Zahodi
Ima dana kada bi bilo divno preskočiti ovaj koliko neiscrpan toliko i uzaludan posao podsjećanja na najznačajnije prošlotjedne događaje u Republici Hrvatskoj, jer većina aktivnosti na domovinskoj političkoj sceni izgleda kao blijedi otisak davno proživljenog i napisanog. Na primjer, pobuna ultrakonzervativaca i klera protiv Istanbulske konvencije, u organizaciji udruge maštovita naziva Hrvatska protiv Istanbulske konvencije, samo je dio njihove dugogodišnje, križarske borbe protiv manjinskih prava. Održali su skup na Trgu bana Jelačića kojemu je prisustvovalo, prema preciznoj računalnoj tehnologiji, 8032 osoba, premda su im bliski portali lupali i brojku od 50 tisuća. Tako im kao najpoznatija i najuspješnija akcija i dalje ostaje referendum iz 2013. godine, tobože za zaštitu braka, a zapravo protiv istospolnih brakova. Vratimo se buni protiv Konvencije i njezinu najdojmljivijem, zahodskom aspektu. Naime, Željka Markić i Željko Glasnović zapazili su kako će nakon ratifikacije Konvencije muškarci koji se osjećaju kao žene ići u ženske zahode. Nismo kompetentni proniknuti u uzroke klozetske opsesije, tim više što se Istanbulska konvencija uopće ne bavi problematikom uporabe WC-a. No opažamo da akteri kršćanske pobune protiv Konvencije opsesivno spominju zahode, premda su im vjera i sveti spisi nastali u vrijeme kada je svaki grm bio pisoar i školjka za zainteresirane, neovisno o rodu i spolu.
Treći
Ima još vječnih tema. Na primjer, da sastavljamo knjigu o diplomaciji samostalne Hrvatske od ranih devedesetih, vjerojatno bismo je nazvali ‘Povijest udvorništva’, koje bi dobro opisao njezin ‘ljubim ruke, milostivi’ pristup. Što je ovaj put dovelo do zatezanja odnosa s Rusima.
Nakon što su bivši ruski špijun Sergej Skripal i njegova kći Julija otrovani u južnoj Engleskoj, britanske su vlasti za to optužile režim Vladimira Putina. I dok Rusi odbijaju optužbe, Hrvatska je požurila demonstrirati odanost te je odlučila protjerati trećeg tajnika veleposlanstva Ruske Federacije u Zagrebu. Što je gospodin III. skrivio, nije otkriveno. S druge strane, ruske vlasti najavile su uzvrat. Prognoziranje je dobar način da čovjek ispadne smiješan pa ćemo pričekati hoće li moskovske vlasti zaista realizirati najavu da ovaj ‘neprijateljski čin’ neće proći bez odgovora. Podsjećamo, nedavno je predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović pozivala Putina u posjet Hrvatskoj. Poziv je, kaže ona, i dalje ‘otvoren’ i zagovara uspješnu suradnju dviju država. Zabavna je ta hrvatska politika, ipak.
Abortus
Bilo bi lijepo zaobići i sljedeću vijest, jer govori o nekoliko milijuna puta spominjanoj temi – pobačaju u hrvatskom zakonodavstvu. Aktualni zakon o toj problematici na snazi je od 1978. godine pa je lani u ožujku, odbijajući zahtjev za zabranu pobačaja, Ustavni sud propisao Vladi dvogodišnji rok za izradu novog. Pola roka je isteklo, drugim riječima vrijeme je ili za ozbiljan rad ili još ozbiljnije ignoriranje Ustavnoga suda. Vlada se, prema najavama, ipak odlučila za rad, uskoro će biti formirana radna skupina zadužena za pisanje zakona. Bude li zakon normalan, a to znači lišen ultrakonzervativnog imperativa o zabrani pobačaja ili njegovog guranja u ilegalu, ponovno će pokrenuti val nezadovoljstva krajnje desnice i Crkve protiv vlade Andreja Plenkovića, bude li dotad na vlasti. A s njom i ministar zdravstva Milan Kujundžić koji je gostujući na N1 televiziji najavio i sudjelovanje Katoličke crkve u radu na zakonu. Kasnije je izjavu donekle objasnio i ublažio – Crkva neće biti u radnoj skupini, nego će sudjelovati u javnoj raspravi.
Most
Dame i gospodo, čitateljice i čitatelji, evo još jednog evergreena: najavljujemo izgradnju Pelješkog ili, kako reče Kolinda GK, Pelješačkog mosta. Bivši HDZ-ov premijer Ivo Sanader dva puta je svečano otvarao radove – u studenome 2005. i krajem listopada 2007. godine – ‘konačni počeci’ gradnje u domovinskim su medijima najavljivani učestalošću koja je čitatelje polako bacala u brigu za zdravstveno stanje najavljivača. I sada opet čitamo o istom. Most će navodno biti dovršen 2022. godine, a ugovor o gradnji s graditeljima iz kineskog konzorcija mogao bi biti potpisan za petnaestak dana, kazao je resorni ministar Oleg Butković. Administrativna priprema projekta navodno je okončana. Cijeli je projekt, čitamo u prijestolničkoj štampi, vrijedan 420 milijuna eura, a 85 posto sufinancirano je nepovratnim sredstvima iz EU fondova. I od potpisivanja do prve vožnje preko mosta proći će, vjeruje Butković, tri godine. Tko preživi, znat će je li mu vjera u koliziji s realnošću.
Avioni
Ako oko isplativosti Pelješkog mosta i postoje dileme – uđe li BiH jednom u budućnosti u EU, most će postati idealna lokacija za laganu obiteljsku šetnju – hrvatska kupovina borbenih aviona pojmu besmisla daje novu dimenziju. Ne samo zbog toga što nije jasno tko ugrožava ovdašnje nebo, nego i zato što će hrvatski MIG-ovi biti zamijenjeni s 12 komada tridesetak godina starih izraelskih F-16 Baraka. Njihova ukupna cijena je 420 milijuna kuna, dok bi za 12 novih švedskih JAS 39 Gripena trebalo izdvojiti oko 900 milijuna kuna. Da ne bismo laički naklapali, podsjetit ćemo na riječi brigadira Ivana Selaka: ‘Odličan je avion čim ga je izabrao Izrael, ali to mu je i mana jer znam kako i koliko je taj korišten i iskorišten… Za mene on nije rabljen, već izrabljen.’
Bravo
Čestitke hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, porazom u prijateljskoj utakmici protiv Perua (0:2) usrećila je ovu rubriku. Iz barem tri razloga: prvo, vodstvo takozvane krovne udruge hrvatskog nogometa ne čini nam se vrijednim podrške, drugo, nismo raspoloženi za poistovjećivanje s ekipama za koje se navija i uz ustaške pozdrave i treće, reprezentacija je spomenutu utakmicu odigrala u crnim dresovima. U takvoj odjeći, poraz nam se čini najboljim što su momci mogli uraditi.
