnim ribarom u Hrvatskoj. ‘Na Cvjetnu nedjelju gospodin general Ante Gotovina i ja prisjetili smo se vremena i događaja koje smo zajedno prošli, prisjetili smo se s poštovanjem i svih ljudi koji su dijelili to vrijeme s nama i prisjetili smo se istine koja je neupitna’, objavio je Orepić i izazvao snažnu zavist kod tadašnjeg šefa HDZ-a Tomislava Karamarka. ‘Vi mislite da je Gotovina imao majicu na kojoj piše da podržava Orepića? Mislim da nije’, procijedio je bard digitalizacije u Hrvata te dodao da je i on proveo cijeli dan s Gotovinom. Od tada, ništa. Hrvatska generalska ikona pojavila se na otkrivanju spomenika ubojici Miru Barešiću, ali kampanju ignorira. E da, poslao je i pismo podrške HDZ-ovcu Damiru Krstičeviću, oko čijeg ratnog puta su se pojavile dileme. I to je sve. Nije pozirao čak ni sa Zoranom Milanovićem koji rado paradira u njegovoj blizini. Čim se pruži prilika. Gdje je zapelo, što se događa? Čekamo odgovore!

Familija

Deda ustaša, mater je to odgojilo, oca optuživali da je ubio Bušića, Plenkovićeva mater vojna lekarka… U igri asocijacija nitko ne bi pogriješio, svi navedeni pojmovi vode prema samo jednom rješenju – Zoran Milanović. Njegovim složenim stanjem bavit ćemo se na drugim stranicama ovotjednih ‘Novosti’, ovdje samo bilježimo kako mu je približavanje izbora izazvalo neuobičajenu nuspojavu – učestalo spominje članove vlastite i tuđih obitelji. O čemu je riječ, zašto se ne može otrgnuti od plemenskog pogleda na svijet, je li mu nestalo tema ili je problem u nečem što nam ne pada na pamet? Odgovor prepuštamo struci. Koja god bila nadležna.

Grizli

Udruženo djelovanje masne hrane, droga, cigareta i alkohola nije, po našem skromnom sudu, pogubnije od Mosta. Jedna od većih skupina demagoga u kratkoj hrvatskoj višestranačkoj povijesti, punoj lažova i prodavača magle, obnovila je suradnju s agencijom Grizli komunikacije. Prekinuli su prije nekoliko mjeseci, nakon što su mediji otkrili da je Grizli svojim klijentima, uz ostalo, obećavao kontakte s Mostovim ministrima. Most je pokazao manjak imunosti na dosta toga što njegov papa Božo pripisuje HDZ-u i SDP-u. Zapošljavali su osobe sumnjive stručnosti, zajedno s HDZ-om kreirali su možda najgore vodstvo Hrvatske radiotelevizije još od odlaska Franje Tuđmana, famozne reforme – koje više nitko ne spominje – svele su se na sastavljanje Vlade s poluozbiljnim premijerom i pokušaj desne, konzervativne revolucije. OK, sve ovo napisano je nekoliko hiljada puta, ali izbori samo što nisu. Jednom vas svatko može napraviti budalom – dopustite li drugi put, postajete vjeran glasač Mosta.